DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 68 <-- 68 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA Teofil Wojterski: PARKI NARODOWE JUGOSLAWII, Ochrona przyrodo (R. 36, Krakow, 1971), Zaklad ochrone przyrodu Polskiei Akademii Nauk. Nacionalni parkovi Jugoslavije, Zaštita prirode (Br. 36, Krakow, 1971.), Zavod Za zaštitu prirode Poljske Akademije nauka. Djelo ima 119 stranica i obuhvaća osim uvoda, literature i sažetka (na engleskom jeziku) slijedeća tri osnovna poglavlja: I — Rasprostranjenost nacionalnih parkova u Jugoslaviji, II — Opis nacionalnih parkova i razlozi njihovog osnutka i III — Uloga nacionalnih parkova i njihovi problemi. Publikacija je bogato ilustrirana s 20 karata, 35 fotografija, 19 klimadijagrama, 2 tabele brojčanih podataka i 4 vegetacijska profila. Format publikacije je A — 4. »Zaštita prirode i očuvanje spomenika prirodnih rijetkosti je tema o kojoj se zadnjih decenija vrlo mnogo raspravlja. Ta tema nameće se dz dana u dan sve više zbog brojnih razloga koji ozbiljno zabrinjavaju savremenog čovjeka. Razvoj civilizacije i nagla industrijalizacija pojedinih zemalja imala je za posljedicu brzo i nepovratno narušavanje prirodnih odnosa i prirodne ravnoteže sa svim svojim opasnim posljedicama. Nagla sječa i krčenje šuma u izvorišnim predjelima rijeka izazvali su (stalne) poplave u ravnicama, a na padinama eroziju i bujice koje su svojim razornim dej stvom izazvale na mnogim mjestima ogromna pustošenja. Sječa i paljenje šuma izazvale su ne samo promjene u plodnosti (proizvodnosti) tla, nego su djelovale i na promjenu klime u nekim krajevima. Nacionalno iskorištavanje prirodnih dobara, koje se u nekim slučajevima pretvaralo u pravo pljačkanje prirode, ugrozilo je opstanak mnogih biljnih i životinjiskih vrsta koje su nestajale iz ugroženih područja ili su čak potpuno iskorjenjene. Tome u prilog dao bi se navesti niz primjera sa područja naše države«. Ovo 1945-1956. godine, Beograd 1958., str. 63-78.), opisuje stanje i problematiku tih zaštićenih prirodnih objekata u našoj zemlji. Danas, nakon 15 godina, opisano se stanje izmijenilo utoliko... što se broj ugroženih biljnih i životinjskih vrsta povećao i što se toj grupi ugroženih sve više pridružuje i sara čovjek. Imamo li pred očima primarne zadatke u kompetenciji službe zaštite prirode ili pak šire suvremene pokrete i nastojanja usmjerena racionalnom korištenju i očuvanju cjelokupne životne okoline čovjeka — djelo T. Wojterskog, bez sumnje, zaslužuje pobliži osvrt. Zato, s obzirom na specifičnost opisanih prirodnih objekata i problematike, nastavno donosimo kratak prikaz o ovoj zanimljivoj, dokumentarnoj i vrlo aktualnoj publikaciji. Kako se razabire iz Uvoda (Str. 11-13) autor — Prof, dr ing. Teofi l Wojterski , predstojnik Zavoda za sistematiku i geografiju bilja na Sveučilištu A. Mickiewicza u Poznanu — opisao je na osnovi svojih obilazaka (God. 1957, 1964, 1967 i 1968), literature i usmenih konzultacija naših stručnjaka glavne karakteristike 14 narodnih parkova, koji danas postoje u pojedinim republikama SFR Jugoslavije. Ti nacionalni parkovi su (Slika 1): 1. Triglavski (u SR Sloveniji), 2. Risnjak, 3. Plitvička jezera, 4. Paklenica, 66 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 69 <-- 69 --> PDF |
5. Mljet (u SR Hrvatskoj), 6. Kozara, 7. Sutjeska (u SR Bosni i Hercegovini), 8. Durmitor, 9. Biogradska Gora, 10. Lovčen (u SR Crnoj Gori), 11. Fruška Gora (u SR Srbiji), 12. Mavrovo, 13. Galičica i 14. Pelister (u SR Makedoniji). SI. 1. Raspored nacionalnih parkova u Jugoslaviji (T. Wojterski) I — Rasprostranjenost nacionalnih parkova u Jugoslaviji U Jugoslaviji postoje 3, po osnovnim prirodnim obilježjima, različita predjela; sjeverni s nizinama i kontinentalnom klimom, visočja i gorja s planinskom klimom i priobalni krajevi s mediteranskim podnebljem. Na sjeveru postoji samo jedan narodni park i to Fruška Gora, zaštićeni »šumski otok« u graničnom predjelu Panonske ravni. Najviše, tj. 12 nacionalnih parkova, nalazi se u prirodno najraznolikijem središnjem dijelu gdje dominiraju gorja, visoravni i planine. U Julijskim Alpama, koje se odlikuju osobitostima, kojih nema u drugim planinskim predjelima, osnovan je Triglavski nacionalni park. Ostali parkovi se nalaze u različitim dijelovima prostranog masiva Dinarskih planina. U njima su zaštićeni karakteristični pejsaži visokog Krša (Risnjak, Paklenica, Lovčen, Galičica), iskonski oblici postglacijalnog reljefa (Durmitor, Mavrovo) i isto tako zaštićeni objekti |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 70 <-- 70 --> PDF |
šumskih predjela ili cjelina (Risnjak, Biogradska Gora, Sutjeska, Mavrovo, Pelister). Prostrani šumski kompleksi, također, su pod zaštitom i u Maloj Kapeli, u narodnom parku Plitvička Jezera, premda je taj prvenstveno poznat po svojih 16 jezera, međusobno povezanih slikovitim slapovima. Svi su ti narodni parkovi smješteni u visokom gorju. Bogat reljef sredogorja je pred stavljen u nacionalnom parku Kozara. Stjenoviti krajolici Dalmacije i sredozemnih vazdazelenih šuma i šikara obuhvaćeni su u nacionalnom parku Mljet na istoimenom otoku (3 fotografije). II — Opis nacionalnih parkova i razlozi njihovog osnutka U ovom poglavlju (Str. 18-115) redom su opisani, počevši od Slovenije do Makedonije., pojedini nacionalni parkovi u našoj zemlji. 1. Triglavski nacionalni park (Str. 18-27). Ovaj nacionalni park, s površinom od 2.000 ha, nalazi se u glavnom masivu Julijskih Alpa. Obuhvaća Dolinu sedam triglavskih jezera, koja je s južne strane zatvorena strmim obroncima Komarča. Odlikuje se i mnogobrojnim endemima flore i faune, koji su značajni za Julijske Alpe i zaštićeni. U parku je dobro izraženo vertikalno slojanje vegetacije, osobito šumskih zajednica. U nacionalnom parku se provode istraživanja iz različitih prirodoznanstvenih oblasti, ali su mnogi rezultati neobjavljeni, a opisi i karte biljnih zajednica nedostupni. Posebna pozornost je posvećena proučavanju mnogobrojnih fitocenoza bukve (Anemone-Fagetum) i kscrotermnoj šikari Cytisantho-Ostryet u m (1 pregledana karta, 1 klimadijagram, 4 fotografije, 1 tabela s brojčanim podacima). 2. Nacionalni park Risnjak (Str. 27-35). Na površini od 3.041 ha, u ovom su narodnom parku zaštićeni glavni tipovi šumske vegetacije, kojih je vertikalno slojanje karakteristično u gorskim i pretplaninskim dijelovima Hrvatske te susjednih krajeva Bosne i Hercegovine. Na pojas submediteranskih šuma (Carpinetum orientalis croaticum, Seslerio- Ostryetum) nadovezuju se različite zajednice šuma bukve (Fagetum croaticum seslerietosum, Fagetum croat. abietetosum, Fagetum croat. subalpinum) pa klekovina bora (P i n e t u rn mughi croaticu m). Područje narodnog parka se odlikuje mnogobrojnim geomorfološkim karakteristikama i fenomenima Krša te velikom količinom oborina (oko 3.600 mm godišnje). Ti čimbenici utječu na pridolazak, građu i zonaciju tamošnjega vegetacijskog pokrova. Šume risnjačkoga nacionalnog parka trebale bi da posluže kao model pri šumskogospodarskim zahvatima u slično građenim sastojinama Gorskog Kotara. Teritorij parka je iscrpno istražen s fitocenološkog i pedološkog gledišta. Postoji karta biljnih zajednica nacionalnog parka i njegove okoline, tiskana u boji (1 vegetacijska karta, 1 vegetacijski profil, 2 klimadijagrama, 2 fotografije). 3. Nacionalni park Plitvička Jezera (Str. 35-40). Ovaj narodni park, s površinom od 19.172 ha, ubraja se među najposjećenije u Jugoslaviji. Poznat je po nizu jezera smaragdno zelene boje, sadrenim barijerama i slikovitim vodopadima (Slika 3). 68 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 71 <-- 71 --> PDF |
* »is *» * " -3E.U, Jk.´**** » ´v/*L 1 ´.t-0 >,?"´*, w SI. 2. Pretplaninska šuma bukve značajna je zajednica u nekoliko naših nacionalnih parkova. Ovo je izgled te osebujne šume naših subalpinskih predjela u nac. parku Risnjak (Snimak T. Wojterski). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Obronke i doline teritorija nacionalnog parka pokrivaju stare sastojine bukve, bukve i jele te smreke. Uprkos prihoda iz raznih turističkih i drugih djelatnosti, postoje financijski problemi oko održavanja (1 pregledna karta, 1 vegetacijska karta, 1 klimadijagram, 1 fotografija). SI. 3. Sedrene barijere i slapovi Plitvičkih Jeeera naša su i svjetska prirodna rijetkost. Vodopad Plitvice (na slici) visok 73 m, jedan je između najljepših i najpoznatijih (snimak T. Wojterski). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 73 <-- 73 --> PDF |
4. Nacionalni park Paklenica (Str. 40-49). Zaprema ukupnu površinu od 3.617 ha i zaštićuje dva uska i duboka prodora u vapnenačkom masivu Velebita. Zanimljiva geološka građa i mnogobrojni krški fenomeri (spilje, erozijski oblici, ponornice i dr.) su sekundarne turističke atrakcije (Slika 4). Razmjerno dobro očuvane šume bukve (Fagetum croaticum seslerietosum) i kserotermne šume crnog bora (Pinetum nigrae submediterraneum). Na pojas pretplaninske šume bukve nadovezuje se klekovina bora. Veliki požari uzrokovali su znatne štete u tamošnjim (osobito borovim) sastojinama, a predstoji još rješavanje problema ispaše i servituta (1 pregledna karta, 1 geološka karta, 1 klimadijagram, 4 fotografije). 5. Nacionalni park Mljet (Str. 49-55). Obuhvaća zapadni dio istoimenog otoka, s površinom od 3.100 ha, gdje su zaštićeni tipični oblici reljefa i vegetacijskog pokrova jadranske obale. Osobitost narodnog parka predstavlja slikoviti morski zaljev u obliku dvaju jezera. Izrazito blaga klim? uvjetuje razvitak različitih tipova vazdazelene vegetacije (Orno-Quercetumilicis i dr.). Makiju na otoku Mljetu karakterizira alepski bor, koji tamo izgrađuje sastojine različitoga sklopa i starosti. Te šume, uključujući degradirane makije s mirtom, nepobitno dokazuju mogućnosti uzgajanja takvih sastojina u onim dijelovima Dalmacije, gdje različite gospodarski slabo proizvodne šikare obrašćuju velika prostranstva. Unutar teritorija nacionalnog parka posebno je izdvojeno strogo zaštićeno područje, a postoji i nekoliko vrijednih spomenika arhitekture (2 pregledne karte, 1 klimadijagram, 2 fotografije). 6. Nacionalni park Kozara (Str. 55-60). Glavni razlog osnutka ovoga narodnog parka bila je želja da se očuvaju lokaliteti, gdje su se odvijale povijesne borbe za vrijeme 2. svjetskog rata između Nijemaca i partizana. Zaštićeno područje obuhvaća središnji dio istoimene gore s vrlo zanimljivim reljefom (mnoge duboko usječene riječne doline, strmi vapnenački obronci i dr.). Na tim padinama razvijene su kserotermne šikare s crnim grabom (Ostrya carpinifolia) i šume hrasta na dubokim tlima. Neke obronke pokrivaju šume bukve s jelom (Galio-Abietetum) koje su gospodarski krajnje iskorisćene (1 pregledna karta, 1 klimadijagram, 2 fotografije). 7. Nacionalni park Sut ješka (Str. 60-68). Smješten u istoimenoj dolini obuhvaća površinu od 17.250 ha i općenito je poznat po herojskim borbama za vrijeme 2. svjetskog rata. Služi odgoju, rekreaciji i za neke posebne znanstvene svrhe. To je jedan od najzanimljivijih evropskih prirodnih šumskih objekata, slavna »Djevičanska šuma Peručica« koja predstavlja strogi rezervat unutar područja narodnog parka. Peručica je detaljno istražena s raznolikih gledišta i odlikuje se velikim brojem i zonalnošću šumskih zajednica. Vrlo je dobar primjer za ispravno gospodarenje šumama, temeljeno na prirodnim osnovama. Velike štete u parku su prouzrokovali požari, a, također, i pašarenje po rudinama iznad gornje granice šume (1 pregledna karta, 1 vegetacijska karta, 2 fotografije, 1 tabela brojčanih podataka). 8. Nacionalni park Durmitor (Str. 69-76). Povod za osnutak toga narodnog parka bila je rijetka ljepota tamošnjega planinskog krajolika. Osobitu atrakciju predstavlja oblicima bogat glacijalni reljef s kotlovima, cirkovima, vrtačama, dolinama, jezerima i ostalim mnogobrojnim krškim po |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 74 <-- 74 --> PDF |
SI. 4. Južni krajevi naše zemlje poznati su u svijetu po velikim prostranstvima i mnogobrojnim fenomenima Krša. Oni su. jedna između mnogih, odliika većine naših nacionalnih parkova, a u Paklenici (na slici) su osobito tipični i impozantni (Snimak T. Wojterski) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 75 <-- 75 --> PDF |
javama (uvale, škrape, spilje). Također su vrlo impresivni golemi kanjoni rijeka na obodu masiva, među kojima kanjon Tare dosiže dubinu od 1.000 m. Najbolje zaštićeni fragmenti šume bukve (Fagetum montenegrinum) se nalaze uz Mlinski potok, zauzimaju veliku površinu i primarnoga su značaja. Jela dostiže u tim sastojinama visinu od 56 m. Flora i fauna Durmitora je izrazito obilna i odlikuje su mnogim endemičnim oblicima. Velike štete nastaju radi intenzivne paše. To se primjećuje i u šumama, premda je pasarenje teoretski ograničeno na privatne livade. Propisi o upravljanju nacionalnim parkovima u Crnoj Gori n´su bili, prilikom osnutka parka, dosta jasno definirani. Stoga onomad projektirane granice narodnog parka još nisu službeno potvrđene (1 pregledna karta, 1 klimadijagram, 4 fotografije). 9. Nacionalni park Biogradska Gora (Str. 76-86). Dolina Biogradske Reke, u masivu planine Bjelasice, predstavlja prostrani predjel s veličanstvenim iskonskim šumama, koje ne zaostaju za onim u Peručici. Osnutak ovog narodnog parka — s površinom od 3.600 ha, od koje 2.400 ha otpada na šume — bio je vrijedan u svakom pogledu. Pažnju privlači karakterističan vertikalni raspored šumskih zajednica i veliko učešće starih stabala u gusto sklopljenim sastojinama bukve i jele. Jedna zanimljiva fitocenoza s Acer Visiani pojavljuje se nedaleko visinske granice šuma. Područje nacionalnog parka je fitocenološki i kartografski ob 73 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 76 <-- 76 --> PDF |
rađeno, ali rezultati istraživanja nažalost još nisu objavljeni. Gospodarsko i turističko upravljanje parkom je dobro (1 vegetacijska karta, 1 klimadijagram, 1 fotografija, 3 vegetacijska profila). 10. Nacionalni park Lovčen (Str. 86-89). Nalazi se nedaleko masiva Orjena, poznatog po evropskom maksimumu količine oborina (5.317 mm). S Lovčena se pruža prekrasni vidik na Jadran i zaljev Boke Kotorske, poznat po nazivu »Fjord Juga«. U mauzoleju na vrhu Lovčena nalaze se posmrtni ostaci Petra II Petrovića Njegoša (1831 — 1851 godine), najslavnijeg vladike Crne Gore, metropolite i glasovitog pjesnika. I u ovom narodnom parku paša prouzrokuje velike štete, a prilaznu cestu parku valjalo bi modenizirati (1 pregledna karta, 2 klimadijagrarna, 1 fotografija). 1. Nacionalni park Fruška Gora (Str. 89-95). Obuhvaća šumovite fruškogorske brežuljke i značajan je s turističko-rekreacijskog gledišta osobito za Novi Sad i Beograd. Vegetacijski pokrov, osobito šumski, fitocenološki je opisan i kartiran, ali karte nisu objavljene. Osim ovog, jedino proglašenog, u Srbiji se predviđa osnutak i daljnjih nacionalnih parkova (Tara, Kopaonik, Prokletije), u kojim bi se sačuvale prirodne ljepote tamošnjih predjela (1 pregledna karta, 2 klimadij agrarna, 2fotografije). 12. Nacionalni park Mavrovo (Str. 95-102). Najveći je u Jugoslaviji i obuhvaća u svom području (76.000 ha) Mavrovsko retencijsko jezero i raznolikosti reljefa Koraba (2764 m), Šare (2700 m) i Bistre (2163 m). Lijepi fragmenti šuma planirani su da postanu rezervati (Adžina Reka, Volkovska Šuma, Duboka Reka i dr.). Flora i fauna su bujne. Ambiciozne planove za korišćenje parka (botanički vrt, arboretum i si.) trebalo bi raspraviti r širem krugu specijalista. S obzirom na prostranost i jaku naseljenost nacionalnog parka (11 sela) za naglasiti je intenzivno pašarenje (100.000 ovaca). Najvažniji zadatak je da se sačuvaju predviđeni prirodni rezervati, neki kulturno- historijski spomenici i priliv vode u akumulacijsko jezero (1 pregledna karta šuma, 1 klimadijagram, 2 fotografije). 13. Nacionalni park Galičica (Str. 102-110). Nalazi se u istoimenoj planini, između Ohridskog i Prespanskog jezera i predstavlja najjužniji narodni park u Jugoslaviji. Odlikuje se bogatom endemičnom florom i faunom a u sastavu vegetacijskog pokrova se osjeća submediteranski utjecaj. Od šumskih zajednica zaslužuju osobitu pozornost as. Quercetum macedonicae i as. Quercetum farnetto-cerris macedonicum. Velike štete nastaju u parku od paše ovaca i druge stoke. Turističko iskorištavanje vrlo je slabo. Trebalo bi što prije uključiti pod strogu zaštitu klanac Zli Dol (1 pregledna karta, 1 klimadij agram, 3 fotografije). 14. Nacionalni park Pelister (Str. 110-115). Odlikuje se prostranim šumama moli´ke (Pinus peuce), koje predstavljaju tercijerni relikt s arealom ograničenim na planine središnjeg dijela Balkanskog poluotoka Osim zajednica molike (Peteridio-Pinetum peucis, Myrtillo-Pinetum peucis) i fragmenata klekovine bora, u narodnom parku su značajne planinske rudine i vrištine. Uprava parka nailazi na poteškoće u pogledu posjedovnih odnosa, izgradnje cesta i objekata za rekreaciju (1 pregledna karta, 2 klimadij agrarna, 2 fotografije). "" ** 74 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 78 <-- 78 --> PDF |
odlično poznavanje zaštitne problematike te opsežnu fiziografsku, botaničku, fitosociološku, turističku, konzervatorsku i ostalu literaturu. Ovo djelo poznatoga znanstvenika iz bratske Poljske, koja je poznata po uglednoj tradiciji i rezultatima u oblasti vegetacijskih istraživanja i zaštite prirode, dragocjen je i dobrodošli doprinos literaturi koja tretira spomenutu toliko aktualnu problematiku. Jer (nažalost ili na sreću) postalo je (konačno) općenito poznato i priznato, da problemi zaštite prirode i životne okoline čovjeka prestaju biti (donedavno često omalovažavana ili čak osuđivana) »imaginarna preokupacija malobrojnih zanesenjaka prirodoslovaca, esteta i ljubitelja prirode« — već realan i neodloživ zahtjev čovjeku današnjice i neophodan uvjet za njegov normalni život i opstanak. Dr Stjepan Bertović |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 77 <-- 77 --> PDF |
III — Uloga nacionalnih parkova i njihovi problemi Najvrijedniji prirodni objekti Jugoslavije su zaštićeni na rsnovi posebnih zakona u 14 nacionalnih parkova. To je očigledan dokaz da su narodi te zemlje svijesni potrebe da sačuvaju najljepše dijelove predjela i prirodne vegetacije u iskonskom stanju. Danas važnost nacionalnih parkova raste različito s obzirom na brze promjene nastale industrijalizacijom te u povezanosti s naglim razvitkom masovnog turizma. Među prvim razlozima koji su doveli do osnutka nacionalnih parkova bili su znanstveni, opće kulturni, povijesni i obrazovni ali je, također, bila prisutna i društvena važnost tih prirodnih objekata. Narodni parkovi su morali obuhvatiti zaštitu svih tipova pejsaža, koji su zastupljeni u Jugoslaviji. Uprkos teškoća nastalih radi decentralizacija vlasti, u oblasti očuvanja prirode ti su uvjeti bili skoro potpuno ispunjeni. U nacionalnim parkovima postoje odlične mogućnosti za provedbu istraživanja iz različitih prirodoznanstvenih oblasti. Rezultati takovih istraživanja predstavljaju osim teoretskih i veliku praktičnu gospodarsku vrijednost. Narodni parkovi su najbolji objekti za proučavanje razlika u horizontalnoj i vertikalnoj rasprostranjenosti vegetacije. Nažalost ima mnogo poteškoća s objavljivanjem znanstvenih radova koji se odnose na prirodu nacionalnih parkova. Te poteškoće se povećavaju prilikom kartografske obrade, a osobito u slučaju tiska vegetacijskih karata u boji. Financiranje nacionalnih parkova u Jugoslaviji znatno se razlikuje od onog u Poljskoj, gdje parkovima centralistički upravlja i uzdržava ih država. Narodni parkovi u Jugoslaviji prinuđeni su na samofinanciranje, koje osiguravaju različite ekonomske jedinice s dohocima ostvarenim kroz različite djelatnosti u parku. Uz takav način upravljanja lako se mogu uništiti one vrednote, koje su bile početnim razlogom za osnutak parka. Na taj način Uprave nekih nacionalnih parkova u kojima otpada prihod od sječe šuma radi nemoguće otpreme drva (npr. nacionalni parkovi Triglav i Paklenica) imaju stalne financijske neprilike. Svaki od narodnih parkova Jugoslavije ima svoje osobitosti i poteškoće. Međutim, za sve je zajednički problem ispaše ovaca i stoke; ona uzrokuje štete koje se često više ne mogu ispraviti. Stupanj porasta turizma vrlo je različit u pojedinim nacionalnim parkovima. Najveći promet turista je zapažen u Julijskim Alpama (n. p. Triglav) i na Plitvičkim Jezerima, a najmanji u nacionalnim parkovima Galičica i Kozara. Ne dostaje dobrih vodiča koji bi prikazali ljepotu pojedinih nacionalnih parkova i obrazložili vrijednosti i potrebu zaštite. Četrnaest nacionalnih parkova s ukupnom površinom od 235.915 ha najbolji je dokaz, da je zamisao o suvremenoj zaštiti prirode u Jugoslaviji bila shvaćena. Aktivnost svakog onog tko je povezan s ovim problemima treba usmjeriti na očuvanje vrijednosti, koje su u nacionalnim parkovima zakonom zaštićene. * * * U opisanoj publikaciji autor Teofi l Wojterski , šumarski stručnjak koji se bavi specijalno fitocenologijom i problematikom zaštite prirode, opisao je sažeto i vrlo dokumentirano glavne prirodne značajke i raznolikosti naših nacionalnih parkova. U tom je radu koristio vlastita znanstvena iskustva, |