DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 63     <-- 63 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Dr Fran Kušan:


BIOKOVO. Izdavač Malakološki muzej — Makarska, godine
1971. Za tisak priredili Dinko Aračić i Marko Babić.
Tisak: Štamparsko izdavačko poduzeće »Franjo Kluz« —
Omiš. Format A-5, kartonski uvez.


Nakon iscrpljive florističke i vegetacijske obrade Velebita, Gorskog kotara
i Plješivice, a pogotovu nakon najnovijih fitocentoloških istraživanja
našega užeg obalnog pojasa, preostao je da se botanički detaljnije obradi i
srednji dio Dinarida, napose onaj primorskoga smještaja. U tim predjelima
osobito se ističe Biokovo, koje svojom impozantnom gorskom trupinom nadilazi
i najviše vrhove u našem najdužem planinskom lancu, u Velebitu.


F. KUŠAN


ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Premda su već ranije neki botaničari upozoravali na botaničke rijetkosti
i zanimljivosti Biokova, ipak je malo koja naša primorska planina bila skoro
sve do nedavno tako slabo istražena. Tom zanimljivom ali napornom istraživalačkom
zadatku pristupio je F. Kušan. Od svoga prvog posjeta Biokovu
god. 1939., neumorno je tijekom godina proučavao kamene i nepristupačne
terene ove privlačne planine, nastojeći da što bolje upozna mnoge osobitosti
njene flore i vegetacije, U tim se istraživanjima, kako sam navodi, nije zadovoljio
samo da ustanovi što se u toj planini nalazi, već ga je više od svega
privlačilo podrijetlo tamošnjega biljnog svijeta i svi mnogobrojni prirodni
čimbenici, koj su uvjetovali sadašnje stanje raslinstva na Biokovu.


Neke rezultate svojih višegodišnjih istraživanja u Biokovu F. Kušan
je objavio već i ranije, a ova publikacija, tiskana godine 1971., predstavlja
zadnju iz niza njegovih radova, s opisom raznolikih osobitosti i značajki ove
planine u primorskoj oblasti Hrvatske.


Ta zanimljiva, sadržajna i vrlo aktuelna stručno-popularna publikacija
obuhvaća ukupno 138 stranica, a razdijeljena je na slijedeća poglavlja: 1.
Predgovor (4 stranice), 2. Uvod (14 stranica), 3. Na podnožju Biokova (24 str.),


4. iVa usponima s primorske strane (20 str.), 5. Na usponima s kopnene strane
(10 str.), 6. Na primorskim grebenima (12 str.), 7. Na Blokovskoj visoravni
(16 str.), 8. JVa glavnim vrhovima (10 str.), 9. Visinska raščlanjenost Biokova i
raspored važnijih oblika njegove vegetacije (8 str.), 10. Uputstvo za one koji
se odluče zaci u Biokovo (4 str.), 11. Važnije staze i planinarske ture (8 str.),
Literatura (7 str.) i Sadržaj (1 stranica).
Iza kratkog predgovora u uvodnom dijelu (str. 7—20.) sažeto su opisane
općenite zemljopisne, orografske, geološko-petrografske, pedološke, klimatske,
hidrološke, botaničke, faunističke i druge značajke Biokova te kratka povijest
različitih istraživanja, istraživača i popularnih prikaza ove planine i njezinoga
bližeg okoliša. Ovo poglavlje je ilustrirano »zvijezdom vidika« s najvišega
biokovskog vrha, s geološko-petrografskim profilom središnjeg dijela
i preglednom karticom cijelog masiva Biokova.


U masivu Biokova Kušan razlikuje nekoliko međusobno različitih visinskih
pojasa, i to: podgorski, prigorski, gorski i planinski. U daljnjih šest
poglavlja (3—8, str. 21—112.) detaljno su opisane, od podnožja (s primorske i
kopnene strane) pa do najviših blokovskih vrhunaca (sv. Jure 1762m, Sv. Ilija
lG40m, Kranik 1550 m i dr.) uvodno spomenute prirodoznanstvene i ostale
(naselja, objekti, život i djelatnosti čovjeka) značajke pojedinih pojaseva u
Biokovu. Težište i glavni sadržaj predstavlja opis pojedinih biljaka i biljnog
pokrova te dinamike njihova razvitka u prošlosti i sadašnjosti, s obzirom na
djelovanje mnogobrojnih abiotskih i biotskih čimbenika u Biokovu i njegovoj
okolici. U miješanju najstarijih mediteranskih i novijih borealnih i srednjoevropskih
oblika i jeste, prema Kušanu, jedna od osnovnih karakteristika
sadašnjega biljnog pokrova na Biokovu. »Danas je na Biokovu u sastavu
cjelokupnog biljnoga svijeta najodlučniji mediteranski elemenat. Biokovo je
oduvijek bilo poprište postanka i sukobljavanja (migracija) određenih biljnih
svojta. Malo je gdje kod nas tako očita i izrazita aktivnost i pionirski rad
nekih biljaka, a u isto vrijeme tolika rušilačka snaga okolnoga neživog i
živog svijeta«.


Različiti opisi Biokova u spomenutim poglavljima 3—8. ilustrirani su
mnogobrojnim, vrlo kvalitetnim, grafičkim prilozima (v. si. 2 i 3). Među


62




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 65     <-- 65 -->        PDF

1. Hrvatsko zvonce, Edraianthus graminifolius (L.) DC. — 2 Gorski
pelin, Achillea clavenae L. - 3. Skopolijeva gušarka, Arabis scopoliana


4 Puzavo


S^r.´.r-. zvonce. Edraianthus serpyllifolius (Vis.) DC. - 5. Jaglica,


SS*5?ta «>lumnae Ten. - 6. Gorski ili uskolisni sunovrat, Narcissus angu


stirolms Curt. -7 Krški ranjenik, Anthyllis jacquini Kern. - 8. Dinarska


oštrica, Oxytropis đinanca Murb. - 9. Uskolisna šašika, Sesleria tenuifolia


bcniad. — 10. Gorski zabnjak. Ranunculus sartorianus B. H. — u Bodljikava


zecina, Centaurea rupestris L.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 66     <-- 66 -->        PDF

64




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 67     <-- 67 -->        PDF

njima se ističu 7 tabela s preciznim crtežima 80 biljaka, 5 vegetacijskih i 3
geološka profila. Dobar pregled opisivane građe i spominjanih lokalitela
pruža 6 detaljnih karata za pojedine dijelove Biokova.


U visinskoj razčlanjenosti vegetacije Biokova (9. poglavlje, str. 113—120.),
Kušan opisuje slijedeća 4 pojasa: I Zimzeleni pojas, II Predbrdski, submontani
pojas, III Gorski ili montani pojas i IV Pretplaninski i planinski pojas.
Zimzeleni pojas zauzima primorsko podnožje Biokova, a karakteriziraju ga
devastirane šume i šikare crnike, sastojine termofilnih borova, kamenjarski
pašnjaci i mediteranske poljodjelske kulture. Predbrdski pojas u najnižem
dijelu primorske i kopnene strane izgrađuju listopadne šumice i šikare medunca
i bijeloga graba, na njih se nadovezuju šume crnoga graba i manje
sastojine crnog bora te mjestimice, u najgornjem dijelu tog pojasa, čista
jelova šuma. U gorskom pojasu najznačajnije su omanje sastojine bukve te
neki oblici pašnjačke i stepske vegetacije. Najviše predjele Biokova Kušan
ubraja u IV pojas, kojeg nastavljaju planinske vrištine i biljke najizloženijih
staništa, a rjeđe planiski travnjaci i rudine. Ovo poglavlje je ilustrirano
s 2 vegetacijska profila.


Kako se već razabire iz naslova, 10. poglavlje (str. 121—124.) i 11, poglavlje
(str. 125—132.) sadrže niz praktičnih iskustava, uputa i savjeta o prilazu,
kretanju i boravku za planinare i druge posjetioce Biokova.


U iscrpnom popisu literature (str. 133—138.) citirano je 55 autora s 87
radova koji su korišteni u opisanoj publikaciji o Biokovu. Na kraju knjige
dat je njen sadržaj i karta Biokova u mjerilu 1:50.000 (s posebnom situacijskom
karticom). Na prednjem i stražnjem licu korica otisnute su 4 panoramske
snimke Biokova.


Bez sumnje se može reći, da je Biokovo bilo Kušanova najdraža planina.
Njoj je posvetio velik dio svoga života i istraživačkog rada. Zato se ta proučavanja,
njegovo iscrpno strogo znanstveno djelo: »Biljni pokrov Biokova


— Flora i vegetacija« (Acta Biologica V, Prirodoslovna istraživanja 37, Zagreb
1969.) te netom opisana stručno-popularna knjižica »Biokovo« mogu s
punim pravom smatrati njegovim životnim djelom.
»Sa željom da ova naša planina oživi turistima, ljubiteljima naših prirodnih
ljepota, da se njezinim brojnim stazama pokrenu što veće skupine
posjetilaca, izdajemo ovaj iscrpljivi prikaz Biokova. Nastao iz ljubavi prema
ovoj planini, on sadrži u glavnim crtama sve ono što je o Biokovu na osnovu
svestranih naučnih istraživanja do sada poznato« (F. Kušan).


Pridružujući se želji prof, dr Frana Kušana preporučamo čitocima
Šumarskog Lista ovu zaista poučnu, praktičnu i vrlo lijepo opremljenu publikaciju.


Dr STJEPAN BERTOVIC