DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 56 <-- 56 --> PDF |
jela predstavlja prirodni hibrid između kavkaske i grčke jele, nastao u dalekoj prošlosti, sa nekim posebnim karakterističnim odlikama (npr. bočne grane sa četiri izbojka) koje joj daju status samostalne vrste. To su potvrdila i istraživanja njenog polena (Aytug). Tako je ovaj Simpozij um najzad raščistio pitanje i njene filogenije i njene taksonomije. Sa šumarskog gledišta Simpozijum je naročito značajan što je ukazao na neke dobre šumsko-uzgojne odlike trojanske jele. Tu se u prvom redu može spomenuti njen brzi rast, zatim veliki prirast po jedinici površine, izvanredno dobre tehničke osobine debla (dužina, pravnost, punodrvnost, čistoća od grana i dr.), otpornost prema insektima i bolestima, snijegu i mrazu (na planini Ida obrazuje odlične sastojine na visini od 1400 m, gdje snijeg duže traje i dostiže visinu od 1 m), velika vitalnost i regenerativna sposobnost itd. Sve je to do sada malo bilo poznato evropskim šumarima. Zato se i u našoj zemlji i u drugim južnoevropskim državama od maloazijskih jela nešto veća pažnja posvećivala jedino kavkaskoj jeli. Međutim, poslije simpozij uma održanog u Istambulu biće potrebno i trojanskoj jeli dati odgovarajuće mjesto i ulogu svuda tamo gdje šumari djeluju (nastava, naučni rad, sjemenarstvo, rasadničarstvo, osnivanje novih kultura, dendroloških nasada, parkova i si.). Za proširenje trojanske jele u našim odgovarajućim uvjetima postoji više razloga. Trojanskoj jeli ekološki odgovaraju mnogi naši viši submediteranski i susjedni kontinentalni tereni. Dobro uspjevanje ove vrste na analognim staništima u Maloj Azaji (Planina Ida i dr.) ukazuje na mogućnost njenog rasta i u uvjetima brdsko-planinskog područja naše zemlje od Makedonije do Slovenije. Zato treba započeti sa njenim gajenjem svuda tamo gdje postoji najviše izgleda za zadovoljavajući uspjeh. Kao što je već napomenuto, dokazano je da je u sistematskom i genetskom pogledu trojanska jela najsrodnija grčkoj jeli (Abies cephalonica Loud.). Međutim, smatra se da je i naša jela sa nekih područja Makedonije (Galičica) prelazni oblik između obične (Abies alba Mill.) i grčke (Abies cephalonica Loud.) jele. Prema tome, trojanska jela je preko grčke jele srodna i sa našom običnom jelom. Iz naprijed navedenog izlazi da se introdukcijom i hibridizacijom trojanske i naše jele može oplemeniti domaća jela, dobiti nove i vrednije hibridne forme, proširiti četinjarski fond i na kserofitnije terene, obogatiti sastojinski i populacioni genofond jelovih šuma itd. Ovo je naročito važno kada se ima u vidu da domaća jela i u nekim našim područjima (Slovenija, Hrvatska, Bosna) počinje propadati i odumirati. Prof, dr Milorad JOVANCEVIČ |