DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 43     <-- 43 -->        PDF

objekata u vlastitoj režiji ili za prodaju drugim licima. Ako bi se izborilo (a to
ne bi išlo teško s obzirom da bi ono financiralo i dobar dio urbanističkih
planova pojedinih vikend naselja) da vikendice i drugi turistički objekti moraju
biti građeni u stilu autohotne arhitekture — krovovi od šindre ili krovne
daske, fasade od brvana ili obložene sindrom — našlo bi mogućnost zaposlenja
velikog dijela svojih radnika i u tzv. kišnim danima. S dosadašnjim naknadama
za kišne dane radnici nisu i ne mogu biti zadovoljni, dok su te iste naknade
ili bolovanja u koja bježe uslijed nemogućnosti dobrih zarada, znatan teret
šumarskim organizacijama.


Za izgradnju ili opremu svojih turističkih objekata šumarstvo bi koristilo
i dobar dio proizvoda drvno-industrijskih poduzeća (prozori, vrata, iverice,
brodski pod, stolice, stolovi, vitrine itd.) i na taj način bi sigurnije naplaćivalo,
odnosno kompenziralo dobar dio svojih potraživanja.


LOVAČKE KUĆE KAO TURISTIČKI OBJEKTI


— Šumarstvo već sada raspolaže sa desetak vrlo prijatnih lovačkih kuća
koje u prvo vrijeme mogu poslužiti i kao turistički objekti.
O zaštiti čovjekove sredine, u prvom redu osiguranju čistog zraka, pitke
vode i mira, danas se u Svijetu mnogo govori i piše.
U mnogim apelima za razumnijim iskorišćivanjem prirode govori se redovito
o iskorišćivanju i uništavanju šuma. To ne bi trebalo smetnuti s uma,
jer su šume općenarodno, a ne naše Goransko dobro. Onog časa kada naša
šira društvena zajednica utvrdi da su joj šume vrednije ako stoje nego li
kada se sijeku, sigurno je da će nam zabraniti intenzivne sječe. Logički se
nameće zaključak da će naša šira društvena zajednica pritom preporučiti Šumarstvu
da takove šume »turistički« valorizira. S time u vezi dati će i neke
olakšice ili naknade za pretrpljenu štetu, ali ta pomoć ne mora (kao što obično
i nije) biti adekvatna nanesenoj šteti. Ne bi bilo na odmet da se o jednoj
takvoj mogućoj situaciji već sada razmišlja.


— U interesu je svih gorana da turizam u naš kraj dođe organizirano a ne
kompanjski, što može uzrokovati nepopravljive štete. Organiziranu pak i »na
dugu stazu« postavljenu turističku djelatnost može ponijeti samo neka organizacija
iz Gorskog kotara (ne organizacija iz Crikvenice, Rijeke, Zagreba ili
odnekud drugdje, što je uostalom i u praksi već potvrđeno). Takova organizacija
mora biti dovoljno jaka da podnese eventualne gubitke turističke djelatnosti,
koji bi u prvim godinama bili mogući i neizbježni. Takovoj organizaciji
ne bi smjela u prvo vrjeme turistička djelatnost biti glavna djelatnost.
Zbog svega naprijed iznesenog, tvrdim da ta organizacija može biti samo
šumarska organizacija, odnosno Šumarsko gospodarstvo Delnice. Ako sve
naprijed izneseno i dalje ostaje nedovoljan argument za ovu posljednju tvrdnju,
upozorit ću, da su mnoge privredne organizacije i banke u našoj zemli, gotovo
napustile ili stavile u drugi plan djelatnosti zbog kojih su u prvo vrijeme bile
osnovane, bacivši se velikim dijelom svoga novčanog i ljudskog potencijala
u turističku djelatnost.
Trgovačko poduzeće »Brodokomerc« iz Rijeke polako prerasta u turističku
organizaciju, gradeći turističke kapacitete po Sjevernom Primorju. »Tankerska
plovidba« iz Zadra, brodarsko poduzeće već podavno gradi hotele po Sjevernoj




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Dalmaciji i polako prerasta u turistički gigant. U tim objektima zapošljava
svoje brodske kuhare, konobare, ložače i druge, koji su, ploveći od najranije
mladosti na brodovima »Tankerske plovidbe« zaslužili da pod stare dane
budu premješteni na lakša radna mjesta. Upravo na tom primjeru može se
uočiti koliko se lakše rješavaju kadrovski problemi, ako se neka radna organizacija
bavi dvjema različitim djelatnostima. Primjera takovoga poslovanja
ima danas vrlo mnogo u našoj zemlji i oni nisu strani našoj praksi.


Ne tvrdim da je upravo nastupilo vrijeme kada se šumarstvo Gorskog
kotara mora početi baviti turističkom djelatnošću; uvjeren sam međutim da
je došao trenutak u kojem šumarstvo mora ozbiljno razmotriti mogućnost
bavljenja turizmom, privrednom granom koja osvaja Svijet, koja upravo
privredno nerazvijenim krajevima (u pravilu bogatim prirodnim ljepotama)
otvara bolju budućnost.


Nisam imao namjeru kroz ovaj članak iznesti neoborivu tvrdnju, da se
šumarstvo Gorskog kotara mora i može uspješno baviti turizmom, niti sam
imao namjeru dati gotov recept na koji način da se time bavi. Namjera mi
je samo bila da upozorim, da po mom mišljenju, naše šumarstvo može u turističkoj
djelatnosti, kao jednoj od svojih najvažnijih sporednih djelatnosti,
pronaći svoje velike tzv. unutrašnje rezerve, kao što su ih našla i dobro
iskoristila i šumarstva u nekim drugim razvijenijim zemljama.


CVETKO ŠTANFELJ
dipl. inž. šumarstva