DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— Šumarstvo je velikim dijelom financiralo izgradnju infrastrukture u gotovo svim većim mjestima Gorskog kotara, a razvijena infra struktura je preduvjet turističkoj ponudi. Prirodno bi bilo da šumarstvo zbog toga poluči izvjesnu korist. U Koruškoj npr. a tako je i drugdje u zemljama Zapadne Evrope, organizacija koja izgradi asfaltnu cestu na neku planinu, ima pravo naplaćivanja vožnje, a ima i prvenstvo izgradnje smještajnih objekata (obično su to hoteli) na takovoj planini. Kod nas je na žalost ustaljena praksa, da neku turističku cestu izgradi šumarstvo pod maskom šumske ceste, a da na kraju te ceste obično na nekom vrlo vrijednom lokalitetu, neka druga, u većini slučajeva ugostiteljska organizacija podigne svoj objekt. Doduše, takovi objekti mogu u početku raditi i s gubitkom (zbog čega šumarstvo često puta i nije toliko zainteresirano za njih). Ne treba zaboraviti da će takovi objekti jednom poslovati vrlo uspješno, a onda ih šumarstvo svakako neće dobiti ni pod koju cijenu, niti će mu biti isplaćen dio položajne rente na koju sigurno ima pravo. Isto tako u nepovrat će proći i svi vidikovci i atraktivniji lokaliteti koje šumarstvo olako prepušta drugim ugostiteljskim ili turističkim organizacijama, ne vodeći računa da će oni zbog svojeg izvanrednog položaja biti i te kako interesantni za turističku izgradnju. — Šumarstvo bi se kroz turističku djelatnost riješilo (ili barem ublažilo) mnogih problema koji ga već sada polako pritišću, a to su: mogućnost zaposlenja na lakšim poslovima starijih iznemoglih i boležljivih radnika. Ne treba zaboraviti da će biti malo radnika koji će dočekati penziju sa 60 godina života i 40 godina radnoga staža s motornom pilom u ruci, jer takovih niti do sada gotovo nije bilo; svi su otišli u invalidsku ili u boračku penziju — Šumarstvo bi kroz turističku djelatnost zaposlilo dobar dio žensko radne snage, što je u uskoj uzročnoj vezi sa ponudom deficitirane muške radne snage. Kao izvanredan primjer toj tvrdnji mogu istaći Šumarije Gerovo i Crni Lug. Šumarija Gerovo nema, a svi su izgledi da neće niti imati manjak radnika sjekača, jer mladi ljudi znaju da će jednom, kada osnuju svoju porodicu, dobiti zaposlenje i njihove supruge, a kasnije i djeca. Potpuno zaposlenje ženske radne snage u Tvornici krep papira i pogonu RIO u Gerovu, uvjetovalo je i veću ponudu muške radne snage. U Crnom Lugu je sasvim obrnuti slučaj. Ženska radna snaga, kao u rijetko kojem mjestu u Gorskom kotaru nema nikakove mogućnosti zaposlenja. Omladina bježi iz mjesta u kojem ne vidi svoju perspektivu. Nije stoga čudno što samo mjesto Crni Lug, nekada poznato po svojim šumskim radnicima, daje Šumariji slovom i brojkom svega dva radnika sjekača i što se ta Šumarija morala u potpunosti osloniti na radnike iz Bosne. Pri tom još ne treba smetnuti s uma da SR Bosna i Hercegovina brzim tempom hita u industrijalizaciju i da će uskoro moći ponuditi svim svojim stanovnicima solidna zaposlenja. — Šumarstvo je opterećeno s dobrim dijelom režijskog osoblja za koje će se pokazati potreba za prekvalifikacijom, odnosno za zaposlenjem na nekim drugim radnim mjestima kojih šumarstvo danas nema. — Strojeve i spregu koje šumarstvo koristi za izvlačenje drvnih sortimenata, u zimskim danima bi se lijepo moglo iskoristiti za pogonsku snagu skijaških liftova, za tzv. skijeringe, za izlete saonicama. U turističkoj preorijentaciji čak niti kovačije ne bi bile neiskorštene. Željezni proizvodi, ručno izrađeni uvijek su rado viđeni na turističkm objektma. — Pojedine drvne sortimente Šumarstvo bi moglo daleko bolje unovčiti kada bi ih upotrijebilo kao građevinski materijal za izgradnju turističkih |