DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ljaju dim, kojega udiše i kojim se truje. Slične tretmane dobile su šume i u drugim industrijski razvijenim Evropskim državama. Referati na simpozijumu kojega sam spomenuo uvodno, otkrili su nam činjenicu da u tim zemljama ne postoje dileme da li šumarstvo i turizam idu zajedno. Njih muče problemi uređenja šuma i pejsaža, te problemi zaštite od posjetilaca koji su sve brojniji, kao i problemi špekulacije privatnih posjednika sa šumskim zemljištem koje iz dana u dan dobiva na vrijednosti. Turistički bum kojega doživljavaju šume u tim zemljama posljedica je naglog porasta standarda ljudi industrijskog zagađenja čovjekove sredine, naglog tempa razvoja prometnica i razvoja automobilizma. Sve to i nas čeka; i porast standarda naših radnih ljudi i zagađenje čovjekove sredine uslijed nagle industrijalizacije i razvoj prometnica i nagli porast broja automobila, sve to imati će za posljedicu da će i kod nas porasti zahtjevi i mogućnosti šireg sloja ljudi za odmorom na čistom zraku, u mirnoj prirodi, u šumi. Nije daleko vrijeme (sjetimo se, da kada bude potpuno dogotovljen auto- put Zagreb — Rijeka, te Riječka moderna zaobilaznica, da će centralni dijelovi Gorskog kotara biti približeni Zagrebu, Crikveničkoj i Opatijskoj rivijeri na svega 1 sat vožnje autobusom, a grad Rijeka manje od 1/2 sata), kada će naše šume posjećivati tolika masa ljudi, da će nam to stvarati velike probleme; ometanje saobraćaja, gaženje i uništavanje mladih kultura, oštećivanje pojedinih stabala, zagađivanje izvora, uznemiravanje divljači, izazivanje šumskih požara, oštećivanje šumskih nastambi i drugih objekata, itd. itd. Sasvim je sigurno da će šumarstvo Gorskog kotara imati znatnih troškova (dodatnih) oko očuvanja šuma (u prvom, redu onih uz prometnice, a kasnije i na širim područjima) uslijed sve većeg broja izletnika. (Ne treba se zavaravati mišlju da će se posjeti šumama moći zabraniti ili ograničiti, jer je šuma opće narodno dobro i mora biti dostupna svakom). ZAŠTO SE NE KORISTI IZLETNIŠTVO? Šumarstvo će morati urediti parkirališta, kampove, otvorena ložišta, nadstrešnice, skloništa, sanitarne objekte; postaviti dodatne čuvare i izvan uredovnog radnog vremena, te izložiti se još nizu drugih troškova o kojima danas još ništa ne znamo. Pa ako već tako mora biti, zašto šumarstvo ne bi iskoristilo taj »bum« šumskog izletništva i u pozitivnom smislu? Svi ljudi neće doći u šumu sa zamotuljcima suhe hrane, s demižonima pića, s janjcima spremljenim za ražanj, s kamp prikolicama i šatorima da prespavaju u njima. Veći broj izletnika biti će uvijek spreman potrošiti određenu sumu novca na jednom takvom izletu koji će trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Šumarstvo si ne bi smjelo dozvoliti luksuz da takovu masu izletnika i turista olako prepusti nekim trgovačkim ili ugostiteljskim organizacijama, da ih one usluže« i te svoje usluge dobro naplate. Šumarstvo si to ne bi smjelo dozvoliti iz mnogo razloga od kojih ću spomenuti samo neke: — Izletnici i turisti će u naš kraj dolaziti uglavnom radi šuma i svega onog što im šume pružaju Stići će automobilima po prometnicama koje je uglavnom šumarstvo izgradilo i koje ono održava. Dobar dio vremena provesti će u šumama i na šumskim livadama na kojima će praviti i štete koje će šumarske, a ne neke druge organizacije morati sanirati. |