DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 40     <-- 40 -->        PDF

ŠUMA — DRVO — TURIZAM*


Minulog ljeta održan je u Celovcu (Austrija) međunarodni simpozij na
temu SUMA — DRVO — TURIZAM, kojemu su prisustvovali stručnjaci mnogih
struka iz brojnih Evropskih država, među kojima i iz Jugoslavije. Sudeći
po uniformama najbrojniji su bili šumari, što je i razumljivo, s obzirom na
temu simpozija.


Nemam namjeru informirati čitaoca o toku rada simpozija (iako će o pojedinim
inetresantnijim podacima koji su se mogli čuti na simpoziju, kasnijebiti riječi), već bih samo temu toga simpozija htio iskoristiti za otvaranje polemike
o pitanju koje interesira ili će zainteresirati širi krug ljudi, a to jeotprilike slijedeće: »DA LI TURIZAM MOŽE (TREBA) POSTATI NAJVAŽNIJA
SPOREDNA DJELATNOST ŠUMARSTVA?« Pri tom prevenstvenomislim na šumarstvo Gorskog kotara i na turizam u Gorskom kotaru, što ne
znači da se takovo ili slično pitanje ne bi moglo postaviti i šire.


Već odavna, s osnivanjem prvih šumarskih škola i učilišta, đaci tih škola
morali su naučiti, da nam šuma daje glavne i sporedne proizvode. Glavni
proizvod je ´drvo, a sporedni proizovdi su jestivo i ljekovito bilje, listinac,
pašarenje, smolarenje itd. Kroz decenije o sporednim šumskim proizvodima
pisane su podugačke naučne rasprave. Na žalost, o smolarenju u borovim šumama
Primorja i Dalmacije pisano je još i onda, kada je turizam već dobrano
bio prodro u te krajeve i kada su borovi postali daleko vrijedniji zbog
hladovine koju su pružali kupačima, nego li zbog smole koja se iz njih godinama
vadila. U zadnje vrijeme malo se piše i raspravlja (a još manje ih se iskorišćuje)
o sporednim proizvodima (valjda stoga što nam katkada i dio glavnog
šumskog proizvoda istrune na pomoćnim stovarištima).


O turizmu kao sporednom proizvodu šume kod nas se gotovo i ne zna,
premda se u mnogim Evropskim zemljama i veći šumski kompleksi smatraju i
tretiraju više kao turističke, a manje kao privredne šume. kao npr. veliko
šumsko područje Schwarzwalda u Njemačkoj (područje veliko kao i Gorski
kotar). U Schwarzwaldu su proizvodnia drva i poljoprivredna proizvodnja
svedeni na sporedne koristi koje čovjek dobiva od šume ili šumskih livada.
Glavni »proizvod« je čisti zrak i mir koji te šume mogu pružiti industrijskom
radniku željnom odmora i rekreacije u prirodi, u šumi. U 10-godišnjem planu
razvoja tih šuma i šumskih pejsaža (krajolika, krajobraza), zakonom su utvrđene
čak i poreske olakšice za seljake koji se bave poljoprivredom i drže
konjsku spregu (a ne možda traktor) samo da bi posjetilac (turista) tih predjela
dobio dodatni sadržaj u tom pejsažu. sliku davno nestale seoske idile,
koju su u njegovom kraju zamijenili tvornički dimnjaci koji danonoćno suk


* Članak pod gornjim naslovom je tiskan u listu »Drvosječa«, list Š G Delnice.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 41     <-- 41 -->        PDF

ljaju dim, kojega udiše i kojim se truje. Slične tretmane dobile su šume i u
drugim industrijski razvijenim Evropskim državama. Referati na simpozijumu
kojega sam spomenuo uvodno, otkrili su nam činjenicu da u tim zemljama
ne postoje dileme da li šumarstvo i turizam idu zajedno. Njih muče problemi
uređenja šuma i pejsaža, te problemi zaštite od posjetilaca koji su sve brojniji,
kao i problemi špekulacije privatnih posjednika sa šumskim zemljištem
koje iz dana u dan dobiva na vrijednosti. Turistički bum kojega doživljavaju
šume u tim zemljama posljedica je naglog porasta standarda ljudi industrijskog
zagađenja čovjekove sredine, naglog tempa razvoja prometnica i razvoja
automobilizma. Sve to i nas čeka; i porast standarda naših radnih ljudi
i zagađenje čovjekove sredine uslijed nagle industrijalizacije i razvoj prometnica
i nagli porast broja automobila, sve to imati će za posljedicu da će
i kod nas porasti zahtjevi i mogućnosti šireg sloja ljudi za odmorom na čistom
zraku, u mirnoj prirodi, u šumi.


Nije daleko vrijeme (sjetimo se, da kada bude potpuno dogotovljen auto-
put Zagreb — Rijeka, te Riječka moderna zaobilaznica, da će centralni dijelovi
Gorskog kotara biti približeni Zagrebu, Crikveničkoj i Opatijskoj rivijeri
na svega 1 sat vožnje autobusom, a grad Rijeka manje od 1/2 sata), kada
će naše šume posjećivati tolika masa ljudi, da će nam to stvarati velike probleme;
ometanje saobraćaja, gaženje i uništavanje mladih kultura, oštećivanje
pojedinih stabala, zagađivanje izvora, uznemiravanje divljači, izazivanje šumskih
požara, oštećivanje šumskih nastambi i drugih objekata, itd. itd. Sasvim
je sigurno da će šumarstvo Gorskog kotara imati znatnih troškova (dodatnih)
oko očuvanja šuma (u prvom, redu onih uz prometnice, a kasnije i na širim
područjima) uslijed sve većeg broja izletnika. (Ne treba se zavaravati mišlju
da će se posjeti šumama moći zabraniti ili ograničiti, jer je šuma opće narodno
dobro i mora biti dostupna svakom).


ZAŠTO SE NE KORISTI IZLETNIŠTVO?


Šumarstvo će morati urediti parkirališta, kampove, otvorena ložišta,
nadstrešnice, skloništa, sanitarne objekte; postaviti dodatne čuvare i izvan
uredovnog radnog vremena, te izložiti se još nizu drugih troškova o kojima
danas još ništa ne znamo. Pa ako već tako mora biti, zašto šumarstvo ne bi
iskoristilo taj »bum« šumskog izletništva i u pozitivnom smislu? Svi ljudi
neće doći u šumu sa zamotuljcima suhe hrane, s demižonima pića, s janjcima
spremljenim za ražanj, s kamp prikolicama i šatorima da prespavaju u njima.
Veći broj izletnika biti će uvijek spreman potrošiti određenu sumu novca na
jednom takvom izletu koji će trajati od nekoliko sati do nekoliko dana.


Šumarstvo si ne bi smjelo dozvoliti luksuz da takovu masu izletnika i turista
olako prepusti nekim trgovačkim ili ugostiteljskim organizacijama, da
ih one usluže« i te svoje usluge dobro naplate. Šumarstvo si to ne bi smjelo
dozvoliti iz mnogo razloga od kojih ću spomenuti samo neke:


— Izletnici i turisti će u naš kraj dolaziti uglavnom radi šuma i svega
onog što im šume pružaju Stići će automobilima po prometnicama koje je
uglavnom šumarstvo izgradilo i koje ono održava. Dobar dio vremena provesti
će u šumama i na šumskim livadama na kojima će praviti i štete koje će
šumarske, a ne neke druge organizacije morati sanirati.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— Šumarstvo je velikim dijelom financiralo izgradnju infrastrukture u
gotovo svim većim mjestima Gorskog kotara, a razvijena infra struktura je
preduvjet turističkoj ponudi. Prirodno bi bilo da šumarstvo zbog toga poluči
izvjesnu korist. U Koruškoj npr. a tako je i drugdje u zemljama Zapadne
Evrope, organizacija koja izgradi asfaltnu cestu na neku planinu, ima pravo
naplaćivanja vožnje, a ima i prvenstvo izgradnje smještajnih objekata (obično
su to hoteli) na takovoj planini. Kod nas je na žalost ustaljena praksa, da
neku turističku cestu izgradi šumarstvo pod maskom šumske ceste, a da na
kraju te ceste obično na nekom vrlo vrijednom lokalitetu, neka druga, u većini
slučajeva ugostiteljska organizacija podigne svoj objekt. Doduše, takovi
objekti mogu u početku raditi i s gubitkom (zbog čega šumarstvo često puta
i nije toliko zainteresirano za njih). Ne treba zaboraviti da će takovi objekti
jednom poslovati vrlo uspješno, a onda ih šumarstvo svakako neće dobiti ni
pod koju cijenu, niti će mu biti isplaćen dio položajne rente na koju sigurno
ima pravo. Isto tako u nepovrat će proći i svi vidikovci i atraktivniji lokaliteti
koje šumarstvo olako prepušta drugim ugostiteljskim ili turističkim organizacijama,
ne vodeći računa da će oni zbog svojeg izvanrednog položaja biti
i te kako interesantni za turističku izgradnju.


— Šumarstvo bi se kroz turističku djelatnost riješilo (ili barem ublažilo)
mnogih problema koji ga već sada polako pritišću, a to su: mogućnost zaposlenja
na lakšim poslovima starijih iznemoglih i boležljivih radnika. Ne treba
zaboraviti da će biti malo radnika koji će dočekati penziju sa 60 godina života
i 40 godina radnoga staža s motornom pilom u ruci, jer takovih niti do sada
gotovo nije bilo; svi su otišli u invalidsku ili u boračku penziju
— Šumarstvo bi kroz turističku djelatnost zaposlilo dobar dio žensko
radne snage, što je u uskoj uzročnoj vezi sa ponudom deficitirane muške radne
snage. Kao izvanredan primjer toj tvrdnji mogu istaći Šumarije Gerovo
i Crni Lug. Šumarija Gerovo nema, a svi su izgledi da neće niti imati manjak
radnika sjekača, jer mladi ljudi znaju da će jednom, kada osnuju svoju porodicu,
dobiti zaposlenje i njihove supruge, a kasnije i djeca. Potpuno zaposlenje
ženske radne snage u Tvornici krep papira i pogonu RIO u Gerovu,
uvjetovalo je i veću ponudu muške radne snage. U Crnom Lugu je sasvim
obrnuti slučaj. Ženska radna snaga, kao u rijetko kojem mjestu u Gorskom
kotaru nema nikakove mogućnosti zaposlenja. Omladina bježi iz mjesta u
kojem ne vidi svoju perspektivu. Nije stoga čudno što samo mjesto Crni Lug,
nekada poznato po svojim šumskim radnicima, daje Šumariji slovom i brojkom
svega dva radnika sjekača i što se ta Šumarija morala u potpunosti osloniti
na radnike iz Bosne. Pri tom još ne treba smetnuti s uma da SR Bosna
i Hercegovina brzim tempom hita u industrijalizaciju i da će uskoro moći
ponuditi svim svojim stanovnicima solidna zaposlenja.
— Šumarstvo je opterećeno s dobrim dijelom režijskog osoblja za koje će
se pokazati potreba za prekvalifikacijom, odnosno za zaposlenjem na nekim
drugim radnim mjestima kojih šumarstvo danas nema.
— Strojeve i spregu koje šumarstvo koristi za izvlačenje drvnih sortimenata,
u zimskim danima bi se lijepo moglo iskoristiti za pogonsku snagu skijaških
liftova, za tzv. skijeringe, za izlete saonicama. U turističkoj preorijentaciji čak
niti kovačije ne bi bile neiskorštene. Željezni proizvodi, ručno izrađeni uvijek
su rado viđeni na turističkm objektma.
— Pojedine drvne sortimente Šumarstvo bi moglo daleko bolje unovčiti
kada bi ih upotrijebilo kao građevinski materijal za izgradnju turističkih