DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 35 <-- 35 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA OSNIVAČKI SKUP SAVJETA ZA ZAŠTITU ČOVJEKOVE OKOLINE U JUGOSLAVIJI Pod pokroviteljstvom druga Tita, a na inicijativu grupe društvenih i znanstvenih radnika (Dr Aleš Bebler, Voja Leković i drugi), održan je dne 1. i 2. veljače 1973. godine u Saveznoj skupštini u Beogradu osnivački skup SAVJETA ZA ZAŠTITU I UNAPREĐENJE ČOVJEKOVE OKOLINE JUGOSLAVIJE. Impozantni broj, od preko 400 zainteresiranih znanstvenih, javnih i političkih radnika iz svih socijalističkih republika i pokrajina, raspravljao je ta dva dana o problematici koja manje ili više tišti cijelo čovječanstvo, pa i našu zemlju, a odnosi se na sve veću ugroženost okoline u kojoj čovjek živi i radi. Pozdravljajući skupštinu u ime druga Tita a i u svoje ime, drug Edvard Kardelj je naglasio da je riječ o takovoj vrsti elementarnih opasnosti, koje se ne mogu otklanjati samo unutar naroda i država »već i zajedničkim naporima i neprekidnom zajedničkom akcijom celog čovečanstva«. Analizirajući dalje štetne posljedice koje doinosi sobom užurbani tempo intenzivne urbanizacije i industrijalizacije u suvremenom svijetu drug Karedelj kaže: »Savremeni čovjek ne može živeti u uverenju da su bogatstva prirode neiscrpna i da on u toj prirodi može da radi sve što hoće, bez obzira na posledice koje moraju da proističu iz takvog ponašanja. Ponašajući se bezobzirno i neodgovorno prema prirodi čiji je sastavni deo i od koje zavisi, čovek postaje sam sebi neprijatelj«. Do sadašnjeg stepena razvoja čovjek je bio u toku cijele svoje povijesti u izvjesnom sukobu sa prirodom nastavlja dalje drug Kardelj, ali je našao načina da bar djelimično i ispravlja štete koje je izazvao u prirodnom okviru svoga života. »Međutim, ono što je u sadašnje doba zaista novo u tom pogledu jeste neuporedivo brz tempo razvoja proizvodnih snaga koji takoreći skokovito postiže sve veće rezultate u stvaranju povoljnih uslova za materijalni napredak društva, ali koji istovremeno istim skokovitim tempom nanosi i štetne posledice za čovekovu prirodnu okolinu« (E. Kardelj). Međutim, problem izazvan ozbiljnim narušavanjem prirodnog okvira čovjekova života danas »nije u nekom nepremostivom sukobu moderne tehnologije, odnosno razvoja proizvodnih snaga i prirode, već u onom sukobu koji nastaje zbog zaostajanja čovekove svesti o neophodnosti sistematskog savlađivanja stihijskog delovanja materijalnog razvoja društva, odnosno načina proizvodnje i društvenog života na prirodu« (Ed. Kardelj). Spoznaja o važnosti a i ugroženosti upravo prirodneokolinečovjekovo g život a bila je prisutna kako u pozdravnoj riječi druga Kardelja (koji je naglasio da se neprijateljstvo prema prirodi pojavljuje uvijek u suštini kao neprijateljstvo prema čovjeku) tako i u brojnim referatima i diskusijama gotovo svih prisutnih. Kod toga je dobar dio učesnika ukazivao na 33 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 36 <-- 36 --> PDF |
značaj vegetacije, a napose šumskog pokrivača u kompleksu problema vezanih uz zaštitu čovjekove okoline. Tako je npr. profesor dr Radojica Kljajić u analizi ekoloških poremećaja koji prate naš današnji razvoj upozorio da se svakodnevnim uništavanjem vegetacije povećava ogromna površina od 1.600.000 hektara goleti i erczivnih zona, a akademik prof, dr Branimir Gušić je ukazao na potrebu sanacije krasa, tog vjekovima degradiranog područja naše zemlje, gdje je često došlo do krajnje granice degradacijskih stanja pejzaža pa regeneracija s obzirom na specifičnu konstituciju krajolika i nije više moguća. Ova okolnost je naročito značajna za današnji način korištenja ovog prostora koji pod krinkom sumnjivih momentanih probitaka zloupotrebljava prirodna bogatstva ovog dijela naše zemlje, a u stvari potiče daljnju degradaciju i dovodi time do nepovratnog povećanja velikih prostranstava veoma oskudnih po daljnji život ljudi. Pojedini sudionici, kao npr. ing. Mihajlo Vučković, direktno su isticali pitanje eksploatacije šuma ukazujući da se šume kao opće društveno dobro ne mogu prema prednacrtu novog zakona tretirati više kao osnovno sredstvo privrednih organizacija, dok je član savjeta federacije Voja Leković naveo da su posljedice redukcije šumskog pokrivača u našoj zemlji u posljednjih jedanaest godina nanijele oko 700 miliona dinara štete. Dr Pavle Fukarek je prezentirao analizu stanja šuma u BiH te konstatirao da, unatoč kretanjima koja idu za tim da se sječa šuma izjednači s prirastom, danas su još uvijek sječe veće od prirasta što dovodi do permanentne redukcije šumskog fonda. Proporcija visokih šuma (kojih u BiH ima cea 956.000 ha) gotovo je identična površinama pod pašnjacima (876.000 ha), koji su pod udarom često krajnje ekstenzivnog načina gospodarenja, što gotovo isključuje ove površine iz kategorije površina pod trajnom vegetacijom čija je primarna funkcija zaštita i uporište prirodne ravnoteže pejzaža odnosno prirodnog okvira čovjekova života. Indikativnu sliku ugroženosti prirodne okoline čovjeka u našoj zemlji dao je veoma plastično Josip Fleifer upozorivši »da nijedan skup životinjskih vrsta nije toliko ugrožen kod nas od čovjeka direktno koliko su to ptice«, a ovaj problem nije istaknut zbog romantičarske pobude nego zbog toga što ptice predstavljaju vrlo važan faktor u održavanju prirodne ravnoteže. Krajnje beskrupulozan lov na ptice kao i izvoz zaštićenih vrsta kamionima demantira proklamirana načela humanističkog odnosa našeg društva prema okolini, a uz to pojedine organizacije kao i pojedinci kritiziraju još borce za zaštitu kao ljude koji »nemaju sluha za ekonomsku računicu i nerava za biznis«. A kakav je to biznis kada strani lovac u jednom danu ubije stotinjak malih ptica, tako da je naša zemlja već doživjela kritiku međunarodnih organizacija za zaštitu divljači i ptica kao zemlja koja dovodi strane lovce da se na zaštićenim pticama, korisnim za poljoprivredu i šumarstvo, iživljavaju. Udio šumarstv a u tretmanu zaštite prirodne okoline čovjekova života dobio je zapaženo mjesto na ovom impozantnom skupu političkih i znanstvenih radnika naše zemlje, a sam skup dobio je zapravo kategorizaciju »malog naučnog simpozija« (Dr Pavle Fukarek). Prema tome, shodno veoma širokom društvenom značaju ovog problema naše sadašnje, a naročito buduće egzistencije u okvirima humanog socijalističkog društva, biti će neophodno da se mijenja dosadašnji često veoma problematičan odnos prema šumskom blagu naše zemlje. Ne zaboravimo da npr. analogijom proračuna francuskog 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 37 <-- 37 --> PDF |
šumarskog instituta, naše šume apsorbiraju godišnje 75 miliona tona ugljika i oslobode 150 miliona tona kisika što daje novu spoznajnu kvalitetu naših šuma. Ovdje nije ni potrebno nabrajati sve one brojne pozitivne efekte koje daju šume, a ne odnose se direktno na proizvodnju i eksploataciju drvne mase. Bilo bi veoma korisno da se ti efekti vezani direktno na zaštitu prirodne okoline čovjeka znanstveno valoriziraju i obrade i to prema našim stvarnim podacima i pokazateljima. Predsjednik društva arhitekata SR Hrvatske dipl. ing. arh. Neven Kovačević je iznio da su i do sada mnogi pojedinci kao i institucije činili napore da se vrednuju i očuvaju naši prostori, ali pune efikasnosti nije bilo. Zbog toga je nužno da se stvore čitavi sistemi organizacionih oblika, koji će omogućiti stalnu brigu i praćenje svih zbivanja u prostoru koja se bilo direktno ili direktno tiču zaštite čovjekove okoline. Osim toga društvo mora biti zainteresirano da stručna valorizacija pojedinih zbivanja u prostoru bude oslobođena tehnokratske prinude, često uvjetovane nečijim momentanim interesom ili kratkoročnim ekonomskim efektom. U završnom dijelu rada osnivačkog skupa novo izabrani Savjet koji broji 70 članova (po 10 iz svake republike, i po 5 iz autonomnih pokrajina) je izabrao predsjedništvo Savjeta u slijedećem sastavu: Dr Aleš Bebler, predsjednik, Prof, dr Vera Johanides podpredsjednik i Tadija Popović, dipl. ing. tajnik. Također su poslani pozdravni telegrami: drugu Titu, generalnom sekretaru OUN Kurtu Valdhajmu kao i apel građanima Jugoslavije kojeg donosimo u prilogu. Završavajući ovaj izvještaj biti će uputno citirati švicarski uđbenik za osnovne škole u kom piše: »Ja, imenom taj i taj, 7 godina star obavezujem se da ću čuvati prirodna bogatstva svoje zemlje, njezinu faunu i floru, rude i minerale kao najveću svetinju«. Tim ljudima nije nužno kasnije tumačiti potrebu zaštite prirode, a rezultati takovog odgoja vidljivi su u gotovo svakom djeliću Švicarske. DRAGUTIN KIŠ, dipl. ing. Urbanistički institut SR Hrvatske |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 38 <-- 38 --> PDF |
APEL GRAĐANIMA JUGOSLAVIJE Građani Jugoslavije, Osnivačka skupština Jugoslavenskog savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline, održana 1. i 2. februara 1973. godine u Beogradu, razmatrala je probleme nastale kao posljedica našeg privrednog i urbanističkog razvoja, a prije svega opasnosti za čovjeka i društvo uslijed sve većeg zagađivanja, i uništavanja čovjekove ´okoline. Skupština izražava ujedinjavanje novih i dosadašnjih akcija i inicijativa širom naše zemlje i odlučnost da sve organiziranije djelujemo da našu okolinu poboljšamo i zaštitimo od prekomjernog zagađivanja i uništavanja. Poljoprivredna i šumska zemljišta napadnuta su erozijom, prekomjernom upotrebom kemijskih sredstava i neracionalnim korištenjem zemljišta. U pojedinim rijekama svaki život je skoro već uništen, a druge su u velikoj opasnosti. Zabrinjavajući se oštećuju i obezvređuju podzemne vode i jezera. Jadransko more i naša obala, također, su izloženi sve većem zagađivanju. Zagađenost zraka u našim gradovima i industrijskim centrima izaziva sve brojnija oboljenja ljudi, uništavanje bilja i nanosi velike štete od korozije. S obzirom na složenost problema koji sačinjavaju sadržaj čovjekove okoline, neophodno je uporedo i u odgovarajućoj međuovisnosti osigurati poduzimanje mjera, čiji pojedinačni rezultati treba da daju cjelovitost njihovih rješenja. Radi toga je nužna aktivizacija svih naših društveno-političkih, ekonomskih, naučnih, kulturnih, stručnih i drugih organa i organizacija, koje treba da učestvuju u općim naporima da se naše društvo uspješno suprostavi daljem zagađivanju čovjekove okoline. Zaštita čovjekove okoline mora da bude sastavni dio svih planova i programa, od osnovnih organizacija udruženog rada, općina, do federacije. Kao nesvrstana i zemlja u razvoju, naša zemlja treba da nastavi da aktivno učestvuje u radu Organizacije Ujedinjenih nacija, njenih organa i specijaliziranih agencija međuvladinih i nevladinih organizacija, sa ciljem da doprinosi unapređivanju suradnje u ovoj oblasti, da koristi pomoć i iskustva ovih organizacija drugih zemalja, kao i da osigura rješavanje onih problema zaštite čovjekove okoline koji mogu da se rješavaju samo kroz međunarodnu suradnju. Ostvariti pravo i efikasnu zaštitu i unapređenje čovjekove okoline nemoguće je bez promjena cjelokupnog sistema obrazovanja. Upravo je škola mjesto gdje stvaramo svoju sliku svijeta. Kroz novi pristup fenomenu čovjekove okoline treba postići svijest ka ravnopravnosti ljudi, prirode i onoga što čovjek stvara, svijest o tome da je nemoguć razvoj jednih bez drugih, jednih na račun drugih. |