DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 98 SIJEČANJ — VELJAČA GODINA 1974. UDK 634.0.232.12:389.6.001.4(497.1) PRIJEDLOG STANDARDIZACIJE METODA ISTRAŽIVANJA PROVENIJENCIJA KOD NAS* M. Vidaković, J. Gračan i A. Krstinić UVOD Na sastanku Sekcije za šumarsku genetiku, Zajednice istraživalačkih organizacija u šumarstvu i drvnoj industriji Jugoslavije, održanom u Zagrebu ožujka 1972. godine raspravljalo se o problemima planiranja istraživalačkog rada kod nas. Između ostalog zaključeno je, da se izradi metodologija z-i postavljanje pokusa provenijencija šumskog drveća, koju bi trebalo da svi u Jugoslaviji prihvate i da prema njoj postavljaju u buduće pokuse. Za izradu takve metodologije zaduženi su autori ovog članka. Izučavanje provenijencija šumskog drveća započeto je s Vilmorino m (1840), a početkom ovog stoljeća ovaj problem je studiran u većem opsegu od mnogih autora kao što su Cieslar, Schott i Engler. Internacionalna unija istraživalačkih organizacija u šumarstvu (IUFRO) organizirala je eksperimente provenijencija običnog bora i obične smreke 1938. i 1939, a 1944. godine evropskog ariša. Ti pokusi imaju međunarodni karakter, jer je u njih uključeno više država. Nakon rata osnovani su novi međunarodni pokusi provenijencija šumskog drveća, koji obuhvaćaju mnoge evropske i van evropske zemlje. Obradom tih pokusa dobit će se odgovor na mnoga praktična i teoretska pitanja o ispitivanim vrstama. Velika je šteta da naša zemlja ne učestvuje u većem opsegu u međunarodnim pokusima provenijencija šumskog drveća. Od takvih pokusa najveći dobitak bi bio u tome što bi se ustanovile provenijencije koje su najproduktivnije za pojedina područja naše države. U našoj zemlji postoje samo dva međunarodna pokusa provenijencija i to evropskog ariša (P i n t a r i ć 1969) i zelene duglazije (Pintari ć 1971). Sto se tiče naših vlastitih pokusa možemo reći da ih imamo malo i da su oni uglavnom lokalnog karaktera, tj. ograničeni su na pojedine republike. Izu * S ovim radom su obuhvaćene neke od predradnji u sklopu projekta Održavanje, unapređenje i proširenje areala četinarskih i lišćarskih šuma, koji se financira od strane Republičkog fonda za naučni rad SRH i Poslovnog udruženja šum. privred. organizacija, Zagreb. 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 4 <-- 4 --> PDF |
zetak je provenijenčni pokus s običnim orahom, koji obuhvaća 14 provenijencija s područja Jugoslavije testiranih na dva lokaliteta (Tu c o v i ć i dr. 1972.). U tom pravcu treba poduzeti odgovarajuće mjere i organizirati pokuse provenijencija naših važnih vrsta na nivou Jugoslavije, ako ne Srednje odnosno Jugoistočne Evrope. S obzirom da uvjeti za istraživalački rad u šumarstvu kod nas sada nisu optimalni, jer se nije riješilo na zadovoljavajući način pitanje financiranja, to radove na ispitivanju provenijencija šumskog drveća moramo tako planirati da njihovo izvođenje ni u jednoj etapi ne dođe u pitanje. To znači da je potrebno prvo dobro planirati, a izvođenje započeti tek onda kada zn to budu stvoreni svi potrebni uvjeti. Mislimo da je sazrelo vrijeme da se pokrene pitanje izučavanja provenijencija, jer naše šumarstvo, pored svih poteškoća, nastoji ići naprijed koristeći nova saznanja nauke za unapređenje svoje proizvodnje. To je najvažniji motiv zbog kojega pokrećemo ovo pitanje, ali pored toga postoji još. jedan kojega moramo imati na umu. Radi se o slijedećem: sada mnoge zemlje Evrope učestvuju na međunarodnim pokusima provenijencija, dok će ih u skoroj budućnosti biti još više. Bilo bi veoma štetno za reputaciju našeg šumarstva i naše šumarske znanosti da mi i u buduće ne učestvujemo u tim pokusima ili da nemamo svojih pokusa, koji bi obuhvatili cijelu zemlju. Iz svih navedenih razloga, Sekcija za šumarsku genetiku je pokrenula ovo pitanje i kao prvo dajemo stručnoj javnosti na uvid prijedlog metodologije i plana istraživanja provenijencija šumskog drveća u Jugoslaviji. Za izradu toga držali smo se uputstva IUFRO: Standardizacija metoda za izučavanje i testiranje provenijencija, 1967, te publikacija: Edward s (1956), Wright (1962), Lacaze i Lemoine (1962), C a 11 a h a m (1964), Lacaze (1967), Giertyc h (1966) i South. For. Tree Impr. Com. (1952). U ovim radovima citirana je opširna literatura. SVRHA ISPITIVANJA U Evropi je započeto s podizanjem šumskih kulutra prvom polovicom 19. stoljeća. Tada nije pridavana skoro nikakva pažnja podrijetlu sjemena. U relativno kratkom vremenu mnoge od plantaža su dale negativne rezultate. Nakon toga se pridaje sve veća pažnja podrijetlu sjemena, koje će se koristiti za nove plantaže. S obzirom da je važan izvor sjemena, to su uvedeni novi termini provenijencija i podrijetlo. Prema O. E. D. C. (Radni dokument 1966). predložene su slijedeće definicije: Provenijencija: »Područje na kojoj bilo koja sastojina šumskog drveća raste. Sastojina može biti autohtona, unesena ili nepoznatog podrijetla.« Podrijetlo: »Za autohtonu sastojinu drveća podrijetlo je područje u kojoj drveće raste, za unešenu sastojinu podrijetlo je mjesto odakle sjeme ili biljke su prvobitno unesene.« (Vidaković i Williamson 1968). Prema tome, pod ispitivanjem provenijencija se razumijeva eksperiment sa sjemenom i sadnicama od stabala iz sastojina bilo prirodnih ili umjetnih. Ispitivanje provenijencija ima praktičnu svrhu da ustanovi populacije ili provenijencije čije sjeme će proizvesti dobro prilagođene produktivne šume u jednoj određenoj regiji (IUFRO 1967). Dakle, to je eksperimenat gdje se uspoređuju različite populacije, a ne različite individue. Takva ispitivanja ? |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 5 <-- 5 --> PDF |
mogu biti jako dugotrajna i zbog toga je potrebno da se ona što bolje planiraju i čim prije započnu. Opravdanost financijskog ulaganja u takva istraživanja postoji, jer dobra proizvodnost budućih šuma na prvom mjestu ovisi o izboru ispravnih provenijencija sjemena i biljaka za njihovo podizanje. Cesto puta je testove provenijencija moguće kombinirati sa testovima potomstva. Testovi potomstva imaju za cilj određivanje genetske vrijednosti pojedinih stabala unutar određene populacije, dok sam test provenijencija, kako smo već rekli, ima za cilj određivanje genetske vrijednosti cijele populacije. Vrsta provenijenčnog pokusa ovisit će o a) saznanjima o ispitivanoj vrsti, b) prirodnoj varijabilnost vrste, c) varijabilnosti staništa u kojem će se dotična vrsta uzgajati, d) važnosti vrste za šumarsku ekonomiku zemlje, e) financijska sredstva, površine i drugo potrebno za izučavanje provenijencija i f) svrha pokusa (IUFRO 1967.). Navedeni činioci su u uskoj međusobnoj vezi. Tek kada dobro poznamo činioce od (a) do (e) možemo se odlučiti za svrhu pokusa. Uzmimo kao primjer crni bor. O ovoj vrsti općenito se dosca zna o njegovoj biologiji, šumsko uzgojnim svojstvima, prirodnoj varijabilnosti i upotrebnoj vrijednosti drveta. Poznato je da je njegov areal isprekidan. Ustanovljene su mnoge svojte (taksoni) kod ove vrste. Crni bor je jedna od najvažnijih vrsta za pošumljivanje ogromnih površina našeg hladnijeg submediterana. Površine za pokuse provenijencija crnog bora stoje nam na raspolaganju od krajnjeg zapada do krajnjeg istoka Jugoslavije. Stručno vodstvo kao i provođenje pokusa na terenu moglo bi se osigurati. Jedini nedostatak su materijalna sredstva, koja bi trebala biti prilično velika i uvijek na vrijeme osigurana. Uzimajući u obzir sve navedeno, smatramo da bi u sadašnjim uvjetima, dok se ne riješe financijski problemi, svrha istraživanja trebala biti razjašnjenje postojanja nekih rasa crnog bora u centralnom i istočnom dijelu Jugoslavije kao i ispitivanja provenijencija u rasadniku i to u 3 — 4 regije Jugoslavije. Kod toga pokusa bi se mogle ispitivati mnoge kompleksne karakteristike sjemena i biljaka kao što su ritam rasta, otvaranje i formiranje pupova, trajanje vegetacionog rasta, otpornosti na biotske i abiotske faktore, izučavanje nekih morfoloških karakteristika i drugo sa svrhom da se bolje upozna varijabilnost vrste i da se ustanovi koje su provenijencije u rasadničarskim uvjetima najbolje za određena područja. Ukoliko bi se osigurala materijalna sredstva, onda bi se na ovaj pokus mogao nadovezati pokus provenijencija crnog bora na terenu. Taj pokus bi trajao 20 pa i više godina. U tome slučaju mogao bi se ustanoviti odnos juvenilni-adultni stadij za neka važna fiziološka svojstva. Pitanje rasa crnog bora u nekim krajevima zemlje nadopunila bi biotaksonomska istraživanja. Uzorci za takva istraživanja trebali bi biti predstavljeni s 10 — 30 stabala svaki, što ovisi o varijabilitetu dotične populacije i vrste. NABAVKA SJEMENA ZA POKUS Prvo treba da se provede izbor sastojina iz kojih će se sabrati sjeme za pokus provenijencija. Prema definiciji O. E. C. D., pod sastojinom podrazumijevamo dovoljno veliku populaciju drveća koja posjeduje dovoljnu uniformiranost u kompoziciji, konstituciji i rasporedu da bi se razlikovala od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 6 <-- 6 --> PDF |
susjedne populacije. Taj izbor sastojina mora biti proveden veoma studiozno. Gustoća sastojina mora biti takva da omogućuje međusobno križanje i da na taj način svede samooplodnju na što manju mjeru. Sastojina mora biti izolirana od minus sastojina srodne vrste i srodnog varijeteta. Prezrele i premlade sastojine ne dolaze u obzir. Odabranu sastojinu treba po mogućnosti zaštiti od sječe. Podatke o sastojini treba upisati u formular br. 1, A i B, prema Lacaz e i Lemoin e (1962). Koliko uzoraka (sastojina, tj. lokaliteta) će biti potrebno ovisi o vrsti, tj. njezinoj rasprostranjenosti, genetskoj varijabilnosti i uvjetima istraživanja. Općenito vrijedi pravilo da je potrebno uzimati uzorke dovoljno gusto. Ne bi smjelo biti manje od pet uzoraka (lokaliteta), dok bi bilo poželjno imati 10-30 dobro raspoređenih uzoraka u pokusu. Kod izbora uzoraka treba uzeti one koji dolaze u tipičnim kao i ekstremnim ekološkim uvjetima. Gustoća (broj uzoraka) će ovisiti o genetskoj varijabilnosti, o klimatskim faktorima, tj. o geografskoj širini i dužini, temperaturi i ljetnoj suši. Reljef područja rasprostranjen ja vrste se isto tako mora uzeti u obzir. U planinskom području treba uzeti veći broj provenijencija (uzoraka) nego u ravnici da bi se prikazala varijabilnost vrste. Kod diskontinuiranog rasprostranjenja vrste treba uzeti veći broj uzoraka jer je ekstrapolacija rezultata na druge populacije nemoguća. Ukoliko postoje preliminarna iskustva i saznanja o jednoj vrsti, onda sabiranje uzoraka za pokus provenijencija treba tako planirati da se veći broj uzoraka uzme iz lokaliteta koji su perspektivniji. Kod provenijenčnog pokusa jedne vrste težište treba staviti na provenijencije koje potječu iz prirodnog nalazišta, ali treba uključiti u pokus i nekoliko provenijencija koje se uzgajaju u našoj zemlji i koje potječu iz umjetnih ili prirodnih populacija, npr. kod pokusa sa zelenom duglazijom osim provenijencija iz prirodnih nalazišta treba uključiti u pokus i one s Avale, Zelendvora, Pohorja i eventualno druge. Sabiranje sjemena treba vršiti u godini punog uroda. Budući da se to obićno ne dešava u istoj godini na cijelom području rasprostranjenja vrste, to je potrebno dvije ili više godina da se sjeme sabere s onih lokaliteta koji će se koristiti za provenijenčni pokus (Edward s 1956). Ako je cvatnia neznatna onda dolazi do većeg inbredinga, a i sabiranje je mnogo skuplje. Stabla, s kojih će se sabirati sjeme, treba da su kodominantna ili dominantna, tj. takva kao i ona s kojih se sabire sjeme za normalne uzgojne potrebe. Minus stabla treba da su odstranjena iz sastojina. Stabla za sabiranje sjemena se uzimaju slučajnim poretkom ili u jednoj liniji s time da se uzme svako n stablo. Stabla treba obilježiti. Broj stabala iz jedne sastojine, s kojih će se sabirati sjeme koje će predstavljati jedan uzorak, ovisit će o veličini čitave sastojine, njezine genetske (fenotipske) varijabilnosti i strukture, tj. da li se radi o jednodobnoj ili prebornoj sastojini. U ovom pogledu postoje razna mišljenja o veličini uzoraka. Edward s (1956) smatra da sjeme treba sabirati sa svih stabala koja dolaze u obzir za normalno praktično sabiranje sjemena. Lacaz e i Lemoin e (1962), smatraju da je potrebno sabrati sjeme s 50 stabala, dok noviji izvještaj Lacaze-a (1967) kaže da bi najmanji broj bio 10 stabala. Uputstva IUFRO preporučuju 25-50 stabala s time da je minimum 10 stabala. Giertyc h (1966) je pak mišljenja da je dovoljno 8 stabala za predstavljanje jednog uzorka, tj. jedne provenijencije (populacije). Naše je mišljenje da bi se trebali držati uputstava IUFRO s time da bi iz jednodobnih sastojina i kultura bilo dovoljno uzeti 10 stabala a iz prebornih sastojina veći broj stabala, kako bi taj uzorak bio pravi reprezentant odabrane sastojine. Da 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 7 <-- 7 --> PDF |
se izbjegne inbreding i dobije što bolji prosječni uzorak, odabrana stabla moraju biti udaljena jedan od drugoga 50-100 metara, a što ovisi o vrsti, tj. praktičnoj mogućnosti prenošenja polena i sjemena. Isto tako rubna stabla ne treba uzimati u obzir za sabiranje sjemena. Uzorak sjemena jedne sastojine predstavlja mještavinu sjemena jednakih količina svih odabranih stabala Ukoliko se želi s ispitivanjem provenijencija povezati i ispitivanje individualnog potomstva, onda se sjeme i biljke od svakog roditeljskog stabla posebno čuvaju i uzgajaju. S obzirom na naše skromne mogućnosti i na mnogo kompliciranije izvođenje takvih istraživanja, smatramo da se ove dvije vrste pokusa ne bi trebalo kombinirati u jedan. Sabiranje sjemena se vrši pod kontrolom stručnjaka iz istraživalačke organizacije. POSTAVLJANJE EKSPERIMENTA Najčešća je svrha eksperimenta provenijencija da se ustanovi produktivnost određene provenijencije na određenom staništu. U nekim slučajevima izučavanje rezistentnosti na biotske i abiotske faktore su značajniji od prirasta. Eksperimente možemo podijeliti na kratkotrajne,, srednjeg trajanja i dugotrajne. Kratkotrajni eksperimenti treba da završe prije prvih proreda. Ovakvi eksperimenti su podesni za izučavanje fenologije, morfologije, ranog rasta, preživljavanja, otpornosti na bolesti i štetnike i klimatske činioce. Eksperimenti srednjeg vremena trajanja koriste se za izučavanje visinskog i debljinskog rasta i prirasta, otpornost na biotske i abiotske faktore, oblik debla i krošnje, veličine grana, insercije grana, korjenov sistem i tehnička svojstva drveta. Kod takvih eksperimenata minimalna veličina jedinične plohe iznosi 6x6 biljaka, a najčešće se upotrebljava od 7x7 do 12x12 biljaka. Eksperimenti dugog trajanja su oni u kojima se prinos drvne mase može ustanoviti za period dulji od polovine ekonomske ophodnje. U takvim eksperimentima obično je veličina jedinične plohe oko 0.04 ha. Kod postavljanja pokusa neophodno je da se on tako postavi, tj. da bude dovoljno velik kako bi se varijabilnost tla, mikroklime i drugih vanjskih utjecaja svela na što manju mjeru. Izbor terena za provenijenčni pokus iziskuje veliku pažnju. Eksperiment mora biti postavljen na terenu koji predstavlja prosjek gdje će se vršiti pošumljivanje. Odabrana ploha mora biti što više homogena s obzirom na tlo i mikro klimu. Treba izbjegavati strme nagibe. Iskustva u Francuskoj (Lacaz e 1967) su takva da je važno načiniti kartografski snimak fertilnosti terena predviđenog za komparativni pokus. Na taj način se dobije dobar uvid u homogenost i produktivnost tla pa se u slučaju potrebe izdvoje enklave, koje se ne uzmu u obzir kod postavljanja eksperimenta. Osnovno je pravilo da jedinična ploha može biti tim veća što je stanište jednoličnije. Na veoma promenljivom staništu potrebno je imati veći broj ponavljanja. Eksperimenti s malim jediničnim plohama mogu zahtijevati i do 30 ponavljanja. Ukoliko je stanište dosta jednolično, 5-7 ponavljanja u eksperimentu bi u većini slučajeva zadovoljilo. Na osnovi Wright-ovih izučavanja (1962), G iertyc h (1966) smatra da minimalni broj ponavljanja treba biti sedam. Iskustvo je pokazalo da nije potrebno imati u pokusu provenijenciju koja bi služila kao standard (Edward s 1956). Na veličinu osnovne plohe pa i broja ponavljanja utječe i broj ispitivanih provenijencija. Ako je taj broj velik veličina ploha mora ići k donjoj dozvoljenoj granici radi toga da čitav eks 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 8 <-- 8 --> PDF |
periment ne bude površinski prevelik, jer u tome slučaju se može pojaviti velika varijabilnost staništa, koja će utjecati na točnost pokusa. Isto se to može desiti ako imamo u pokusu velik broj provenijencija i velik bro] ponavljanja. Ovako postavljen eksperiment ne bi smio obuhvatiti veću površinu od 5-7 ha. Izbor modela terenskog eksperimenta ovisi o reljefu i veličini terena, broju biljaka po provenijenciji, koje stoje na raspolaganju, broju provenijencija, broju ponavljanja, koja su potrebna za odgovarajući nivo preciznosti, i financijskim sredstvima koja stoje na raspolaganju. Budući da se obično komparira u jednom eksperimentu velik broj provenijencija, to se zahtijeva da model sadrži blokove u slučajnom rasporedu. Prema dosadašnjim iskustvima preporuča se nepotpuni balansirani blok model (balansirane latice) si. 1 i potpuni blok model si. 2. Model balansiranog nepotpunog bloka — Ukupan broj tretiranja (provenijencija) mora biti točan kvadrat nekog broja, npr: 9, 16, 25. Ovakav raspored tretiranja omogućuje eliminaciju tretiranja blokova. Manjkavosti ovog modela su u tome što je broj ponavljanja propisan a jednak je b + 1 (b — broj tretiranja u bloku). Broj varijeteta u bloku je jednak kvadratnom korjenu od ukupnog broja tretiranja u pokusu. Prema tome, ovakav model za različiti broj tretiranja (provenijencija) bi izgledao ovako: Broj tretiranja (t): 9, 16, 25, 49, 64, 81 Broj tretiranja po bloku (b): 3, 4, 5, 7, 8, 9 Potreban broj ponavljanja (r): 4, 5, 6, 8, 9, 10 Potpuni blok model — Potpuni blok model je fleksibilan pa je moguće jednu varijabilu ili repeticiju ispustiti iz analize ukoliko je izgubljena ili nije komparabilna s drugima. Ovaj model je upotrebljiv za umjeren broj tretiranja (provenijencija). Kada broj tretiranja prelazi 15 dolazi do smanjenja efikasnosti (preciznosti) uslijed toga što ponavljanja zauzimaju velik prostor, a to predpostavlja heterogenost tla. U ovakvim slučajevima model balansiranog nepotpunog bloka je podesniji. Poteškoća kod potpunog bloka je u tome što sve provenijencije trebaju biti zastupljene u svakom bloku pa je uslijed toga teško, naročito kada se radi o većem broju provenijencija, naći površinu terena dovoljno veliku i homogenu unutar jednog bloka. Kod ovog modela broj blokova odgovara broju ponavljanja. Kod nepotpunog balansiranog blok modela tlo kao i drugi vanjski uvjeti moraju biti homogeni unutar svakog bloka, ali je njihova veličina mnogo manja pa se takva površina mnogo lakše pronađe. U našem primjeru svaki blok je sačinjen iz 4 provenijencije te je on 4 puta manji nego potpuni blok gdje imamo u jednom bloku 16 provenijencija. Potrebno je naglasiti da se i kod jednog i kod drugog primjera modela ispituje 16 provenijencija. Veličina jediničnih parcela ovisi o trajanju eksperimenta. Kada je to utvrđeno, veličina parcele se ustanovljuje tako što broj biljaka u njoj mora ostati najmanje 15, nakon što se izvrše prorede. Utjecaj susjednih stabala u eksperimentu je diskutiran od mnogih autora, npr. Johnsson (1963), Giertych (1966), Edwards (1956), Lacaza i Lemoin e (1962) i drugi. Općenito je mišljenje da je susjedni utjecaj najjači kod biljaka od oko 15. godine starosti. Zbog toga je potrebno do toga vremena imati ´najveći zaštitni pojas. Kasnije, nakon nekoliko proreda, sva stabla na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 9 <-- 9 --> PDF |
POKUS PROVENIJENCIJA |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 10 <-- 10 --> PDF |
POKUS PROVENIJENCIJA |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 11 <-- 11 --> PDF |
jediničnoj plohi mogu se koristiti za opis provenijencije (Giertyc h 1966). Eksperiment treba tako planirati da ima zaštitni pojas okolo naokolo čitavog pokusa. Taj zaštitni pojas mora biti širok onoliko koliko će iznositi visine biljaka kod završetka eksperimenta. Zbog međusobnog utjecaja biljaka dviju susjednih parcela, tj. dvije susjedne provenijencije, u pokusu broj biljaka u parceli se mora dosta povećati da bi se mogla dobiti realna vrijednost svake provenijencije. Ako je taj utjecaj velik onda je potrebno između parcela imati zaštitni pojas. Širina zaštitnog pojasa mora biti tolika kolika je visina biljaka kod starosti 15-20 godina. Ako se takav pojas sastoji više od jednog reda onda se u drugom i slijedećim redovima pojasa, promatrano od centra parcele, mogu saditi biljke u većim razmacima. Osim zaštitnog pojasa, poželjno je nadovezati na jednu stranu eksperimenta dopunske parcele u formi jednog ponavljanja. Na njima se moga vršiti preliminarna istraživanja te takva istraživanja koja nisu predviđena u eksperimentu i koja bi izvođenjem u eksperimentu ugrozila isti. U takva istraživanja spadaju npr. razna tehnološka i morfološka ispitivanja. SADNJA I UZDRŽAVANJE Uobičajeno je da se u uzgojnoj praksi proizvedene biljke u rasadniku klasiraju i da se minus varijante odstrane, tj. ne koriste za plantažirania Isto tako, klasiranje biljaka potrebno je izvršiti i kod pokusa provenijencija. Kod klasiranja biljaka u rasadniku za pokus provenijencija optimalan procenat selekcioniranih treba da se kreće od 80-90°/«, ali ni u kom slučaju ne bi smio biti manji od 60*/« (Edward s 1956). Biljke svih provenijencija treba uzgojiti po mogućnosti u jednom rasadniku, kako bi uvjeti za sve provenijencije bili podjednaki. Prije sjetve sjemena treba ispitati njegovu čistoću i klijavost. Na osnovi toga načiniti plan koliko sjemena posijati. Da se postignu što jednoličniji uvjeti u uzgoju biljaka u rasadniku, zdrave sjemenke treba sijati po dvije i dvije skupa na određenu udaljenost. Na taj način smo u dovoljnoj mjeri osigurali jednolični raspored biljaka na gredici, budući da će se tamo gdje niknu dvije biljke jednu odstraniti (Formular C). Preporuča se biljke u rasadniku uzgojiti u formi pokusa. Kod pokusa provenijencija u rasadniku model pokusa je isti kao i za poljski pokus, samo što u ovom slučaju nije potrebno više od 3 do 5 ponavljanja, jer su uvjeti sredine više jednolični od onih kod poljskih pokusa (Formular D i E). U ovom slučaju je važno da tretiranja pokusa u rasadniku budu što jednoličnija. Međutim, poželjno je pokus u rasadniku tako postaviti, da se nakon završetka iste biljke mogu koristiti za poljski pokus, što znači da treba imati u tom pokusu veći broj biljaka u ponavljanju. Sadnju biljaka na terenu trebaju vršiti izučeni radnici i to tako da jedan ili jedna grupa radnika treba da posade jedan cijeli blok, tj. ponavljanje, a ne da jedan isti radnik sadi uvijek istu provenijenciju, a drugi drugu. Organizaciju sadnje kao i nadzor treba da vodi stručno lice! Etiketiranje mora biti pažljivo provedeno, jer u protivnom može doći do zabune tim više što se provenijencije često ne mogu morfološki razlikovati. Dosadnju biljaka treba u principu vršiti jedanput i to godinu dana poslije sadnje. Ukoliko i tokom druge vegetacijske periode ugine veći broj biljaka onda je poželjno te praznine popuniti ponovnom sadnjom iz rezerve. 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ukoliko kasnije dođe do ugibanja onda te biljke treba nadomjestiti, ali s jednom drugom jako različitom vrstom, npr. ako se izučava duglazija onda njezine praznine ispuniti smrekom iz nižih predjela. Daljnje tretiranje cijelog eksperimenta mora biti jednolično, npr. ako se radi o obradi tla, fertilizaciji, uništavanju korova i dr. Što se tiče proreda potrebno je načiniti plan zajedno sa sveukupnim planom pokusa. Prorede je posebno teško provoditi u onim eksperimentima kod kojih postoji velika varijabilnost u visinskom rastu i obliku stabla između provenijencija. Datum i intenzitet prvih proreda ovisit će o samom pokusu. Kod toga se ne mogu donijeti detaljna uputstva, ali je potrebno u svakom slučaju raditi po nekom principu, koji je za taj slučaj najprikladniji. Vodič za to može biti indeks visina (broj stabla po ha koji preporučuje Vee n (1954) ili formula de Beč ki n g-a s=100 a/Hd, gdje (s) predstavlja faktor proširenja, dok je (a) prosječna udaljenost između stabala, a (Hd) je dominantna visina dobivena kao prosjek od 100 najviših stabala u populaciji (P a r de 1961). PRIMJER ZA ELEKTRONSKU OBRADU PODATAKA S obzirom da se u našoj zemlji naglo počela razvijati mehanička obrada podataka primjenom različitih elektroničkih sistema, to je podatke dobivene mjerenjima ili opažanjima kod ispitivanja provenijencija šumskog drveća moguće obrađivati na isti način. Radi toga će se ovdje prikazati metoda statističke obrade podataka za analizu varijance za elektronični IBM — sistem. Kao sredstvo za sporazumijevanje između ljudi i sistema koriste se: bušena kartica, bušena papirna traka, papirna traka, magnetska traka i dr Najpoznatije sredstvo je bušena kartica (Punched card), a to je papirna kartica s kombinacijom ubušenja u svrhu prikaza podataka. Svaka izbušena rupica u koloni predstavlja broj, slovo ili posebni znak. Kartica se sastoji od 80 kolona obrojčanih brojevima od 1-80 i 10 redova obrojčanih brojevima od 0-9 (vidi sliku br. 3). Da bi se određena strojna obrada podataka mogla izvršiti potrebno je za istu izraditi program koristeći tzv. programski jezik. U tu svrhu dajemo kratko objašnjenje za program analize varijance primjenjen za obradu podataka dobivenih izmjerom prsnih promjera i visina u testu potomstva evropskog ariša. Test je osnovan na pokusnom polju »Goić« Jugoslavenskog instituta za četinjače Jastrebarsko, sa 19 različitih familija u 4 ponavljanja. Radi jednostavnosti bit će obrađene samo na j neophodni je kartice iz spomenutog programa a to su: 1. Kartica sa nazivom podataka (vidi sliku broj 3) se sastoji od riječi i brojeva napisanih na stroju za ubušivanje. Nakon ove kartice dolaze kartice sa podacima. Na ovoj kartici napisane su riječi: — DATA: to znači naziv podataka koji se prikazuju putem znakova ili analognih veličina, vrijednosti odnosno simbola koji sadrže određeni smisao, — INPUT: to su podaci za obradu, a ta riječ uvijek slijedi riječ DATA. Na istoj kartici napisana su slova i brojevi: — R 1: to znači prvo ponavljanje (repeticija). Broj 1 ubušen je na kartici sa podacima slika broj 3 u kolonu broj 1 u redu broj 1, 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— F 3 — 4: to znači familija (sa određenom oznakom), njezina oznaka ubušena je u kolone broj 3 i 4 na kartici sa podacima slika broj 3 i to za familiju 01, tako da je 0 ubušena u kolonu broj 3 u redu 0, a broj 1 u kolonu broj 4 u redu broj 1, — DBH 6 — 9 2: prsni promjer za svaku familiju koji za familiju 01 iznosi 20,45 mm, a ubušen je u karticu sa podacima slika broj 4 u kolonu broj 6, 7, 8 i to u kolonu broj 6 red broj 2; 0 u kolonu broj 7 red 0; 4 u kolonu broj 8 red broj 4; 5 u kolonu broj 9 red broj 5; broj 2 iza brojeva 6-9 znači da se iznos 2045 sastoji od 2 decimalna mjesta, — H 11 — 15 2: visina za svaku familiju, a za familiju 01 iznosi 296,64 cm vidi sliku broj 4, stroj je taj iznos ubušio u kolone broj 11, 12, 13, 14, i 15 a u redove 2, 9, 4, 6 i 4, sastoji se od decimalnih mjesta, CARDS: ova riječ na kraju teksta na kartici znači da iza kartice s nazivom podataka dolaze kartice s podacima ubušenim kako je to prethodno karticom specificirano. 2. Kartica sa podacima (vidi sliku broj 4). Na ovu karticu ubušuju s~ podaci točno prema rasporedu kako je to specificirano. U testu potomstva evropskog ariša bilo je 76 kartica sa podacima, tj. za svaku familiju i za svako ponavljanje jedna kartica. 3. Kartica (postupak) za izučavanje analize varijance je oblika: — PROC ANOVA; to znači da će sistem (stroj) pročitavši sve kartice kao i kartice sa podacima provesti izračunavanje analize varijance (vidi sliku broj 5). Ova kartica dolazi uvijek iza posljednje kartice sa podacima. — CLASSES F R;Nakon riječi za postupak izračunavanje analize varijance ubušuju se riječi kojima se specificiraju klase, a to su izvori varijabilnosti koji će biti navedeni u tabeli analize varijance (vidi tabelu 1). U našem slučaju ti izvori varijabilnosti su ponavljanja (= R) i familije ( = F). 4. Kartica (model) za analizu varijance je oblika: — MODEL DBH H= R F; te riječi i slova ubušeni su na novoj kartici (vidi sliku 6), čim se u sistemu točno kaže kakav model se želi analizirati. Ovaj model sadrži dvije zavisne varijable (prsni promjer = DBH, i visina = H). Na osnovu ovog traženja sistem daje tabelu analize varijance posebno za svaku zavisnu varijablu u kojoj su navedeni izvori varijabilnosti, tj. glavni efekti (ponavljanja i familije) i njihova interakcija. Glavni efekt je jednostavno jedna varijabla (familija = F). Interakcija je kombinacija varijabli kao npr. R*F (ponavljanje x familija). Ostale kartice i traženja koja sistem može dati na zahtjev programera iz postupka izračunavanja analize varijance, radi opsežnosti članka, neće se ovdje objašnjavati. Davodimo samo radi informacije, da se metodom analize varijance mogu dobiti ovi podaci: tabela analize varijance (Tabela 1), korelacioni koeficijenti za sve parove varijabla za koje se to traži, koeficijent varijabilnosti za grešku, najmanja signifikantno dozvoljena razlika na nivou točnosti od 1%> i 50/o (prema traženju), F-test i s time povezana pouzdanost, srednje vrijednosti za glavne efekte (ponavljanja, familije i njihove kombinacije), Duncan-ov test kao i neki drugi pokazatelji. U tabeli broj 2 prikazan je pomoćni formular s podacima iz našeg primjera. Ovaj formular služi kao pripomoć za sastav programa i kod ubušava nja podataka u kartice. Svaki red u formularu predstavlja jednu karticu. 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Tabela 1 Oblik analize varijanca, za procjenjivanje komponenti varijanci u provenijeničnom pokusu Izvor varijabilnosti a D.F. Očekivanja srednjih kvadrata + fo Pb+fp02b Blokovi (b) (b-1) °fb, ,* ° f, , 2 2 VP) 2 (P´ 2 „ i \ , ,, a-, +ba , + fa . +fba Provenijencije (p) (p-1) fb, , f, . pb p 2 2 . 2 Provenijencije x Blokovi (b-1) (p-1) fb.. f. . pb Ženski roditelji (f) u 2 , 2 +ba f (p) provenijenciji) (f-l)pa,"fP(p) "" Ženski roditelji x Blokovi U provenijenciji (f-l)p(b-l)afb (P) a) b= blokovi p= provenijencija f= ženski roditelji 2 fb, . = Varijanca uslijed razlika izmeđju ženskih roditelja 2 x blokovi unutar provenijencije f , .= Varijanca usljed razlika izmedju ženskih roditelja (P) unutar provenijencija 2 pb = Varijanca usljed razlika interakcije izmedju provenijencija i blokova 2 p = Varijanca usljed razlika izmedju provenijencija 2 = Varijanca usljed razlika izmeđju blokova 2 °f, . Ova komponenta varijanca može se procijeniti jedino u (P) slučaju ako je u provenijenciji sjeme sabrano odvojeno po stablima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 15 <-- 15 --> PDF |
13 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Institucija: Vrsta: Provenijencija: Administrativno područje: Najbliži grad: Šumsko područje: Geografska dužina: Ekspozicija: Oborina god.: Duljina vegetacije: Meteorološka postaja: Geološka podloga: Tip tla: Vegetacija: (Biljna zajednica) Sastojina: mm autohotna Površina: manje od 100 stabala manje od 1 ha 1 do 10 ha Starost saistojine god. Sastojina čista Formular provenijencija šum. sjemena 1 Zemlja: Visina nad morem: Širina: Inklinacija: n Temperatura prcsječ. max. umjetna - 10 do 100 ha više od 100 ha (jedan masiv) više masiva mješovita (vrsta %>): Procjena kvalitete sastojine: slaba — dobra — veoma dobra — odlična Opaska : Korišćenje provenijencije Red. Datum Težina Broj Pošiljalac Opaska br. primitka uzorka pokusa Prema J. F. Lacaze 1 M. Lemoine (1962) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Institucija Pokus br. Formular OPĆI PODACI Vrsta: Naziv pokusa: Svrha: Rasadnik: Lokaliteti sadnje: Kratica naziva ispitivanog materijala: Institucija Pokus br. Formular KARAKTERISTIKE SJEMENA Oznaka o/o Način Težina Materijal mjesta Energija punih Opa sabira1000 klija (kratica) uskladišklij avosti sježanja nja zrna vosti tenaa menki Prema J. F. Lacaze i M. Lemoine (1902) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Institucija Pokus br. Formular RASADNIK Naziv rasadnika: Sjetva sjemena: metoda substrat datum nacrt Presadnja: starost biljaka kod presadnje metoda (razmak) substrat datum nacrt Težina Br. do MatePresadnja Vađenje posijabive rijal nih nih Opažanja Br. Br. upotreb{ krasjebiljaMinim, presađ. Minim, ljivih bilja tica) menki ka visina biljaka visina ka Prema J. F. Lacaze i M. Lemoine (1962) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Institutij a Pokus br. Formular PLANTAŽA OPCl PODACI Ekološki uvjeti G dužina G. širina Lokacija Nagib Visina n. m. mm Ekspozicija Meteor, stanica Oborine Tlo Vegetacija Površina: Ukupna Pokusa I. Priprema terena Datum Izvršeni radovi Sadnj a Datum Razmak Starost biljaka Ukupni broj biljaka Broj biljaka u pokusu Brcj biljaka u dodatnim parcelama Broj biljaka za popunjavanje Metoda sadnje Broj biljaka po jednoj parceli Model pokusa Razno Prema J. F. Lacaze i M. Lemoine (1962) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 20 <-- 20 --> PDF |
E Institucija Pokus br. Formular SUMARNI PRIKAZ SVEUKUPNOG POKUSA PROVENIJENCIJA Broj biljaka Materi] al Ukupno (kratica) Dodatne Presađeno za Pokus Rub parcele popunjavanje Prema J. F. Lacaze i M. Lemoine (1962) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 21 <-- 21 --> PDF |
LITERATURA 1. C a 11 a h a m, R. Z. (1964): Provenance Research: Investigation of Genetic Diversity Associated with Geography. Unasylva 18 (2—3): 73—74, 40—50. 2. Edwards , M. V. (1956): The Design, Layout and Control of Provenance Experiments. Zeithschrift Forstgen. Forstpflanzenzuchtung 5 (5—6): 169—180. 3. Giertych , M. M. (1966): Designing Provenance Trials for the Most Efficient Selection and Preservation of Desirable Forest Populations. Šum. List 1—2: 88—95. 4. John s son, H. (1963): Arrangement and Design of Field Experiments in Progeny Testing. FAO/FORGEN 63, 1: 2a/l. 5. Lacaze , J. F. et Lemoine , M. 1962): Les Plantations Comparatives d´Especes et de Provenances Dispositifs — Installation — Mesures. Notes Techniques Forestiers No. 12: 22. 6. Lacaze , J. F. (1967): Catoloque des Plantations Comparatives de Provenances. Centre National de Recherches Forestieres, Station d´Amelioration des Arbores Forestiers No. 67/3. 7. Lines , R. (1967): Standardization of Methods for Provenance Research and Testing. Proc. XIV IUFRO Congress, III: 627—718. 8. Parde , J. (1961): Comment preciser l´intensite d´une e´claircie R. F. F. Aont. Sept.: 551—557. 9. Pin t arić , K. (1969): Prirast u visinu i debljinu ariša raznih provenijencija na oglednoj plohi Batalovo Brdo kod Sarajeva. Beiheft Z. Schwei Z. Forsf. No. 46: 127—141. 10. Pin t ar i ć, K. (1971): Prirašćivanje u visinu sijanaca duglazije (Pseudotsuga taxifolia Britt.) raznih provenijencija u drugoj godini života i njena ovisnost od uslova topline. Šumarstvo, 5—6: 17—27. 11. Tučo vic, A., M a r k o v i ć, Lj. i V a 1 č i ć, V. (1972): Prvi rezultati ranih provenijenčnih testova oraha (Juglans regia L.) u Jugoslaviji. Genetika, Vol. 4, No. 2: 229—244. 12. Veen, B. (1954): General Remarks on Provenance Research in Forestry. Euohytica 3: 89—96. 13. Vidaković, M. and Williamson, M. J. (1968): Tree Seed Collection. FAO — Pakistan National Foresty Research and Training Project, No. 6, Peshawar: 17. 14. Wright , J. W. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement FAO, Rome: 399. 15. O. E. C. D. (1966): Scheme for the Certification of Forest Reproduction Material Moving in International Trade. Working Document. Organization and Development, Paris. 16. Southern Forest Tree Improvement Committee (1952): Working Plan for Cooperative Study of Geographic Sources of Southern Pine Seed. New Orleans. La., U. S. For. Ser. South. Forest Exp. Sta. 35 p. 17. Southern Forest Three Improvement Committee (1971): SAS Manual North Carolina State University, Raleigh, N. C. USA. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Summary A proposal for standardizing the methods of provenance research in Yugoslavia In the paper a suggestion is given for standardizing the methods of provenance research in Yugoslavia on the basis of own experiences and literature data. In the paper are surveyed — in addition to a review of the literature — also the purpose of provenance testing, seed material for experiments, experiment design, planting and maintenance of experiments, as well as an example for eletronic data processing. |