DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 23 <-- 23 --> PDF |
UD K 634.0.114.4 (497.13—11) KLASIFIKACIJA TALA SLAVONSKOG SREDOGORJA Dr ing. MIRJANA KALINIĆ, naučni suradnik UVOD Pedološka istraživanja slavonskog sredogorja, Psunja, Papuka, Krndije, Požeške gore i Dilj gore, otpočeta su tek u novije vrijeme. Sredogorje je pokriveno raznim tipovima šuma bukve, šuma kitnjaka i običnog graba, zatim šuma bukve i jele, kojima se uglavnom ekstenzivno gospodarilo. Upravo stoga, poticaj na pedološka istraživanja dala su nastojanja oko intenziviranja šumarske proizvodnje, za koju je poznavanje tala od posebnog značenja. Prva istraživanja u sredogorju obavljena su tako za potrebe šumsko-uzgojnih i uređajnih radova (P. D r a g iš i ć, M. K a 1 i n i ć, 1958; M. Kalinić , 1958). Istraživanja su otpočimana ovdje i u okviru tipologije šuma i šumskih staništa SR Hrvatske (S. Bertović, M. Kalinić, 1963: M. Kalinić , 1965). Pojedine predjele sredogorja obuhvatili smo i sistematskim pedogenetskim istraživanjima i izradili pedološke studije i karte mjerila 1:50000 (M. Kalini ć, 1966, 1967, 1970, 1972). OSNOVNE KATEGORIJE I KRITERIJI SISTEMA KLASIFIKACIJE TALA Prilikom pedogenetskih istraživanja i klasifikacije tala sredogorja, usvojena je podjela tala u dvije osnovne najviše kategorije, re d i klas a (E. Muckenhausen , 1962, 1966, 1970) i primjenjen »jedinstven kriterij klasifikacije tala od tipa tla na niže sistematske kategorije« (P. Kova č e- v i ć, M. K a 1 i n i ć et al., 1967, 1972). Izdvojene su tako slijedeće klasifikacione jedinice tala: T i p tla, prema definiciji jugoslavenskih pedologa (V. Neugebauer , M. Ćiri ć et al., 1963) i prema novoj klasifikaciji tala Jugoslavije (A. Škorić , G. F i 1 ipovski, M. Ćirić, 1972). Podtip tla izdvojen je na osnovu kvalitativnih modifikacija tipa tla (M. Gračanin, 1951; E. Muckenhausen, 1962, 1966, 1970), a varijetet , kao kvantitativna modifikacija podtipa (E. Muckenhausen , 1962, 1966). Karakteristikama matičnog supstrata definiran je ro d tla prema ruskim autorima, odn. forma ili serija prema njemačkim i američkim autorima. Vrst a tla izdvojena je prema tekstur |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 24 <-- 24 --> PDF |
nom sastavu soluma, a faza tla prema definiciji H. Pallmann-aameričkih pedologa (Soil Survey Manual, 1951). SI. 1 — Granitske breče Požeške gore na kojima se formiraju smeđa kisela tla. Foto: M. Kalinić KLASIFIKACIJA TALA SLAVONSKOG SREDOGORJA Naša zapažanja i morfografija reljefa slavonskog gorja upućuju na kompliciranu morfološku evoluciji i heterogenu petrografsku građu sredogorja. Stoga, u usporedbi s bilo kojim pedogenetskim faktorom, na razvoj tala sredogorja dominantan utjecaj ima geološki supstrat. Pored toga, područja Papuka, Psunja, Krndije sa strmim nagibima i razvijenim uskim kosama znatno utječu na dubinu i razvoj tla. Požeška gora i Dilj gora su zasebne geomorfološke cjeline, a predstavljaju dva horsta, ograničena, prema A. Takšdć u (1971), rasjedom. Oblici reljefa su stoga umjereniji, ove su gore naseljene, što sve ima utjecaja na razvoj tala. U području sredogorja izdvojili smo dva elementa reljefa: brdoviti reljef, iznad cea 230 — 250 m, pa do 985 m nadm. visine (najviši vrh, u Psunju) i ravničarsko-breiuljkasti reljef obodnih dijelova sredogorja i Požeške kotline, ispod cea 230 m nadm. visine. Klasifikacija terestričkih tala brdovitog reljefa i terestričkih i samiterestričkih tala ravničarsko-brežuljkastog reljefa prikazane su u tabelama I — VI. Uz tabelarni prikaz klasifikacije tala donosimo nekoliko dopuna i objašnjenja. U podtip eutričnih smeđih tala sredogorja uvrstili smo i »smolničasta tla«. Ovim nazivom je P. Kovačev i č (1956) označio tla na miocenskim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 25 <-- 25 --> PDF |
vapnencima i laporima jedne manje površine u podgorju Požeške kotline. Pedogenezu »smolničastih« tala objašnjava autor recentnošću nekih pedogenetskih procesa i navodi da »u odnosu na smolnice Srbije, ova smolničasta tla (tj. smolnicama slična tla) predstavljaju daljnju degradaciju«. Isto tako, malu površinu »smolničastih« tala izdvojili smo i mi u brežuljkastim predjelima prigorja Papuka, iznad sela Doljanovci i Vrhovci. Tla su tamne boje (10 YR 3/2 sa 2,5 Y 3 2 u suhom stanju), praškasto-glinaste i glinaste teksture, nepotpune prirodne dreniranosti. Potrebno ih je detaljnije istražiti i sistematizirati. SI. 2. — Šumski predjel Vražjak. Šumarija Pleternica. Sastojina kitnjaka i cera, razvijena na lesiviranim tlima i na lessive-pseudoglejnim tlima istočnih predjela Požeške gore. Foto: M. Kalinić U prikazu distričnih smeđih tala sredogorja, koja su karakteristična posebno za šumu bukve i jele u Papuku, izdvojili smo tipična smeđa kisela tla, zatim humusno-distrična smeđa kisela tla i smeđa kisela ilimerizirana tla. Međutim, u arealu distričnih smeđih tala Papuka i Psunja nalazimo i stadij tla koji je srodan humusno-distričnom smeđem tlu ili smeđem podzolastom tlu. U našim istraživanjima tala Papuka i Psunja (M. Kali nić , 1965, 1966, 1970), ovaj stadij tla označavali smo kao »jako kiselo smeđe 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 26 <-- 26 --> PDF |
tlo«. Razvijeno je na visokometamorfnim, kvarcitičnim škriljcima, na arkozama ili na kvarcnim pješčenjacima. Na osnovu građe profila i analiza, zaključili smo tada da je ono vrlo srodno kiselom smeđem podzolastom tlu. Na gusto uslojenim škriljcima i paragnajsima koji usporuju proricanje oborinske vode, opisali smo i pseudooglejeno smeđe kiselo tlo. U pedokomplaksu »intrazonalnih substratogenih tala brdskog i planinskog područja« Slavonije i Baranje, Dj. Janekovi ć (1971) navodi »podzol na kremenim pješčenjacima«. Našim istraživanjima nismo ustanovili podzol. ZAKLJUČAK Pri pedogenetskim istraživanjima i klasifikaciji tala slavonskog sredogorja (Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora, Dilj gora), usvojena je podjela tala u dvije osnovne najviše kategorije, red i klasa (E. Miiokenhausen, 1962, 1966, 1970). Primjenjen je »jedinstven kriterij klasifikacije tala od tipa tla na niže sistematske kategorije«, kako je to učinjeno kod naših pedogenetskih i kartografskih radova u područjima Posavine (P. Kovačević, M. Kalinić, 1967, 1972), U ovome radu prikazane su slijedeće klasifikacione jedinice tala: Tip tla, podtip tla, zatim varijetet i rod tla, pa vrsta i faza tla. U području sredogorja izdvojili smo dva elementa reljefa: brdoviti reljef, iznad cea 230 — 250 m pa do 985 m nadm. visine (najviši vrh sredogorja u Psunju) i ravničarsko-brežuljkasti reljef obodnih dijelova sredogorja i Požeške kotline, ispod cea 230 m nadm. visine. Klasifikacija terestričkih tala brdovitog reljefa i terestričkih i semiterestričkih tala ravničarsko- brežuljkastog reljefa, prikazane su u tabelama I—VI. LITERATURA 1. A n t i ć, M., Jović, N. et al. (1963): Humusni varijetet smeđeg kiselog zemljišta na Goču. Čas. »Zem. i bil.«, Beograd; 2. B e r t o v i ć, S., Kalinić, M. (1963): Tipološka istraživanja šuma i šum. staništa masiva Papuk-Psunj; preth. izvj., Zagreb; 3. D r a g i š i ć, P. (1958): Njega čistih i mješovitih mladika bukve i mladika hrasta kitnjaka. Zagreb; 4. G r ačan i n, M. (1951): Pedologija, III. dio, Zagreb; 5. Janeković , Dj. (1971): Pedološke karakteristike Slavonije i Baranje. Zbornik znanstv. sabora, Osijek; 6. Kalinić , M. (1958): Pedološka istraživanja u sastojinama bukve i hrasta kitnjaka. Manuskript. Zagreb; 7. Kalinić , M. (1965): Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovih i bukovih sastojina. Doktorska disertacija. Zagreb; 8. Kalinić , M. (1966): Tla dijelova sekcija Slav. Požega 1, Slav. Požega 2, Slav. Brod. 1. Studija sa pedološkom kartom 1:50000; Zagreb; 9. Kalinić , M. (1967): Tla sekcije Slav. Požega 1. Studija sa pedološkom kartom 1:50000. Zagreb; 10. Kalinić , M. (1970): Karakteristike tala bukovih i hrastovih sastojina Psunja. Šumarski list, No 11—12, Zagreb; 11. Kovačević, P., Kalinić, M. et al. (1957): Detaljna klasifikacija tala i izrada pedološke karte hrvatske Posavine mjerila 1:50000. Zadar — Beograd, 12. Kovačević, P., Kalinić, M. et al. (1972): Tla Gornje Posavine, knjiga, Zagreb; |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 27 <-- 27 --> PDF |
25 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 28 <-- 28 --> PDF |
26 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 29 <-- 29 --> PDF |
27 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 30 <-- 30 --> PDF |
28 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 31 <-- 31 --> PDF |
29 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 32 <-- 32 --> PDF |
30 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 33 <-- 33 --> PDF |
13. Muc k enha u s en, E. (1962): Entstehung, Eingenschaften und Systematik der Bodentypen und Bodensystematik. Handbuch der Pflanzenernahrung und Diingung. Wien — New York. 14. M ii c k e n h a us e n, E. (1966): Bodentypen und Bodensystematik. Handbuch der Pflanzenernahrung und Diingung. Wien — New York. 15. N e u g e b a u e r, V., Ć i r i ć, M., et al. (1963): Klasifikacija zemljišta Jugoslavije. »Zemljište i biljka«, No 1 — 3. Beograd; 16. * * * Soil Survey Manual by Soil Survey Staff. USD of Agricult., Washington, 1951; 17. škorić, A., Filipovski, Gj., Ćirić, M. (1972): Klasifikacija tala Jugoslavije, 2. verzija. IV. Kongres, Beograd. Summary CLASSIFICATION OF SOILS OF THE CENTRAL MOUNTAIN REGION OF SLAVONIA In pedogenetic investigations and the classification of the soils of the central mountains in Slavonia (Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora, Dilj gora) the division of soils into two basic highest categories, order and class, was accepted (E. Miickenhausen, 1962, 1966, 1970). The »uniform criterion of soil classification from soil type to lower systematic categories« was applied, as it was done in our pedogenetic and cartographic work in the Sava River Valley (P. Kovačević, M. Kalinić, et al., 1967, 1972). This paper presents the following classificational soil units: Soil type, soil subtype, soil variety, soil genus, soil species and soil phase. (Table I — IV). A) Terrestrial Soils of Mountainous Relief (over approx. 230—250 m. a. s. 1.) Sierozems (Rhegosols) on clastic rocks, the structural composition of the profile: (A)-C or (A)-C-R; Sierozems (Lithosols) on hard rocks, the structural composition of the profile: (A)-C or (A)-R; Colluvial (Deluvial) soils, poorly developed with (A)- or A-horizonts, formed by recent diluvion of eroded material. Subtypes: calcareous and dystric siliceous colluvium; Rendzinas and Pararendzinas, with the structural composition of the profile: A-AC-R and A-AC-CR, etc. Rankers (Humous-Siliceous Soils) of predominantly A-AC-CR composition, and on hard rocks of A-R structural composition of the profile; Eutric Brown Soils (Eutric Cambisols) developed on limy marls, limestones, calcarenites, and in places also on non-calcareous loams, clayey loams or solifluctional sediments which may cover the mentioned rocks. The structural composition of the profile: A-(B)-C or A-(B)-CR. In the central mountains, the subtypes eutric brown soils were determined; Ilimerized Soils (Luvisols) have the ArA;rB-C profile structure. They are developed on pleistocene loams and clays, loesslike sediments, sandy-loamy substrata or loamy sands of the mountainous region of the Dilj, Krndija, Požeška Gora mountains. They are frequently stands of Sessile Oak and Common Hornbeam, Sessile Oak and Turkey Oak or Sessile Oak and Hungarian Oak forests; Dystric Brown Soils (Dystric Cambisols, Acid Brown Soils) are developed on intrusive, metamorphic and sediment siliceous rocks and are of A-(B)-C profile structure. In the central mountain region they are characteristic of the Beech and Fir forests, in particular. A discription is given of typical acid brown soils, humous-dystric acid brown soils, brown acid ilimerized soils an the soil stage related to humous-dystric brown soil and brown podsolic soil; Pseudogleys (Planosols). Mainly slighty expressed pseudogleys were determined, as well as short wet phases, and more often lessive-pseudogleys. The soils |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 34 <-- 34 --> PDF |
are developed on pleistocene loams, clays or clayey loams of the mountainous regions of Dilj, Krndija, Požeška gora, etc. The structural composition of the soil: A-A:Jg-Bg-C or A-A3(g)-B-C, A-Eg-Bg-C or A-E(g)-B-C. They are found under the forest of Sessile Oak and Common Hornbeam. Sessile Oak and Turkey Oak or Sessile Oak and Hungarian Oak. B) Terrestrial and Semiterrestrial Soils of Lowland-Hilly Relief of the Marginal Parts of the Central Mountains and the Požega Valley (under approx. 230 m. a. s. 1.) a) Terrestrial Soils Rendzinas and Pararendzinas of the structural composition of the profile A-AC-R. They are found on hilly, marginal parts of the ground. Pararenzinas are developed mainly at the inclination of approx. 5—12«; Eutric Brown Soils, developed on loess, on loesslike sediments, on pleistocene loams, on limy marls, limestones, etc. of the mountainous part of the relief; Ilimerized Soils on loess or on pleistocene loams and clays, and on the loesslike sediments of the Požega Valley of the mildly laid terraces of the foothills. The structural composition of the profile: ArA3-B-C; Pseudogleys (Planosols) are developed on pleistocene loams, clayey loams, and on the loesslike sediments of the terraces of the lowland relief. The structural composition of the profile: A-A3g-Bg-C or A-Eg-Bg-C. A discription is given of lessive-pseudogleys, and of slighty and moderately expressed pseudogleys. b) Semiterrestrial Soils of the Narrow Orljava and Londža River Valleys and of Mountain Creeks Alluvial Soils (Fluvisols) and Diluvial-Alluvial Soils, calcareous or non-calcareous. A discription is given of ungleyed, slightly and moderately gleyed soils; Mineral-Hydromorphic Gleyed and Gley Soils. Small areas under these soils are found in the Londža and Orljava River Valleys. In the Londža Valley they are under the Pedunculate Oak forest (forest fragments of Querco- Genistetum elatae Horv.). |