DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Mineralna ishrana: Primijenjena je startna gnojidba sa slijedećim gnojivima
i količinama po sadnoj jami: 50 grama amonsulfata, 100 grama patentkalija
i 150 grama superfosfata.


Od osnivanja u pokusima su redovno vršene mjere njege, fenološka opažanja,
zaštitne mjere i registracija visinskog prirasta. U rujnu 1969. godine
mjerena je totalna visina (h) svih biljaka u mjernoj plohi, zatim dužina (1)
i promjer (d) vršnog izbojka (Ijetorast 1969) koji su poslužili za izračunavanje
njegovog volumena (v = d2 X 1)-


Pokus s običnim borom (3.1) bio je u vrijeme izmjere star četiri godine,
a s američkim borovcem (3.2) tri godine.


4. REZULTATI I DISKUSIJA
Prikupljeni podaci s terena, za totalnu visinu biljaka i volumen vršnog
izbojka, obračunati su odvojeno za svaku vrstu pa se na toj osnovi i prikazuju.
Srednje vrijednosti u apsolutnom iznosu (a) i podaci o izvršenoj analizi
varijance (b) dati su za visinu u tabeli 1, a za volumen izbojka u tabeli 2.


4.1 Visina
Poznato je da je visina stabala pouzdan i precizan pokazatelj za prikazivanje
određenih stanišnih i sastojinskih uvjeta. Upravo iz tog razloga, u
šumarstvu je općenito prihvaćeno bonitiranje sastojina i njihovo međusobno
upoređivanje na bazi visine. Zato smo i mi počeli tražiti eventualne razlike
među primjenjenim varijantama sadnje prvenstveno na toj osnovi.


Ako analiziramo podatke o srednjoj vrijednosti za totalnu visinu biljaka
kod običnog bora, zapažamo da je najveća vrijednost registrirana uz
razmak 2,0 X 2,0 m (C). Vrijednosti uz preostale razmake dolaze ovim redom:
3,0 X 3,0 m (E), 1,0 X 1,0 m (A), 2,5 X 2,5 m (D) i 1,5 X 1,5 m (B).
Ako vrijednost na varijanti »A« (standard) označimo s indeksom 100, onda
je odgovarajuća srednja visina na varijanti »C« bila veća za 7%, a na varijanti
»E« za 1%. Odgovarajuća vrijednost na varijanti »D« je slabija za 2% i na
varijanti »B« za 7%. Ovi podaci nam govore da je razlika između najveće i
najniže vrijednosti 14 poena, računato na bazi standarda. Međutim, moramo
istaći da se iz navedenog niza i relativnih odnosa ne može zapaziti određena
pravilnost. Naime, mišljenja smo da bi srednja visina na varijanti »B« trebala
biti veća od one na varijanti »A«, isto tako da je odgovarajuća vrijednost
na varijanti »D« bolja od one na varijanti »E«. To nije tako ni u jednom
slučaju.


Kod američkog borovca najveća visina registrirana je uz razmak 1,0 X 1,0
m (A), a preostale varijante dolaze ovim redom: 2,5 X 2,5 m (D), 1,5 X 1,5 m
(B), 2,0 X 2,0 m (C) i 3,0 X 3,0 m (E). Razlika između maksimalne i minimalne
vrijednosti iznosi ovdje 21 poen, računato na bazi standarda. I ovdje
izostaje ona pravilnost o kojoj smo govorili kod običnog bora.


Proveli smo i analizu varijance kod obje vrste, ali postojeće razlike nisu
bile signifikantne na nivou od 0,05.


Na iznijetoj osnovi može se izvesti predpostavka da nađene razlike među
varijantama u totalnoj visini biljaka nisu rezultat isključivo primijenjenih