DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 49     <-- 49 -->        PDF

PONOVNO SUŠENJE HRASTA U SPAČVANSKOM BAZENU


Već 1968. godine primjećeno je sporadično sušenje hrasta u Spačvanskom
bazenu, koje je odstupalo od normalnih pojava, ali opet nije se moglo
naslutiti da će se nastaviti u zabrinjavajućim razmjerima. Ovo sušenje u to
vrijeme jače se pojavilo u šumskom predjelu Ljubanj, odjel 91, na području
Šumarije Spačva i ostalim susjednim odjelima uz granicu prema području
Šumarije Lipovac, a isto tako i u šumskom predjelu Somovac i Topolovac
pod upravom Šumarije Lipovac, tj. graničnim odjelima ove Šumarije prema
Šumariji Spačva i Strošinci vezane uz potoke Ljubanj, Koritanj i Studvu.
U 1970. godini pojavilo se sušenje hrasta u šumskom predjelu Rađenovci na
manjoj površini odjela 47 u jednoj ovećoj grupi.


Međutim, danas se ova pojava proširila na cijelo područje Spačvanskog
bazena, a posebno je poprimila katastrofalne razmjere u 1972. godini na području
Šumarije Županja — Zapadna Kusara odjel 29, zatim kalamitetnih
razmjera u šumskom predjelu Spačva 137, 138, 147, 148, 154 i 135 na području
Šumarije Otok. U 1973. god. posebno je katastrofalno sušenje nastalo
u šumskom predjelu Svenovo odjel 150. a kalamitetnih razmjera u šumskim
predjelima Ljubanj, Boljkovo odjel 142 i Radiševo 2, 3, 5, 9 i 13. Sve ovo je
na području Šumarije Spačva, a također ponovo kalamitetnih razmjera na
području Šumarije Otok u šumskom predjelu Spačva 137, 138, 147 i 148, iako
je 1972. godine izvršena sječa sušaca i vjetroloma.


Sve ove sastojine starije su od 70 godina. Prvi utisak je, da je ovo sušenje
jače izraženo u šumskim zajednicama Genistoelatae — Quercetum roboris
aceretosum tatarici (Rauš), a manje u šumskim zajednicama Carpinobetuli — Quercetum roboris typicum (Rauš). Detaljnijim promatranjem ipak
vidimo, da su se posušila u ovoj posljednjoj šumskoj zajednici elitna furnirska
stabla s potpuno slobodnom i razvijenom krošnjom i promjera 50—70
cm, bez nekog vanjskog vidljivog znaka.


Sušenje hrasta nastaje kao sušenje pojedinačnih subdominantnih i dominantnih
elitnih stabala ili to sušenje nastaje u grupama manjeg ili većeg
obima. Stabla u proljeće neka ne prolistaju, neka prolistaju s vrlo nekrotičnim
lišćem i u toku cijele vegetacije se jedno po jedno naglo posuše. Sušenje
nekih stabala nastaje vrlo brzo i na njima ostaje posušen uvrnut list.
Često se na stablima pojavljuju po kori na cijeloj dužini stabla crne mrlje
od curećeg soka iz debla. Na presjeku tih mjesta vide se na godovima ranijih
5—6, a negdje i više godina uzduž goda smeđe crtice prerasle ponovo
novim drvom. Smeđe crtice predstavljaju uginuli dio goda (kambija), koji
je prerašćen u slijedećoj godini, a gotovo u pravilu se ovo ponavlja na tom
mjestu u radijalnom smjeru u slijedećim godinama do uginuća stabla. Često