DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Prvo uređivanje šuma na području Zales´ne, prema Klepc u 1953, započeto je na kraju prošlog stoljeća. Prva gospodarska osnova sastavljena je 1891. za period od 20 godina. Revizija gosp. osnove obavljena je 1911. s valjanošću do 1930/31. Revizija je obavljena 1926. g. Nakon toga rat je omeo rad na novom uređajnom elaboratu. Nakon rata, odnosno od godine 1950, šume na području Zalesine nalaze se pod direktnom, a jedan period pod indirektnom kontrolom i upravljanjem Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati rada stručnjaka Šumarskog fakulteta danas su očiti jer te šume spadaju među najočuvanije i najljepše na području Gorskog Kotara. 3. Ekološke prilike 3.1. Geomorfološke karakteristike Šume šumskog kompleksa Zalesiua leže na padinama Vodenjaka (923 m), Dedinskog vrha (1061 m), Skradskog vrha (1044 m) i visoravni Kupjak (800 m). Čitavi kompleks, izuzev gosp. jedinice Belevine, nagnut je prema sjeveru. U centru područja izdiže se Kupjački vrh (933 m), a onda se teren strmo ruši prema Ku pičkoj i Kupskoj dolini na sjeveru. Šume na cijelom kompleksu su karakteri stične po dvije osnovne matične podloge: vapnenoj i dolomitskoj, te pješčenjačkoj i škriljevačkoj. Na vapnenoj i dolomitskoj podlozi razvile su se uglavnom šume bukve i jele (Fago-Abietetum Horv.), a na škriljevačkoj i pješčenjačkoj podlozi razvile su se šume jele s rebračom (Blachno-Abietetum Horv.). Gospodarska jedinica Belevine se izdiže na sjevernoj strani Kupjačke visorav ni i nagnuta je prema jugozapadu. Reljef je blago valovit s izraženim vododeri nama i jarugama. Matični supstrat predstavljaju raznobojni krupno i sitno pje skoviti pješčenjaci paleozojske starosti podložni eroziji. Na ovoj podlozi izviru svi potoci i rječice, te teku dubokim jarugama prema sjeveru gdje utječu u rijeku Kupicu, a s njom dalje u Kupu. 3.2. Klima Da bismo mogli opisati klimu, ovog područja, poslužit ćemo se podacima dobivenim od Hidrometeorološkog zavc ia SRH u Zagrebu. Podaci se odnose na meteorološku stanicu II reda u Zalesiii´, za razdoblje od 1957—1967. g. Napominjemo da su nedostajali podaci za razdoblje od IX mj. 1962 — VI mj. 1963. god. te smo ih dobili interpolacijom, tamo gdje je to bilo moguće napraviti. Stanica se nalazi u neposrednoj blizini istraživanog objekta u udaljenosti cea 200 m. Geografska širina 45" 23´ N, geografska duljina 14" 53´ E Gr, a nadmorska visina 750 m. Stanica, kao i dobar dio sela Zalesina, smještena je u dolini karakteriziranoj kao mrazištu, što se uostalom može zaključiti s obzirom na makroreljef, šumsku vegetaciju i dobivene meteorološke podatke. S obzirom da je klima jedan od važnijih ekoloških faktora, koja ima velik utjecaj na pridolazak i razvoj pojedinih šumskih zajednica i vrsta drveća, te utječe na sve životne procese pojedinih vrsta drveća, smatramo da je moramo detaljnije opisati, te u tu svrhu prilažemo tabele br. 1, 2, 3 i 4. Lango v godišnji kišni faktor predstavlja kvocijent srednje godišnje količine oborina (O) u mm i srednje godišnje temperature zraka (T) u "C KTg = O/T. Prosječni KT„ za period 1957—1967. g. iznosi 213,3 što nam govori da oblast Zelesine prema tom faktoru spada u perhumidnu klimatsku oblast (Tab. 4). O De Martoneo v indeks ariditeta I = je poboljšao Langov go- T + 10 dišnji kišni faktor utoliko, što je omogućic i računanje s mjesecima kojima je srednja temperatura ispod 0°C. Iz tabele 4 vidljivo je da je za promatrani period prosječni De Martonneov indek„ 123,9, te da se u promatranom periodu kreće od 108,6—153,1. 324 |