DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 49 <-- 49 --> PDF |
0,12—0,48 (SQUILLACE, A. E. e t. a 1. 1961). SCHRUM, G. M. i GERHOLD, H. D. su (1969) ustanovili nasljednost u užem smislu na bazi prosječnih vrijednosti familija kombinirano za starosti 4, 5 i 6 godina kako slijedi: New Jersey h2 = 0,16; Pennsylvania li2 = 0,31 i New York h2 = 0,35, odnosno prosječno za tri lokaliteta h2 = 0,26. U našim istraživanjima ustanovili smo nasljednost promjera najdeblje grane u sredini krošnje u 8 godina starom testu potomstva evropskog ariša u iznosu h2 = 0,07. Međufamilijska komponenta varijance iznosi (ff2,) = 0,0795, s standardnom greškom ± 0,085 odnosno realnost procijenjene komponente je 1,07 što je prema SNYDER, E. B. 1969, dosta nerealno. Dobiveni rezultat još jednom dokazuje da je ova karakteristika mnogo više podložna utjecaju okoline nego genetskoj kontroli. Nasljednost za dužinu najdeblje grane ustanovljena je u iznosu od h2 = 0,15 s međufamilijskom komponentom varijance (o-2f) = 11,2736, sa standardnom greškom ± 0,798, odnosno realnost procjenjene komponente varijance iznosila je 0,07. Ovo je također potvrda od prije poznatim konstatacijama da je dužina grana, slično kao i visinski prirast, pod stožnim genetskim utjecajem. Nasljednost promjera u sredini krošnje Nasljednost za promjere u sredini krošnje istraživana je kod 39 godina starog klonskog materijala Cryplomeria japonica (TODA, R. 1958) i ustanovljena je h2 = 0,61. U našim istraživanjima u testu potomstva evropskog ariša procijenjena je nasljednost u užem smislu h2 = 0,04. Isti iznos nasljednosti ustanovljen je i za prsne promjere što dokazuje da su obje nasljednosti procijenjene s jednakom točnošću. Međufamilijska komponenta varijance (<72f) = 0,708, a standardna greška ± 0,378. Realnost procijenjene komponente iznosi 0,52. Nasljednost insercije kuta grana Za ovu karakteristiku ustanovili su mnogi istraživači, kod većeg broja šumskog drveća, da je pod strogom genetskom kontrolom. Tako su na pr. NILSSON, B. (1956), ARNBORG, T. i HADDERS, G. (1957), EHRENBERG, C. E. (1963), ustanovili da je veličina kuta grana kod P. sylvestris pod strogom genetskom kontrolom. Ta činjenica potvrđena je kod P. elliottii (BARBER, J. C. 1964), P. monticala (CAMPBELL, R. K. 1964) i C. japonica (TODA, R. 1958). Nasljednost u širem smislu kuta insercije grana kod P. sylvestris za najdužu granu ustanovljena je u iznosu h2 = 0,71 (ARNBORG, T. i HADDERS, G. 1957), a nasljednost u užem smislu, za mserciju kuta grana različito udaljenih od vrha stabla kod iste vrste ustanovljena je s h-= 0,08—0,96 i to U materijalu starom 10—19 godina (EHRENBERG, C. E. 1963 i NILSSON, B. 1956). Nasljednost u užem smislu, za inserciju kuta grana kod drugog pršljena u četiri godine starom materijalu P. elliottii, procijenjena je u iznosu od h2 = 0,33 (STRICKLAND, R. K. e t. a 1. 1966). Uz to što je u mnogim slučajevima dobivena visoka nasljednost za ovo svojstvo, poznato je i to da je ova karakteristika vrlo varijabilna, kod mladih stabala radi utjecaja vanjskih faktora, a osim toga i usljed genetskih raz |