DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 49     <-- 49 -->        PDF

0,12—0,48 (SQUILLACE, A. E. e t. a 1. 1961). SCHRUM, G. M. i GERHOLD, H.


D. su (1969) ustanovili nasljednost u užem smislu na bazi prosječnih vrijednosti
familija kombinirano za starosti 4, 5 i 6 godina kako slijedi: New Jersey
h2 = 0,16; Pennsylvania li2 = 0,31 i New York h2 = 0,35, odnosno prosječno
za tri lokaliteta h2 = 0,26.
U našim istraživanjima ustanovili smo nasljednost promjera najdeblje
grane u sredini krošnje u 8 godina starom testu potomstva evropskog ariša
u iznosu h2 = 0,07. Međufamilijska komponenta varijance iznosi (ff2,) = 0,0795,
s standardnom greškom ± 0,085 odnosno realnost procijenjene komponente
je 1,07 što je prema SNYDER, E. B. 1969, dosta nerealno. Dobiveni rezultat
još jednom dokazuje da je ova karakteristika mnogo više podložna utjecaju
okoline nego genetskoj kontroli. Nasljednost za dužinu najdeblje grane ustanovljena
je u iznosu od h2 = 0,15 s međufamilijskom komponentom varijance
(o-2f) = 11,2736, sa standardnom greškom ± 0,798, odnosno realnost procjenjene
komponente varijance iznosila je 0,07. Ovo je također potvrda od prije
poznatim konstatacijama da je dužina grana, slično kao i visinski prirast, pod
stožnim genetskim utjecajem.


Nasljednost promjera u sredini krošnje


Nasljednost za promjere u sredini krošnje istraživana je kod 39 godina
starog klonskog materijala Cryplomeria japonica (TODA, R. 1958) i ustanovljena
je h2 = 0,61.


U našim istraživanjima u testu potomstva evropskog ariša procijenjena
je nasljednost u užem smislu h2 = 0,04. Isti iznos nasljednosti ustanovljen
je i za prsne promjere što dokazuje da su obje nasljednosti procijenjene s
jednakom točnošću. Međufamilijska komponenta varijance (<72f) = 0,708, a
standardna greška ± 0,378. Realnost procijenjene komponente iznosi 0,52.


Nasljednost insercije kuta grana


Za ovu karakteristiku ustanovili su mnogi istraživači, kod većeg broja
šumskog drveća, da je pod strogom genetskom kontrolom. Tako su na pr.
NILSSON, B. (1956), ARNBORG, T. i HADDERS, G. (1957), EHRENBERG,


C. E. (1963), ustanovili da je veličina kuta grana kod P. sylvestris pod strogom
genetskom kontrolom. Ta činjenica potvrđena je kod P. elliottii (BARBER,
J. C. 1964), P. monticala (CAMPBELL, R. K. 1964) i C. japonica (TODA,
R.
1958).
Nasljednost u širem smislu kuta insercije grana kod P. sylvestris za najdužu
granu ustanovljena je u iznosu h2 = 0,71 (ARNBORG, T. i HADDERS, G.
1957), a nasljednost u užem smislu, za mserciju kuta grana različito udaljenih
od vrha stabla kod iste vrste ustanovljena je s h-= 0,08—0,96 i to U
materijalu starom 10—19 godina (EHRENBERG, C. E. 1963 i NILSSON, B.
1956). Nasljednost u užem smislu, za inserciju kuta grana kod drugog pršljena
u četiri godine starom materijalu P. elliottii, procijenjena je u iznosu od
h2 = 0,33 (STRICKLAND, R. K. e t. a 1. 1966).


Uz to što je u mnogim slučajevima dobivena visoka nasljednost za ovo
svojstvo, poznato je i to da je ova karakteristika vrlo varijabilna, kod mladih
stabala radi utjecaja vanjskih faktora, a osim toga i usljed genetskih raz