DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Postojanje epistazisa (6) rezultira u procjeni veće aditivne varijance (a time i nasljednosti) nego što ona u stvari jest, ali taj je iznos gotovo neznatan. Epistazis varijanca ima efekat na procjenu kovarijance između srodnika samo ako je velika u odnosu na druge komponente varijance (FALCONER, D. S. 1960). Pretpostavka broj (7), tj. da se materinski efekti mogu promatrati samo kao zajednički okolinski faktor koji doprinosi sličnosti srodnika je na pr. veličina sjemena majčinskog stabla koja može utjecati na juvenilni rast. Osma pretpostavka je također predmet za razmatranje. Ona zahtjeva visoku frekvenciju rekombinacije gena, koja možda nije potpuno u skladu s povješću proučavane populacije. Uzevši u obzir diskutabilnost nekih pretpostavki, treba uzeti s izvjesnom dozom opreznosti genetsku interpretaciju komponenti varijanci i kovarijanci. Osnovni (početni) plan pokusa bio je potpuno randamizirani blok s 19 familija u 4 ponavljanja i 12 biljaka u redu. Međutim, došlo je do redukcije pojedinih stabala u redovima, a i do redukcije ukupnih redova, što je sve uzrokovalo određene poteškoće u analiziranju podataka kod procjene nasljednosti. Srednji kvadrati unutar redova izračunati su metodom najmanjih kvadrata bazirajući se na podacima pojedinačnih mjerenja. Srednji kvadrati ponavljanja familija i familije x ponavljanja dobiveni su analizom varijance na bazi sredina redova (plot mean basis). Dobiveni kvadrati sredina izjednačeni su s njihovim očekivanjima i tako su izračunate komponente varijance c2f, a2rU ff2w (Tabela 1). Prihvativši prednje pretpostavke, aditivna genetska varijanca (o"2\), ukupna fenotipska varijanca (cr2i>) i nasljednost u užem smislu (h2) na individualnoj bazi utvrđene su pomoću formula: o-2f = l/4ff2A o-2r = °-2w + *2rf + vh 4ff2f h2 = <72w + ff2rf + ff2f Standardna greška komponenti varijance izračunata je upotrebom ANDERSON i BANCROFT — formule (1952): l/ 2 V2; S. E. (o*f) = y (2 ) f C fi + 2 gdje je: S. E. (tr2{) = Standardna greška komponente varijance C = Koeficijent komponente varijance ZVi2 = Kvadrat sume srednjih kvadrata uključenih u izračunavanje fi = Broj stupnjeva slobode za svaki srednji kvadrat 361 |