DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 4 <-- 4 --> PDF |
fundella F. 1.) i ostalih štetnika i zbog toga masovnog sušenja jelovih stabala Normalno je da ni zajednica jele s rebračom nije ostala pošteđena od tih napada koji se očituju u poremećenju svih životnih manifestacija jedne sastojine, a među njima i pomlađivanja. Naš zadatak sastojao se u tome da u cenozi jele s rebračom ustanovimo odnose pomlađivanja i nekih elemenata sastojine, vodeći posebno računa o ovisnosti između pomlađivanja i krošanja stabala. Istraživanja smo proveli u fakultetskoj Šumariji Zalesina u gosp. jed. Belevine na 50 pokusnih ploha smještenih u sistematskom nizu po 25 u Odjelu VII lb i daljnjih 25 u odjelu VII 1c. II. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 1. Položaj Šume fakultetske šumarije Zalesina smjestile su se s desne strane ceste Zagreb—Rijeka (bivša Luizinska cesta) na 130 km od Zagreba. S južne strane omeđene su autocestom, s istočne i zapadne šumama šumarije Skrad i Delnice, a kroz sredinu objekta prolazi željeznička pruga Zagreb—Rijeka (SI. 1). Gospodarska jedinica Belevine, u kojoj smo vršili naša istraživanja, nalazi se u neposrednoj blizini sela Zalesina, te zauzima površinu od 271,50 ha (SI. 2). Smještena je na n, v. od 800 m. Cijela gospodarska jedinica pripada biljnoj zajednici Blechno-Abietetum Horv. 2. Povjesni podaci Šume šumarije Zalesina, kao i veliki dio šuma u Gorskom Kotaru pripadale su hrvatskim vlastelinima Zrinskim i Frankopanima. God. 1671., nakon pogibije Zrinskih i Frankopana, te šume potpadaju pod Austrougarsku. Na taj način jedan dio šuma dolazi u posjed mađarskog grofa Batchany-a koji ih 1872. god. prodaje njemačkom knezu Thurn-Taxisu. Knez Thurn-Taxis posjeduje šume na području Zalesine sve do god. 1944., kad su te šume postale općenarodna imovina. Od god. 1949. do 1956. cijelom Šumarijom Zalesina, u površini od 2.386,9 ha, upravlja šumarski odjel Poljoprivredno-Šumarskog fakulteta a od god. 1963. Šumarskom fakultetu ostaje na upravljanje cea jedna četvrtina nekadašnje Šumarije Zalesina u površini od cea 500 ha. Do god 1803, kad je početa izgradnja Luizmske ceste Rijeka—Delnice—Karlovac, -´ove šume su praktički bile izvan utjecaja čovjeka. To su jta´jle prašume bukve s manjom primjesom jele (K1 e p a c 1953). Nakon dovršenja ceste 1809. god. počinje intenzivnije iskorišćivanje tih šuma i to uglavnom bukovine, u ono doba gospodarski interesantnije vrste drveća. Bukva se uglavnom koristila za proizvodnju drvenog uglja koji se cestom transportirao u Rijeku, odatle u prekomorske zemlje. Osim toga, postojao je još jedan način iskorišćivanja bukovine, a to je proizvodnja pepela (potaše). Pal´le su se velike količine bukovog drveta i proizvodio pepeo koji se naročito upotrebljavao pri proizvodnji stakla. Danas imamo u sredini šumskih kompleksa čistine, nazvane pepelarnica, gdje se u prošlosti palila bukovina i proizvod o pepeo. Sječom bukovih stabala naglo se širi jela i u omjeru smjese preuzima dominaciju nad bukvom, a negdje je skoro i istiskuje. Prema podacima Francis ković a (1938) i Šafar a (1968) evidentno je da se u periodu od 1875. do 1938. god. na području šuma vlastel nstva Thurn-Taxis više sjekla bukva nego jela, a i to da je bukva dominirala u omjeru smjese u tim sastojinama. Osim toga, šumarski stručnjaci su u to vrijeme imali nepovoljan stav prema bukvi, te su je nemilice sjekli forsirajući uvijek i na svakom mjestu četinjače. |