DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Mjerenje intenziteta svjetla koje dopire do tla, odnosno do visine od 20 cm iznad tla, izvršili smo pomoću svjetlomjera na 5 mjesta na svakoj od 50 pokusnih ploha. Mjerili smo na uglovima i na sredini plohe. Istovremeno na otvorenom prostoru, izvan sastojine, mjeren je intenzitet svjetla pomoću svjetlomjera. Mjerenje je obavljeno u rujnu 1969. g. sa svjetlomjerima »Luxmetar 0—10.000 LD-4«. 2. Laboratorijski rad 2.1. Obrada podataka s pokusnih ploha Terenski podaci snimanja prostornog razmještaja svih stabala iznad 3 cm p. p. obavljeni su ortogonalnom metodom i naneseni na kartu u mjerilu 1:200, kako za niz pokusnih ploha u odjelu VII-lb, tako i za plohe u odjelu VII-lc. Podaci o broju stabala, temeljnici, drvnoj masi i prirasti obrađeni su s već uobičajenim i standardnim metodama za god. 1962/63. i 1967/68 (mirovanje vegetacije), tj. za vrijeme od 5 g. Karte kao i podatke terenskih izmjera stabala dao nam je prof, dr I. D e k a n i ć na raspolaganje. Podaci o izmjeri svjetla u sastojini određeni su u luksima te su komparirani s podacima dobivenim mjerenjem na otvorenom i izraženi u postocima. Na slikama broj 4, 5, 6 i 7 prikazali smo horizontalnu projekciju krošanja i prostorni raspored prsnog promjera iznad 3 cm na plohama 5b i 25b u odjelu VII-lb, te plohama 5c i 25c u odjelu VII-lc. Na spomenutim slikama možemo dobiti prosječni uvid u vanjski izgled istraživanih sastojina, visinu stabala te zastupljenost po vrstama drveća. Na osnovu detaljne obrade svih prikupljenih podataka s pokusnih ploha dobili smo numeričke podatke za ove elemente: — ukupan broj stabala pomladka i mladika — broj uraslih stabala u pomladak i mladik — broj izraslih stabala iz pomladka i mladika — totalnu visinu (dužinu) pomladka i mladika — visinsku (dužinsku) proizvodnju pomladka i mladika za razdoblje od 5 godina — horizontalnu projekciju krošanja — volumen krošanja — višestruko zastrte krošnje — koeficijent prekrivanja krošanja — nezastrtu površinu s krošnjama — temeljnicu 1.2. Matematičko-statistička obrada podataka Elemente strukture sastojine izjednačavali smo s elementima pomlađivanja metodom najmanjih kvadrata, te su izračunati i ispisani parametri u linearnoj regresiji Y = A + Bx. Radilo se s pojedinačnim podacima. Također su izračunati i ispisani C multiplikatori te pomoću njih izračunate i granice konfidencije. 334 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 17 <-- 17 --> PDF |
HORIZONTALNA PROJEKCIJA KROŠANJA I PROSTORNI RASPORED STABALA p.pr>3 cm. Gospodarska jedinica. BELEVINE Odjel: Vll-lb Pokusna ploha: 5b Površina:400m2 J I 2-, \SQ iTTJ SI. U |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 18 <-- 18 --> PDF |
HORIZONTALNA PROJEKCIJA KROŠANJA I PROSTORNI RASPORED STABALA p.pr.> 3 cm Gospodarska jedinica: BELEVINE Odjel : VII- 1b Pokusna ploha : 25b Površina: L00 m2 ^ Abies alba Mill Jjt Picea Abies Karst. T Fagus silvatica L 2\ 1/3 1 /2m St. 5 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 19 <-- 19 --> PDF |
HORIZONTALNA PROJEKCIJA KROŠANJA I PROSTORNI RASPORED STABALA PPr. > 3C Gospodarska jedinica: BELEVINE Odjel: VII-1c h Pokusna ploha: 5c 3»S Površina. L00m2 ^ Abies alba Mili. * Picea Abies Karst. T Fagussilvalica L. Sl 6 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 20 <-- 20 --> PDF |
HORIZONTALNA PROJEKCIJA KROŠANJA I PROSTORNI RASPORED STABALA p.pr.>3cm Gospodarska jedinica; BELEVINE Odjel: VII-1c Pokusna ploho: 25c Površina: 400 m2 T1 Abies olboMHI. A Picea Abies Korst. Y Fogus silvatico L. SI.7 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Za svaku grupu podataka bili su zadani brojevi Q, R i T, gdje je Q — najmanji x u tabeli R — najveći x u tabeli T — pomak za tabeliranje Izračunata je i ispisana procjena varijance oko linije izjednačenja s2yx, a iz s2yx izračunata je standardna griješka procjene s. Za svaki x između Q i R s pomakom T izračunate su i ispisane 95%>-tne granice konfidencije i izjednačena ordinata (GD Yi GG). Da bi se ispitala hipoteza B =o, izvršena je analiza varijance. Uspoređena je varijanca oko linije izjednačenja s varijancom oko hipotetskog modela Y = Ao, gdje je A„ = ~y~ Izračunata je i napisana veličina F. razlika sume kvadrata obaju modela F = srednje kvadratno odstupanje za maximalni model (maksimalni model je Y = A + Bx a hipotetski Y = Ao) Stupnjevi slobode za F su 1 i 48. Tablični F je 4,04 za te stupnjeve slobode sa 5"/o granica vjerojatnosti i 7,19 za l´°/o granica vjerojatnosti. Za sve grupe podataka za koje je izračunati F manji od tabličnog, možemo smatrati da Y = A + Bx nije bolja procjena od Y = A0, možemo dakle smatrati da Y ne ovisi od X. Izračunate su i ispisane varijance od y kao i 95%-tne granice konfidencije za regresiju Y = Y (granice za horizontalu). Za sve slučajeve, kada je izračunati F manji od tabličnog Fo.os, može se kosi pravac izmijeniti s horizontalnim, odnosno ako je veći od Fo.os taj pravac se ne može smatrati horizontalnim. Račun je izvršen na stroju CAE 90-40, Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu. Za sve 192 grupe, koje su se sastojale od 50 parova (x i y), posao na stroju, zajedno s ispisivanjem, je trajao 12 minuta. IV. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Utjecaj strukture sastojine na elemente pomlađivanja istraživali smo u prebornim sastojinama jele s rebračom (Blechno-Abietetum Horv.) koje se s fitocenološkog gledišta nalaze u dvije subasocijacije i to Blechno-Abietetum hylocomyetosum Horv. i Blechno-Abietetum typicum Horv. Ove zajednice su se razvile u klimazonalnom području bukve i jele dinarskog područja, na posebnim staništima, sa svim klimatskim karakteristikama tog područja. Navest ćemo nekoliko karakterističnih klimatskih podataka za koje smatramo da imaju dosta utjecaja na sve elemente koji su vezani na prirodno pomlađivanje i to od cvjetanja stabala, oprašivanja, fruktifikacije, sazrijevanja sjemena, otvaranja i raspadanja češera, propadanja jednog dijela sjemena, klijanja, do razvoja i propadanja ponika, pomladka i mladika. 339 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Na ovom području je zabilježena pojava kasnih mrazeva u lipnju, a ra nih u rujnu. Područje Zalesina se nalazi u području s visokom relativnom vlagom zraka. Srednja godišnja vlaga iznosi 80°/o, a za vrijeme toplijeg di jela godine 78"/o. To je područje s vrlo velikim količinama oborina (2.179 mm) koje padaju preko cijele godine sa dva izrazita maksimuma i to pro ljetni i zimski bez sušnog perioda. Maritimni oborinski režim, koji je ka rakterističan za ovo područje, ukazuje nam na podatak da veći dio obo rina padne u hladnijem dijelu godine, dok u toplijem dijelu godine padne 45°/o oborina. Snijeg se nalazi na tlu 90 dana, s tim da se u travnju i svibnju zadržava i po 13 dana. Od vjetrova su vrlo česti istočni, zapadni te jugoistočni i jugozapadni. Ovo područje spada u perhumidnu klimatsku oblast. Tla, na kojima se nalaze ove zajednice, razvila su se na matičnom sup stratu, kojeg karakteriziraju raznobojni krupno i sitno pjeskoviti pješčenjaci paleozojske starosti. Ona pripadaju tipu kiselo-smeđih, smeđe podzolastih i podzola. Često puta sva tri tipa tala dolaze u kateni, tj. možemo ih naći u jednom pedološkom profilu. Tla razvijena na paleozojskim pješčanim se dimentima (smeđa podzolasta i podzoli) se odlikuju velikom propusnošću zbog malog učešča glinenih komponenata i velikog sadržaja pjeskovitih čestica. Kiselo-smeđe zemljište, koje je razvijeno na glinenim sedimentima, je težeg teksturnog sadržaja. Za sva ova tla možemo reći da im je površinski humusni akumulativni podhorizont (Ai) vrlo porozan, a kapacitet za vodu vrlo velik. Kapacitet za zrak je najveći u površinskim horizontima, a veliki sadržaj ukupnih pora u cijelom profilu čini ova tla prozračnim staništem. Momentana vlaga je u času mjerenja (mjesec rujan) bila za 10% niža od apsolutnog kapaciteta tla za vodu. Jako kisela reakcija je zajednička karakteristika svih analiziranih uzoraka. Do 40 cm dubine ova tla su jako humozna, i bogata dušikom. Opskrbljenost s fiziološki aktivnim P2O5 je slaba u cijelom profilu, a s KoO dobra do osrednja samo u površinskim horizontima. Prema Mil e tič u (1950) strukturu u prebornoj šumi shvaćamo u najširem značenju i smatramo da je sastavljena iz svih elemenata koji izgrađuju masu i raspoređuju je u prosLoru. Od svih elemenata razmatrali smo i uspoređivali samo one strukturne elemente za koje smatramo da imaju najviše direktnog utjecaja na prirodno pomlađivanje u prebornoj šumi. Istraživane elemente strukture nam predstavljaju: horizontalne projekcije krošanja svih stabala u sastojini, horizontalna projekcija krošanja stabala I, II i III etaže, koeficijent prekrivanja krošanja, višestruko zastrte krošnje, ntzastrta površina u sastojini, volumen krošanja svih stabala u sastojini, volumen krošanja I, II i III etaže i ukupna temeljnica ili kružna ploha u sastojini. Svaki od 12 elemenata strukture sastojine stavljali smo u odnos sa svim elementima pomlađivanja. Kao pokazatelje pomlađivanja u prebornoj šumi uzeli smo: ukupan broj pomladka i mladika jele, smreke i bukve u sastojini, a posebno broj pomladka i mladika jele, broj pomladka i mladika smreke, broj pomladka bukve, ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik jele, smreke i bukve, broj 340 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 23 <-- 23 --> PDF |
uraslih stabala jele u pomladak i mladik, broj uraslih stabala smreke u pomladak i mladik, broj izraslih stabala iz pomladaka mladika, ukupna totalna visina (dužina) pomladka i mladika jele, smreke i bukve, totalna visina (dužina) pomladka i mladika jele, totalna visina (dužina) pomladka i mladika smreke, totalna visina (dužina) pomladka i mladika bukve, ukupna visinska (dužinska) proizvodnja jele, smreke i bukve u razdoblju od 5 g., visinska proizvodnja jele u razdoblju od 5 g., visinska (dužinska) proizvodnja smreke u razdoblju od 5 g., visinska (dužinska) proizvodnja bukve u razdoblju od 5 g. Prema Franci s ković u (1955) bitna razlika između preborne i regularne sastojine sastoji se u načinu korišćenja svjetla. S obzirom da su krošnje stabala u prebornoj sastojim najvažniji faktor pri korišćenju i reguliranju svjetla, one su veće pa prema tome i lisnata površina je veća nego u regularnoj sastojini. Krošnje stabala i šumsko tlo su glavni čimbenici kod svih životnih manifestacija u prebornoj šumi. Važnost krošanja se očituje kod fruktifikacije sjemena, asimilacije, pa prema tome i prirasta drvne mase, zastrtosti tla, a kao posljedica toga sprečavanje svjetla i oborina da dopiru u većoj ili manjoj mjeri do tla. Osim toga, krošnje su bitan faktor kod konzervacije vlage bilo u tlu, bilo u zraku, kao i osnovni uvjet za očuvanje i formiranje »sastojinske klime« neophodne za dobru i uspješnu prirodnu regeneraciju u prebornim sastojinama. Znajući da krošnje spadaju u onaj elemenat strukture sastojine na koje uzgajivač svojim zahvatima može vidno i efikasno djelovati, šumarski stručnjaci su još od doba šumarskih klasika pitanje krošanja postavljali na prvo mjesto, kad su rješavali probleme pomlađivanja, proreda, prinosa, normala itd. Tako i najstarija metoda određivanja prinosa preborne šume po broju stabala (empirijska ili stara Francuska metoda — prema Miletić u (1951) ima osnovu u zastrtosti krošanja stabala. Stupanj zastrtosti tla s krošnjama neposredno utječe na osvjetljenje u sastojini, temperaturu i vlažnost zraka i tla, a to su uvjeti vezani za proces rasta, prirasta i pomlađivanja [M oise v V. i Naumenk o Z. (1957)]. Poznato je da se jela dobro prirodno pomlađuje, razvija i održava u vlažnoj i mirnoj sastojinskoj klimi pod zastorom krošanja nadstojnih stabala, te da ne podnosi »vjetar« u šumi koja se stvara naglim otvaranjem i prekidanje sklopa. Sklop utječe posredno na poboljšane uvjete pomlađivanja, jer zadržava veću zračnu vlagu u tlu. Međutim, prevelika zastrtost tla po krošnjama po jedinici površine onemogućava dopiranje do tla i one najminimalnije količine svjetla, koja je neophodna za opstanak ponika pomladka i mladika jele u prebornim sastojinama. Problem je kako odrediti optimalnu veličinu zastrtosti tla krošnjama koja bi stvarala povoljne uvjete za održavanje vlage zraka i tla, a osim toga da bi u tim uvjetima dopiralo do ponika, pomladka i mladika toliko svjetla kod kojeg bi se mladi naraštaj mogao stvarati, razvijati i opstati, odnosno kod kojeg bi postotak mortaliteta ponika, pomladka i mladika bio najmanji. Pomlađivanje je u prebornoj šumi neprekidan proces koji nesmije izostati. Tamo gdje toga procesa nema, nema niti obnove i u tome slučaju preborno gospodarenje nije moguće. Služeći se uzgojnim zahvatima stvaramo uvjete za pomlađivanje, a prije svega omogućavamo da se pomladak može očuvati i razvijati. 341 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 31 <-- 31 --> PDF |
1.1. Utjecaj horizontalne projekcije krošanja stabala prve etaže na elemente pomlađivanja Komparirajući horizontalnu projekciju krošanja stabala prve etaže s elementima pomlađivanja, dobili smo podatke čiji grafički prikaz uz neke numeričke podatke donosimo na slikama 10 i 11. Na 16 grafikona spomenutih slika možemo uočiti jednu zajedničku i osnovnu karakteristiku, da nam povećanim učešćem krošanja stabala prve etaže raste broj pomladka i mladika, povećava se broj uraslih stabala u pomladak i mladik, raste broj izraslih stabala iz pomladka i mladika, povećava se totalna visina pomladka i mladika kao i njegova visinska proizvodnja. Kod svih grafikona, izuzevši grafikon broj 4 koji predstavlja bukvu, imamo pozitivne koeficijente smjera, što nas upućuje na određenu zakonitost o porastu vrijednosti y s porastom x. Kod grafikona 1, koji predstavlja odnos između horizontalne projekcije krošanja prve etaže i ukupnog broja pomladka i mladika jele, smreke i bukve, F vrijednost je veća od tablične. Kod svih ostalih grafikona F vrijednost je manja od tablične. Bez obzira na tu veličinu, pravci izjednačenja nas upućuju na pojavu odlučujuće uloge krošanja I etaže stabala u sastojini kod prirodnog pomlađivanja u prebornoj šumi . Tu pojavu potkrepljujemo činjenicom da su nam to najviša i najdeblja stabla u sastojini, stabla s najljepšim krošnjama koje rađaju sjemenom i naplođuju tlo ispod svojih krošanja. Radi svojih visina i visoko nasađenih krošanja oni ne igraju presudnu ulogu kod ugibanja i nestajanja ponika i pomladka uslijed slabog priliva svjetla. Zbog svojih visoko nasađenih krošanja i relativno isprekidanog sklopa direktno i difuzno svjetlo u dovoljnim količinama dopire do pomladka i mladika. Horizontalne projekcije krošanja stabala I etaže, tj. dominantnih stabala u sastojini kreću se od 50 m2 do maksimalno 400 m2. Znači kod maksimalne zastrtosti tla s krošnjama stabala I etaže imah bi regularnu sastojinu s potpunim neprekinutim sklopom. Kod maksimalne horizontalne projekcije krošanja od 400 m2 postoje najbolji uvjeti za pomlađivanje, jer su nam to stabla koja obilno fruktificiraju, visoko su nasađenih krošanja koje omogućavaju dovoljan pristup svijetla na pomladak i mladik, kako direktnog tako i difuznog. Od 710 stabala pomladka i mladika kod zastrtosti od 50 m2 imamo dvostruko više kod maksimalne zastrtosti od 400 m2. (graf. 1). To se odnosi i na pomladak i mladik jele i smreke (graf. 2 i 3). Iako i jela i smreka povećavaju svoj pridolazak ili uraštanje u pomladak i mladik s povećanim učešćem horizontalne projekcije krošanja I etaže, kod jele imamo 2 puta veće uraštanje kod maksimalne zastrtosti, a kod smreke 5 puta veće uraštanje (graf. 6 i 7). To nas navodi na zaključak da smreki bolje odgovaraju uvjeti koje stvaraju krošnje stabala I etaže nego jeli, odnosno jela se slabije pomlađuje na otvorenim, prozračnim mjestima, a to znači na mjestima s manjom zračnom vlagom i vlagom u tlu. Krošnje stabala I etaže omogućavaju veću prozraku u šumi, što se reflektira na smanjenu vlagu i relativno slabiji pridolazak jele nego smreke. Relativno veća visinska proizvodnja smreke nego jele (graf. 14 i 15) može se objasniti bio |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 32 <-- 32 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA PRVE ETAŽE NA: 1 Ukupan broj pomladka i mladika 2 Broj pomladka i mladika jele 3 Broj pomladka i mladika smreke U Broj pomladka i mladika bukve A =606/727 B = 2,07383 F.4,2617 A=478,950 B=1,58101 F= 4,0314 kom. A.80,501 B = 0,50200400 F = 2,6282 300 ^"" __-—-^ 20Q .— 100 /´ i , i i , A = 38,582 B = 0,004 89 F=0,0197 ~---^_ ^ ´ / i . i . l l 5678 . ^-^ I / \ \ 1 400 ´ Ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik Broj uraslih stabala jele u pomladak i mladik Broj uraslih stabala smreke u pomladak i mladik Broj izraslih stabala iz pomladka i mladika A =135,166 B = 0,«4388 F = 2,I444 kom A= 4,523 B 0/Oont / 8 \ F =0,0120 7 6 """- ´" S 4 3 2 / St.,. i . 300 SI. 10 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 33 <-- 33 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA PRVE ETAŽE NA 9 Ukupna totalna dužina pomladka i mladika 13 Ukupna dužinska proizvodnja za 5g 10 Totalna dužina pomladka i mladika jele 14 Dužinska proizvodnja jele za5g. 11 Totalna dužina pomladka i mladika smreke 15 Dužinska proizvodnja smreke za 5g 12 Totalna duzina pomladka i mladika bukve 16 Dužinska proizvodnja bukve za 5g. A = 423,848 B = 0,65937 F = 1,6I53 300 200 100 0 300 400 A = 256,349 B=0,47508 A=54,383 B = 0,36014 10. 300 " F = l,4208 F.2,3340 A = 83,251 B =0,16048 F=0,8108 m 00 A=15,272 B =0,11995 F = 1,8S56 80 60 — —-"" ^ — — ^ ^--^ 40 20 ^^^^Z ´ , -" " _ __ 40 0 n 0 f l , i , i , i A= 84,170 B = 0,021B* F=0,0519 40 A=9,»67 B =0,04330 F = 1,6334 / 30 / " — — — "" ^^/ I/ I 20 10 ^-—^" . / I__ -^-—"""* "´---—" , i , i "~ SI 11 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 34 <-- 34 --> PDF |
toškim svojstvom smreke da ima osobinu bržeg visinskog rasta nego jela u tom razvojnom stadiju. 1.2. Utjecaj horizontalne projekcije krošanja stabala II etaže na elemente pomlađivanja Grafički prikaz rezultata odnosa horizontalne projekcije krošanja stabala druge etaže i elemenata pomlađivanja prikazali smo na grafikonima 1—16, slika 12 i 13. Zajednička karakteristika skoro svih pravaca izjednačenja sastoji se u negativnoj vrijednosti koeficijenata smjera, nesignifikantnim F vrijednostima i širokim granicama konfidencije. Izuzevši grafikone gdje se radi o pomladku i mladiku bukve, te grafikon o broju izraslih stabala iz pomladka u mladik, svi ostali grafikoni pokazuju tendenciju da uz povećano učešće horizontalnih projekcija krošanja stabala druge etaže opada ukupan broj pomladka i mladika, ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik, ukupna totalna dužina pomladka i mladika i ukupna dužinska proizvodnja pomladka i mladika za razdoblje od 5 g. Ta pojava nam se čini normalnom ako imamo na umu da nam stabla II etaže, zbog svoga položaja u sastojini, uskih, relativno slabije osvjetljenih krošanja, tj. njihovo učešće u fruktifikaciji i prirodnom naplođivanju sa sjemenom je neznatno. Osim toga njihove visine su niže, a krošnje im nisu visoko nasađene kao kod stabala I etaže, tako da ponik, pomladak i mladik ispod njih manje dobivaju direktnog i difuznog svjetla. Horizontalne projekcije krošanja stabala II etaže se kreću od minimalno 25 m2 do maksimalno 400 m2. Većim učešćem stabala te etaže u sastojini stvaraju se uvjeti koji negativno utječu na pojavu pomladka i mladika. Razlog toj pojavi možemo prije svega tražiti u prostornom položaju tih stabala u sastojini ,a kao posljedicu tog smanjenja ili potpuni izostanak fruktifikacije tih stabala, duge nisko nasađene krošnje koje ne propuštaju dovoljno ni direktnog ni difuznog svijetla. Kod maksimalne zastrtosti tla s krošnjama te etaže oko 2 puta se smanjuje ukupan broj pomladka i mladika jele, smreke i bukve i to od 1226 komada na 658, jele od 960 komada do 498 i smreke od 229 komada na 123 (graf. 1, 2, 3). Broj novih individua, koji se stvaraju u sastojini tijekom 5 godina, se smanjuje povećanim učešćem krošanja stabala II etaže i ta pojava više dolazi do izražaja kod smreke kao heliofilnije vrste (od 85 komada na 29 komada) nego kod skijofilnije jele (od 348 komada na 241 komad) (Graf. 6 i 7). Ukupna visinska proizvodnja tijekom 5 godina je oko 2 puta veća kod minimalne zastrtosti tla s krošnjama II etaže i to kod jele, smreke i bukve se smanjuje od 226 m na 113 m, kod jele od 152 m na 72 m, a kod smreke od 49 m na 21 m. Približno sličan relativni odnos smanjenja visinske proizvodnje kod jele i smreke objašnjava se većim učešćem novostvorenih individua tijekom 5 godina kod jele, što se reflektira na povećanu dužinsku proizvodnju pomladka i mladika u sastojini. 352 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 35 <-- 35 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA STABALA DRUGE ETAŽE NA : 1 Ukupan broj pomladka i mladika 5 Ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik 2 Broj pomladka i mladika jele 6 Broj uraslih stabala jele u pomladak i mladik 3 Broj pomladka i mladika smreke 7 Broj uraslih stabala smreke u pomladak i mladik U Broj pomladka i mladika bukve 8 Broj izraslih stabala iz pomladka i mladika kom. A=1264,471 B = -1,51460 1200 F. 2,6958 \ ^ 1000 -— — 800 " — _ 600 _ ^^^-^^^ 400 200 s ´ kom 1200 1000 800 600 400 200 kom 300 -N 200 . 100 kom 55 50 45 40 35 30 25 1 i 1 m2 100 200 A=991,795 B=-l,23333 F=2,93S9 A=236,955 B=-0,283B5 F =0/9942 — —-— — — —" """ -~^^^ ~~-^ \ — ^ _ i.i.i N kom A.36,318 B=0/00641 10 F =0,0685 g 8 7 6 5 4 3 2 F= 1,1000 A =4,343 B. 0,002 SI F =0,1014 _ m2 200 SI. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 36 <-- 36 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA DRUGE ETAŽE NA. 9 Ukupna totalna dužina pomiadka i mladika 13 Ukupna dužinska proizvodnja za 5g 10 Totalna dužina pomiadka i mladika jele 14 Dužinska proizvodnja jele za 5g. 11 Totalna dužina pomiadka i mladika smreke 15 Dužinska proizvodnja smreke za 5g. 12 Totalna dužina pomiadka i mladika bukve 16 Dužinska proizvodnja bukve za 5g. 100 200 300 400 m 100 200 300 400 ´ H0 120 A r (1,880 B= F=0,3156^ ^ 0,04885 , ´ / A =18,678F=0,0086 B= 0,002fl« 16. 100 — ~ — — " 80 60 i100 i i 300 -^ Sl.13 200 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 39 <-- 39 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA STABALA TREĆE ETAŽE NA! 9 Ukupna totalna dužina pomladka i mladika 13 Ukupna dužinska proizvodnja za 5g. 10 Totalna dužina pomladka i mladika jele H Dužinska proizvodnja jele za 5g. 11 Totalna dužina pomladka i mladika smreke 15 Dužinska proizvodnja smreke za 5g. 12 Totalna dužina pomladka i mladika bukve 16 Dužinska proizvodnja bukve za 5g. m 800 XA=773,987 B =-1/02798 F =17,4664 A =307,145 Bs-0,5699 6 F = 13,5180 \^^ \^ ^^^^ -.. 3 00 " ^\ ^ 600 ,0 0 \ ^^\ > \^\ ^ ^ -\ \ 200 100 -^ ^^"\T"^ "^\ \ ~ ~-— ^ \^^-^^ X ^ \ X\ ^ 200 0 N 100 200 300 400 500 i100 i 200 i 300 i 400 i 500 m2 500 X \ A =478,375 F= 8,5170 B= -o 59234 A=21l,350 B =-0,39343F = 11,0162 u 400 —-^\ > 300 200 100 - \ ^ X X i100 i 200 i 300 400 500 100 200 300 400 500 m 200 X A = 197,085 B =-0,38044 x F = 23,8069 \ X. X 100 - X ^ x "^-—_ X ^~ \ ~~ 0 i l 200i 300 « \ N . 400 500 2 00 300 400 m 110 100 A =95,942 B= F = 0,44»5 ~~~~- -0,03487 2. rn 26 24 22 X „ A =20,759~~-. F= 0,1910 B =-0,00810 ^ y 90 "~~~~ _______ 20 18 - 80 70 ^_ ^ \ 16 14 12 S " X X 60 l100 i 200 i 300 400 500 m2 10 8 i200 i 300X X i 400 l 500 m2 ;i 15 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 38 <-- 38 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA STABALA TREĆE ETAŽE NA: 1 Ukupan broj pomladka i mladika 5 Ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik 2 Broj pomladka i mladika jele 6 Broj uraslih stabala jele u pomladak i mladik 3 Broj pomladka i mladika smreke 7 Broj uraslih stabala smrekeu pomladak i mladik U Broj pomladka i mladika bukve 8 Broj izraslih stabala iz pomladka i mladika kom. 1600 A - 1405,208 B =-1,74889 \ F = 11 6683 K00 \ \ 1200 \ ^ 1000 --^ ^^ ---^ 800 L "* \ 600 \ \ - i i i 100 200 300 400 500 kom 1100 = 1035,165 B=-1,0759 F = 6,6065 1000 900 800 700 600 500 400 100 200 300 400 500 100 200 30 0 40 0 500 kom 35,448 B =-0,6814 8 3 1 60 A= 119,478 B =-0,25331 kom F=22,8S85 140 F=10,25S9 300 120 \ 100 60 \v . \ 60 ^ ^ -\ \ N y ~~~~ 40 20 \ ^ \ 0 \ ^ - 20 100 200 300 400 X 500 " 100 200 300 400 500 kom. 50 _ A= 37,348 B = 0/0008/* F=0,0019 sS~ ^~-~_ — __ __^-"^ 40 30 \ l i 1 1 100 200 300 400 500"^ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 37 <-- 37 --> PDF |
1.3. Utjecaj horizontalne projekcije krošanja stabala III etaže na elemente pomlađivanja Utjecaj horizontalne projekcije krošanja stabala III etaže na elemente pomlađivanja prikazali smo na grafikonima 1—16, slika 14 i 15. Na osnovu visokih F vrijednosti, negativnih koeficijenata smjera te relativno uskih granica konfidencije, možemo skoro u svim slučajevima zaključiti da postoje visoko signifikantni odnosi između veličina koje smo ispitivali. Izuzev grafikona 4, 12 i 16, gdje smo ispitivali odnose horizontalne projekcije krošanja stabala III etaže i bukovog pomladka i mladika, na svim ostalim slučajevima možemo zaključiti da povećano učešće krošanja stabala III etaže negativno utječe na količinu pomladka i mladika u prebornoj sastojini jele s rebračom, tj. s povećanim x vrijednostima smanjuje se y vrijednost. To se naročito dobro uočava na grafikonima 3, 7, 11 i 15 koji se odnose na pomladak i mladik smreke. F vrijednosti u tim slučajevima su veće od tabličnih vrijednosti za 1% granica vjerojatnosti. U grafikonima 12 i 16 gdje se radi o totalnoj visini bukovog pomladka i mladika te visinskoj proizvodnji bukve u razdoblju od 5 g. nemamo signifikantne F vrijednosti, no negativne vrijednosti koeficijenata smjera nas upućuju na istu zakonitost dokazanu kod jele i smreke. Vrlo visoke F vrijednosti upućuju nas na čvrstu vezu između horizontalnih projekcija krošanja stabala III etaže i elemenata pomlađivanja. Minimalna zastrtost tla s krošnjama ove etaže iznosi 50 m2, a maksimalna 450 m2. Tu etažu čine najniža stabla u sastojini od 3 cm prsnog promjera na više. Krošnje tih stabala su uglavnom široke, nisko nasađene, a stabala ima u relativno velikom broju po jedinici površine te u velikoj mjeri onemogućavaju razvoj pomladka i mladika. Od 1.317 stabalaca pomladka i mladika kod zastrtosti od 50 m2 imamo svega 618 kod maksimalne zastrtosti od 450 m2 (graf, 1). Jela bolje podnosi zasjenu stabala ove etaže nego smreka, tako da od 981 komada jela pod zastrtošću od 50 m2 imamo 551 komad pod zastrtošću od 450 m2. Smreke pod zastrtošću od 50 m2 ima 301 komad, a pod maksimalnom zastrtošću imamo je 5 puta manje, tj. 62 komada (graf. 2 i 3). Novostvoreni pomladak u razdoblju od 5 godina se naglo smanjuje povećanjem zastrtosti tla s krošnjama III etaže. Dok kod jele, smreke i bukve smanjenje iznosi oko 4 puta, tj. od 537 komada na 135, kod jele nešto više od 3 puta, tj. od 431 komad do 129 komada, a kod smreke smanjenje iznosi čak 21 put, tj. od 107 komada na 5 komada (graf. 5, 6 i 7). Visinska proizvodnja jele, smreke i bukve je oko 5,5 puta manja pod maksimalnom zastrtošću krošnjama III etaže, tj. od 279 m padne na 51 m. Kod jele, također, smanjenje iznosi oko 5,5 puta, tj. od 192 m na 34 m. Smanjenje visinske proizvodnje kod smreke iznosi najviše i kreće se od 67 m pod minimalnom zastrtošću do nule pod maksimalnom zastrtošću, tj. pod zastrtošću od 450 m2 smreka se praktički i ne pojavljuje, a ako se mjestimično i pojavi, onda ta stabalca samo vegetiraju bez vidnog rasta u visinu. (Nastavak u slijedećem broju) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 25 <-- 25 --> PDF |
3 cm prsnog promjera.Da bi se uočile raznolikosti koje vladaju na svih 50 ploha pojedinačno, navodimo neke podatke koje smo dobili preračunavanjem na 1 ha površine. Najniža i najviša drvna masa na tim pokusnim plohama, u istom odjelu, preračunata na 1 ha, kreče se od 132,50 m3 do 971,00 m3. Minimalna temeljnica iznosi 14,50 m2, a maximalna 73,75 m2. Minimalni broj stabala od 3 cm prsnog promjera pa na više iznosi 750 komada, a maksimalni broj iznosi 2.500 komada. Prirast drvne mase izračunat kontrolnom metodom za period od 5 g. na čitavom nizu od 25 pokusnih ploha, tj. na 1 ha iznosi 60,92 m3 ili prosječno godišnje 12,18 m´Vha. Prirast izračunat metodom izvrtaka za taj isti period (Meyerova diferencijalna metoda) iznosi 59,58 m3/ha ili prosječno godišnje 11,91 m´Vha. Ukupna drvna masa na 25 pokusnih ploha ili na 1 ha u odjelu VII-lc iznosi 753,68 m3, temeljnica 54,50 m2, a broj stabala 1.070 komada. Najniža i najviša drvna masa na pokusnim plohama u odjelu VII-lc, preračunata na 1 ha, kreće se od 333,75 m3 do 1.150,00 m:j. Minimalna temeljnica iznosi 28,00 m2/ha, a maksimalna 82,50 m2/ha. Minimalni broj stabala od tri cm na više iznosi 450, a maksimalni 1.070 komada. Prirast drvne mase izračunat kontrolnom metodom za period od 5 g. na čitavom nizu od 25 pokusnih ploha, tj. na 1 ha, iznosi 59,69 m3 ili prosječno godišnje 11,94 m3. Prirast, izračunat metodom izvrtka za taj isti period, iznosi 57,53 m3 ili prosječno godišnje 11,51 m3. Krivulja distribucije broja stabala na svim pokusnim plohama u oba odjela sastavljena je od dva izrazita dijela, hiperboličnog s lijeve strane i zvonolikog s desne strane krivulje. Takav oblik distribucije broja stabala je tipičan za preborne sastojine grupične strukture. Disperziono područje na distribuciji broja stabala kreće se od 3 cm do 88 cm prsnog promjera. Broj dominantnih stabala na pokusnim plohama u odjelu VII-lb iznosi 162 komada, njihov srednji prsni promjer iznosi 56,5 cm, a visina 28,7 metara. Na plohama u odjelu VII-lc nalazi se 169 dominantnih stabala sa srednjim prsnim promjerom od 60,4 cm i visinom od 33,2 metra. Određujući bonitetni razred svih pokusnih ploha u pojedinim odjelima, kao i svake pokusne plohe pojedinačno, služili smo se srednjim visinama i promjerima dominantnih stabala u sastojim (Klepac, 1962) i tabelama Šurić, Pranjić (1966). U odjelu VII-lb plohe se nalaze na I/II, II, II/III i III bonitetnom razredu, a prosječni bonitetni razred za čitav niz ploha jest II/III. U odjelu VII-lc plohe se nalaze na I, I/II, II, II/III i III bonitetnom razredu. Prosječni bonitetni razred za sve plohe u tom odjelu jest II. Sastojine, u kojima smo vršili istraživanja, nalaze se na tri tipa tala i to kiselo-smeđe, smeđe-podzolastom i podzolima. Sva tri tipa tala dolaze na relativno malim površinama, izmjenjuju se u redoslijedu pridolaska, a često puta se nalaze i u kateni. S obzirom da je visina dominantnih stabala u sastojim indikator boniteta, a da te sastojine nisu sječene više od 20 godina, možemo iz naprijed navedenog zaključiti da nam se različiti boniteti javljaju na relativno maloj površini pored ostalog i uslijed ekološko različitih tipova |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Da bi se proces prirodnog pomlađivanja u prebornoj šumi mogao normalno odvijati pobrinula se priroda, koja u šumskim sastojinama obilno zasijeva površine šumskim sjemenom. Milijuni zrelih i za klijanje sposobnih sjemenki dopru u prebornoj sastojini do tla. Međutim, samo mali broj stabala, nastalih od tog sjemena, dočeka svoju sječivu zrelost u sastojini. Velike količine sjemena doprijevši do tla ne dospiju ni proklijati radi različitih štetnih bioloških i abiotskih faktora. Pomanjkanje vlage, nepogodno tlo, korov, razne bolesti, insekti i ptice su osnovni razlozi propadanja i neproklijavanja sjemena. Proklijale sjemenke se u prvoj godini života nalaze u razvojnom stadiju ponika i taj razvojni stadij je najviše izložen propadanju uslijed pomanjkanja vlage, svjetlosti, niskih temperatura, golomrazice i drugih štetnih faktora. Pomladak je slijedeći razvojni stadij, a to su biljke od 1 god. starosti pa do momenta formiranja krošnje i debalca, tj. do mladika. On je, također, izložen velikom postotku mortaliteta. Prema našim istraživanjima (M a t i ć, 1972) u sastojini jele s rcbračom od ukupnog broja ponika ostane na životu svega 6% trogodišnjeg jelovog pomladka. Prema tome, tek nakon 3 do 5 godina, od uroda u sastojini i nicanju ponika, možemo govoriti o uspjehu prirodnog pomlađivanja. U razvojnom stadiju mladika ne prestaje proces odumiranja jelovih stabala, međutim, on je relativno manji nego u mlađim razvojnim stadijima. U tom razvojnom stadiju, korjenov sistem i krošnje pojedinih stabalaca su tako razvijene, da se mogu lakše oduprijeti međusobnoj konkurenciji. Sve ono što nije spremno za daljnju borbu u prostoru u tlu i iznad tla propada. Za stabla u razvojnom stadiju mladika, koja dočekuju dimenzije od 3 cm prsnog promjera, smatramo da su u velikom postotku sigurni od masovnog ugiban ja radi međusobne konkurencije i da su se u velikoj mjeri uspjeli izboriti za svoj prostor u sastojini. Na taj nas zaključak navodi saznanje da se ni jedna naša vrsta drveća ne može tako dobro prilagoditi malenoj količini svijetla kao jela. S obzirom da se stabla jele u razvojnom stadiju pomladka i mladika nalaze u prebornoj šumi, oni su prema M 1 i n š e k u (1968) osuđeni na čekanje da im se pruži povoljna prilika da pređu u bolji položaj u sastojini. Imajući u vidu već navedene sposobnosti jele, ona može u tom stadiju vrlo dugo izdržati te u svakom momentu može iskoristiti priliku da dalje normalno uspijeva. Međutim, sasvim je drugačija situacija s bukvom i smrekom. B a 1 s ige r (1925) navodi da bukva može, kao i smreka, dugo vremena izdržati pod zasjenom nadraslih stabala, ali nema sposobnost da nakon oslobođenja od zasjene popravi svoj zakržljali oblik iz doba zasjene. Smreka ima prednost pred bukvom u izdržljivosti pod zasjenom, no ako je dugo godina u fazi čekanja, te ako je jako zastarčena, nema sposobnost da se regenerira. U nastavku donosimo nekoliko osnovnih podataka o pokusnim plohama u kojima smo vršili istraživanja, kao što su: broj stabala, temeljnica, drvna masa, prirast, bonitet i intenzitet osvjetljenja. U odjelu VII-lb, gdje se nalazi niz od 25 pokusnih ploha, ukupna drvna masa po hektaru, to jest u čitavom nizu, iznosi 607,01 m:!, ukupna temeljnica 47,90 m2, a broj stabala 1.236 komada. Podaci se odnose za sva stabla iznad |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Tab 2 Meteorološko stanica: ZALESINA o srednji apsolutni 2. 2 o C N maksimum minimum c najtoplijeg najhladnijeg maksimum minimum g o ° Ol EP °> mjeseca i g-"C mjesec °C mjesec c mjesec c mjesec 1957 7-4 23,1 VII -10,9 I 31,2 VII,VIII -28,6 I 1958 7/8 23,5 VIII - 9,1 I 30,1 VIII -26,3 I 1959 7,3 23,8 VII .10,8 II 29,5 VII -23,2 II 1960 7/9 22/0 VIII - 8,0 I 31,3 VIII -26,8 I 1961 7/6 22,2 VIII - 7,7 I 30,1 VIII -24,2 I 1962 6,6 24,1 VIII - 9,9 II 29,3 VIII -24,9 II 196 3 8,1 22,8 VII -10,6 XII 28,6 VIII -27,8 XII 1964 6,5 22,4 VII -13,1 I 27,6 VII -21,5 I 1965 6,6 22,8 VII -11,9 l 30/6 VIII -22,1 II 1966 7,6 21,5 VI -10,3 I 27/9 VIII -25,2 I 1967 7/0 23,3 VII -11,2 I 29,0 VIII -27,5 I prosjek 7/4 Tab-3 Meteorološka stanica:ZALESINA Srednja relativna vlaga zraka u toplijoj polovici godine o o c je *E* u mjesecu 8 VI ÜT o at Š IV V VI VII VIII IX a. Ol /. 1957 82 82 83 74 78 78 85 80 1958 80 85 67 76 75 79 86 76 1959 84 80 82 83 74 88 86 82 I960 81 86 77 75 78 72 62 75 1961 81 79 81 80 78 78 78 79 1962 77 77 78 90 80 75 80 80 1963 77 76 78 84 80 79 85 80 1964 81 76 74 78 78 78 80 77 .1965 80 81 73 76 70 82 80 77 1966 80 77 76 76 79 81 77 78 19 67 78 79 82 76 74 74 82 78 prosjek 80 79 76 79 76 78 80 78 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Grac a ni n (1950) proširuje Langov u shemu, uvodi mjesečni kisni faktor, o boje predstavlja kvocijent srednje mjesečne oborine i temperature KFn = t . Osim što izražava određeni humiditet klime na osnovu navedene formule, Gra đani n još dodaje i oznake toplinskog karaktera klime koja se kreće od nivalne pa do vruće. IV V VI VII VIII IX Ukupno/pros Om TUC KFm Hum 204 6,4 31,8 Ih 166 11,7 14,1 oh 137 14,7 9,3 h 153 16,2 9,4 h 158 16,3 9,6 h 187 12,2 15,3 ph 1.015 78,6 12, ph T.k uhl ut t t 1 t t Humiditet klime u pojedinim mjesecima izražava se ovako : Kad je KF„, manji 3,3, klima je aridna (a) 3,3— 5,0 klima je semiaridna (Sa) 5,0— 6,6 klima je semihumidna (sh) 6,6—13,3 klima je humidna (h) Toplinski karakter klima ima slijedeće oznake: Kad je T"C ili t°C manji od 0,5, klima je nivalna (n) 0,5— 4 klima je hladna 4 — 8 klima e umjereno hladna (uhl) 8 —12 kima je umjereno topla (ut) 12 —20 klima e topla (t) veća od 20 klima je žarka, vruća (v) Tab. 1 Meteorološka stanica: ZALESINA o c go Srednj IV temperatura zraka u toplijoj polovici god u mjesecu V VI VII VIII IX ine °C Apsolutni minimum u vegetocijskom periodu °C °C mjesec 1957 6,3 8,1 16,8 16,5 24,7 12,0 14,0 -2,4 IV 1958 3,8 14,8 14,6 17,7 17,0 12,2 13,3 - 4,8 IV 1959 7,5 11,0 14,3 18,2 15,3 10,9 12,8 - 5,6 IV 1960 5,8 11,2 15,7 15,2 16,6 11,1 12,6 - 6,0 IV 19 61 9/9 10,4 15,2 14,9 14,8 12,9 13,0 - 2,1 IV 1962 5,6 10,2 12,1 15,2 16,8 12,1 12,0 - 7,7 V 1963 6,3 10,9 14,8 16,2 16/ 12,9 12,9 - 5,9 IV 1964 6,7 11,1 15,9 16,2 14,7 11,6 12,7 -11,8 IV 1965 4,6 10,0 14,3 16,1 13,6 12,7 11,8 - 7,0 IV 1966 8-4 10,8 15,3 15,2 14,6 12,6 12,8 -4,9 IV 1967 4,6 11,4 13,4 17,0 15,2 12,4 12,3 -10,6 IV prosjek 6,4 11,7 14,7 16,2 16,3 12,2 12,9 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Prvo uređivanje šuma na području Zales´ne, prema Klepc u 1953, započeto je na kraju prošlog stoljeća. Prva gospodarska osnova sastavljena je 1891. za period od 20 godina. Revizija gosp. osnove obavljena je 1911. s valjanošću do 1930/31. Revizija je obavljena 1926. g. Nakon toga rat je omeo rad na novom uređajnom elaboratu. Nakon rata, odnosno od godine 1950, šume na području Zalesine nalaze se pod direktnom, a jedan period pod indirektnom kontrolom i upravljanjem Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati rada stručnjaka Šumarskog fakulteta danas su očiti jer te šume spadaju među najočuvanije i najljepše na području Gorskog Kotara. 3. Ekološke prilike 3.1. Geomorfološke karakteristike Šume šumskog kompleksa Zalesiua leže na padinama Vodenjaka (923 m), Dedinskog vrha (1061 m), Skradskog vrha (1044 m) i visoravni Kupjak (800 m). Čitavi kompleks, izuzev gosp. jedinice Belevine, nagnut je prema sjeveru. U centru područja izdiže se Kupjački vrh (933 m), a onda se teren strmo ruši prema Ku pičkoj i Kupskoj dolini na sjeveru. Šume na cijelom kompleksu su karakteri stične po dvije osnovne matične podloge: vapnenoj i dolomitskoj, te pješčenjačkoj i škriljevačkoj. Na vapnenoj i dolomitskoj podlozi razvile su se uglavnom šume bukve i jele (Fago-Abietetum Horv.), a na škriljevačkoj i pješčenjačkoj podlozi razvile su se šume jele s rebračom (Blachno-Abietetum Horv.). Gospodarska jedinica Belevine se izdiže na sjevernoj strani Kupjačke visorav ni i nagnuta je prema jugozapadu. Reljef je blago valovit s izraženim vododeri nama i jarugama. Matični supstrat predstavljaju raznobojni krupno i sitno pje skoviti pješčenjaci paleozojske starosti podložni eroziji. Na ovoj podlozi izviru svi potoci i rječice, te teku dubokim jarugama prema sjeveru gdje utječu u rijeku Kupicu, a s njom dalje u Kupu. 3.2. Klima Da bismo mogli opisati klimu, ovog područja, poslužit ćemo se podacima dobivenim od Hidrometeorološkog zavc ia SRH u Zagrebu. Podaci se odnose na meteorološku stanicu II reda u Zalesiii´, za razdoblje od 1957—1967. g. Napominjemo da su nedostajali podaci za razdoblje od IX mj. 1962 — VI mj. 1963. god. te smo ih dobili interpolacijom, tamo gdje je to bilo moguće napraviti. Stanica se nalazi u neposrednoj blizini istraživanog objekta u udaljenosti cea 200 m. Geografska širina 45" 23´ N, geografska duljina 14" 53´ E Gr, a nadmorska visina 750 m. Stanica, kao i dobar dio sela Zalesina, smještena je u dolini karakteriziranoj kao mrazištu, što se uostalom može zaključiti s obzirom na makroreljef, šumsku vegetaciju i dobivene meteorološke podatke. S obzirom da je klima jedan od važnijih ekoloških faktora, koja ima velik utjecaj na pridolazak i razvoj pojedinih šumskih zajednica i vrsta drveća, te utječe na sve životne procese pojedinih vrsta drveća, smatramo da je moramo detaljnije opisati, te u tu svrhu prilažemo tabele br. 1, 2, 3 i 4. Lango v godišnji kišni faktor predstavlja kvocijent srednje godišnje količine oborina (O) u mm i srednje godišnje temperature zraka (T) u "C KTg = O/T. Prosječni KT„ za period 1957—1967. g. iznosi 213,3 što nam govori da oblast Zelesine prema tom faktoru spada u perhumidnu klimatsku oblast (Tab. 4). O De Martoneo v indeks ariditeta I = je poboljšao Langov go- T + 10 dišnji kišni faktor utoliko, što je omogućic i računanje s mjesecima kojima je srednja temperatura ispod 0°C. Iz tabele 4 vidljivo je da je za promatrani period prosječni De Martonneov indek„ 123,9, te da se u promatranom periodu kreće od 108,6—153,1. 324 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 5 <-- 5 --> PDF |
PREGLEDNA KARTA ISTRAŽIVANOG PODRUČJA Mjerilo 1:100000 ^7 p-BfOO MORAVCE X-´^f/ i/V U &jj X A\: DELNICE ´ SI. 1 FAKULTETSKA ŠUMARIJA 2ALESINA Mjerilo 1:25000 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 4 <-- 4 --> PDF |
fundella F. 1.) i ostalih štetnika i zbog toga masovnog sušenja jelovih stabala Normalno je da ni zajednica jele s rebračom nije ostala pošteđena od tih napada koji se očituju u poremećenju svih životnih manifestacija jedne sastojine, a među njima i pomlađivanja. Naš zadatak sastojao se u tome da u cenozi jele s rebračom ustanovimo odnose pomlađivanja i nekih elemenata sastojine, vodeći posebno računa o ovisnosti između pomlađivanja i krošanja stabala. Istraživanja smo proveli u fakultetskoj Šumariji Zalesina u gosp. jed. Belevine na 50 pokusnih ploha smještenih u sistematskom nizu po 25 u Odjelu VII lb i daljnjih 25 u odjelu VII 1c. II. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 1. Položaj Šume fakultetske šumarije Zalesina smjestile su se s desne strane ceste Zagreb—Rijeka (bivša Luizinska cesta) na 130 km od Zagreba. S južne strane omeđene su autocestom, s istočne i zapadne šumama šumarije Skrad i Delnice, a kroz sredinu objekta prolazi željeznička pruga Zagreb—Rijeka (SI. 1). Gospodarska jedinica Belevine, u kojoj smo vršili naša istraživanja, nalazi se u neposrednoj blizini sela Zalesina, te zauzima površinu od 271,50 ha (SI. 2). Smještena je na n, v. od 800 m. Cijela gospodarska jedinica pripada biljnoj zajednici Blechno-Abietetum Horv. 2. Povjesni podaci Šume šumarije Zalesina, kao i veliki dio šuma u Gorskom Kotaru pripadale su hrvatskim vlastelinima Zrinskim i Frankopanima. God. 1671., nakon pogibije Zrinskih i Frankopana, te šume potpadaju pod Austrougarsku. Na taj način jedan dio šuma dolazi u posjed mađarskog grofa Batchany-a koji ih 1872. god. prodaje njemačkom knezu Thurn-Taxisu. Knez Thurn-Taxis posjeduje šume na području Zalesine sve do god. 1944., kad su te šume postale općenarodna imovina. Od god. 1949. do 1956. cijelom Šumarijom Zalesina, u površini od 2.386,9 ha, upravlja šumarski odjel Poljoprivredno-Šumarskog fakulteta a od god. 1963. Šumarskom fakultetu ostaje na upravljanje cea jedna četvrtina nekadašnje Šumarije Zalesina u površini od cea 500 ha. Do god 1803, kad je početa izgradnja Luizmske ceste Rijeka—Delnice—Karlovac, -´ove šume su praktički bile izvan utjecaja čovjeka. To su jta´jle prašume bukve s manjom primjesom jele (K1 e p a c 1953). Nakon dovršenja ceste 1809. god. počinje intenzivnije iskorišćivanje tih šuma i to uglavnom bukovine, u ono doba gospodarski interesantnije vrste drveća. Bukva se uglavnom koristila za proizvodnju drvenog uglja koji se cestom transportirao u Rijeku, odatle u prekomorske zemlje. Osim toga, postojao je još jedan način iskorišćivanja bukovine, a to je proizvodnja pepela (potaše). Pal´le su se velike količine bukovog drveta i proizvodio pepeo koji se naročito upotrebljavao pri proizvodnji stakla. Danas imamo u sredini šumskih kompleksa čistine, nazvane pepelarnica, gdje se u prošlosti palila bukovina i proizvod o pepeo. Sječom bukovih stabala naglo se širi jela i u omjeru smjese preuzima dominaciju nad bukvom, a negdje je skoro i istiskuje. Prema podacima Francis ković a (1938) i Šafar a (1968) evidentno je da se u periodu od 1875. do 1938. god. na području šuma vlastel nstva Thurn-Taxis više sjekla bukva nego jela, a i to da je bukva dominirala u omjeru smjese u tim sastojinama. Osim toga, šumarski stručnjaci su u to vrijeme imali nepovoljan stav prema bukvi, te su je nemilice sjekli forsirajući uvijek i na svakom mjestu četinjače. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJ E HRVATSKE GODIŠTE 97 RUJAN — LISTOPAD GODINA 1973. PRIRODNO POMLAĐIVANJE KAO FAKTOR STRUKTURE SASTOJINE U ŠUMAMA JELE S REBRACOM (BLECHNO-ABIETETUM HORV.)* Mr SLAVKO MATlC, dipl. ing. šum. Katedra za uzgajanje šuma — Šumarski fakultet u Zagrebu I UVOD Šumska zajednica jele s rebračom (Blechno-Abietetum Horv.). prema Horvatu, je jedna od najvrednijih zajednica u gospodarskom i prirodnoznanstvenom pogledu. Ona pokriva velike površine na pješčenjačkim podlogama Gorskog Kotara. Te sastojine, koje dolaze na dubljim tlima, uglavnom su viših bonitetnih razreda te otud i njihova velika gospodarska važnost, a naročito s obzirom na drvnu zalihu, prirast i postotak iskorišćenja drvne mase. Nije ni čudo što su znanstvenici posvetili veliki dio svojih radova baš ovoj zajednici, te su je osvjetlili sa skoro svih aspekata šumarske znanosti (Bertović S., Cestar D., Dekan i ć I., Frančišković S., Horvat I., Hren V., Jovanovac A., Klepac D., Majnarić J., Majnolović P., M i 1 e t i ć 2., Pere Z., Šafar J., Tregubov V. i dr.) I pored velikih i za šumarsku znanost značajnih radova spomenutih autora, mišljenja smo da problem prirodnog pomlađivanja u cenozi jele s rebračom nije dovoljno rasvijetljen, a naročito su u našoj literaturi nedostatni podaci konkretnih izmjera pomlađivanja, te njegova komparacija s ostalim elementima strukture sastojine. Problem pomlađivanja, u dosadašnjoj dostupnoj literaturi, se uglavnom rješavao na okularnoj ocjeni ponika, pomlatka i mladika, te se dovodio u vezu s temeljnicom i nekim elementima strukture sastojine. Iz tih opažanja su se uglavnom izvodili zaključci o uspjehu pomlađivanja, te donosile preporuke za njegovo poboljšanje. Mišljenja smo da se prirodnom pomlađivanju u sastojinama jele s rebračom treba posvetiti veća pažnja, tim više što je taj problem svakim danom interesantniji i veći zbog poremećene biološke stabilnosti jelovih sastojina Gorskog Kotara nastale nakon napada jelovog moljca (Argyresthia * Magistarski rad izrađen na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i prihvaćen po članovima komisije prof, dr-u I. Dekanicu i prof, dr-u D. Klepcu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Kod bukve, na grafikonu 12, nismo dobili računsku ovisnost y od x-a, gdje imamo malu vrijednost F. Pravac ipak pokazuje tendenciju pada uz negativni koeficijent smjera. Odnos ukupne dužinske proizvodnje pomladka i mladika, za razdoblje od 5 g. i horizontalne projekcije krošanja stabala prikazan je na slici br. 9 graf. 13. Veza je čvrsta što nas upućuje na zaključke o smanjenom visinskom prirastu pomladka i mladika povećanom horizontalnom projekcijom krošanja Jela i smreka, na grafikonu 14 i 15, pokazuju slične tendencije, dok kod bukve, na osnovi grafikona br. 16, ne možemo tu pojavu zapaziti. Tu zapažamo nesignifikantni F, široke granice konfidencije i pozitivni koeficijent smjera. Iz priloženih grafikona se vidi da se na površini od 400 m2, koliko iznosi svaka od 50 pokusnih ploha, nalaze horizontalne projekcije različitih visinskih slojeva od 350 m2 do maksimalno 800 m2. Maksimalna projekcija krošanja iznosi dvostruko od površine koju zauzima ploha. Teoretski, možemo predpostaviti da je svaki m2 plohe dvostruko prekriven krošnjama stabala. Na grafikonu broj 1, na plohi koja je pod minimalnim zastorom krošanja od 350 m2, imamo 1391 komad pomladka i mladika svih visinskih razreda, a pod zastorom krošanja od 800 m2 imamo 656 komada. Znači, dvostrukim povećanjem horizontalne projekcije krošanja imamo dvostruko smanjenje broja pomladka i mladika. Taj odnos važi i za jelu na grafikonu broj 2, dok za smreku na grafikonu broj 3 imamo daleko veće smanjenje broja biljaka pod zastorom krošanja od 800 m2. Praktički imamo svega 50 smreka pod maksimalnim zastorom, dok pod minimalnim zastorom imamo 350 komada, tj. 7 puta više. Ukupan broj uraslih stabala u pomladak u razdoblju od 5 godina kreće se od 552 pod minimalnim zastorom do 189 komada pod maksimalnim zastorom tla s krošnjama (graf. 5). Pod maksimalnim zastorom krošanja urasta nam jedino jela zbog dobrog podnošenja zasjene. Na grafikonu broj 6 možemo vidjeti da nam pod tim uvjetima urasta u sastojinu 200 jela, a na grafikonu broj 7, pod istom zastrtošću, praktički nam smreka i ne dolazi. Isto tako na grafikonu 8 možemo vidjeti da nam pod maksimalnom zastrtošću i nema izrastanja iz pomladka i mladika, tj. u razdoblju od 5 godina ne postižu se dimenzije od 3 cm prsnog promjera u mladiku, dok pod minimalnom zastrtošću izrasta 8 komada iz mladika. I pored toga što nam se pod maksimalnim zastorom krošanja javlja jedan relativno veći broj pomladka i mladika (graf. 1), uglavnom jele, taj se broj jednim dijelom odnosi na jele koje već dugo godina podnose zasjenu. One uglavnom imaju široku, tanjurastu i plitku krošnju bez vidnog visinskog prirasta. Ostatak od tog broja čine mlada stabalca pomladka starosti od 1 do 5 godina, dakle iz onog dijela pomladka koji podliježe najvećem mortalitetu uslijed pomanjkanja vlage, svijetla i ostalih faktora. Kao dokaz toj tvrdnji imamo grafikon broj 13, 14, 15 i 16 kod kojih je visinska proizvodnja u razdoblju od 5 godina 4 puta manja pod maksimalnim zastorom krošanja od 800 m2 (graf. 13 i 14), dok kod smreke visinske proizvodnje pod tim zastorom praktički i nema, jer ona pod tom zastrtošću skoro i ne dolazi. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 29 <-- 29 --> PDF |
lom poslotku, u omjeru smjese (1—5%), to se i odražava na njezin broj stabala u pomladku i mladiku. Situacija na terenu je takva da bukva nadire sve više u pomladak i mladik (slike 4—7), međutim stabla su u većini slučajeva iz panja, djelomično iz sjemena (sjeme doneseno od faune), zasjenjenih širokih krošanja, tako da o kvalitetnom bukovom pomladku i mladiku možemo govoriti samo mjestimično i to tamo gdje se stabla, nastala iz sjemena, nalaze na površini koja im omogućava nesmetan priliv svjetla i nesmetan rast u visini. U svim ostalim slučajevima možemo govoriti o bukvama koje vegetiraju i koje su na izgled indiferentne na manje promjene u intenzitetu zastrtosti tla. Sigurni smo da bi trebali provesti još detaljnija istraživanja o bukvi i njenom reagiranju na zastrtost krošnjama, a isto tako vjerujemo da bi nam veći broj podataka, dao rezultate na osnovi kojih bismo mogli donijeti sigurnije i preciznije zaključke. SI. 8 graf. 5 nam pokazuje odnos između horizontalne projekcije krošanja i broja uraslih stabala u pomladak i mladik u razdoblju od 5 godina. Podaci nam pokazuju da postoji signifikantna ovisnost između te dvije veličine. F vrijednost je veća od tablične za 5´% granica vjerojatnosti, što nas navodi na zaključak da je veličina y ovisna o veličini x. Na grafikonu 6 je prikazana ovisnost horizontalne projekcije krošanja i broja uraslih stabala jele. S obzirom na granice konfidencije, te na nesignifikantni F, ne možemo tvrditi s vjerojatnošću od 95´% da nam je pravac na grafikonu bolja procjena od pravca y = Ao, te možemo smatrati da y ne ovisi od x. Međutim, položaj pravca kojeg smo dobili nas ipak upućuje na izvjesnu zakonitost. Taj odnos na grafikonu 7 kod smreke je čvrst i visokosignifikantan sa 1% granica vjerojatnosti. Komparirajući jelu i smreku možemo zaključiti da pomlađivanje jele, tj. priliv novih individua iz ponika u pomladak je manje ovisan o horizontalnoj projekciji krošanja nego što je to slučaj kod smreke. Pored ostalih faktora, koji djeluju na ugibanje ponika i pomladka jele i smreke u prebornim šumama jele s rebračom, faktor horizontalne projekcije krošanja ima veći utjecaj kod smreke nego kod jele. To potvrđuje već navedenu konstataciju o većim zahtjevima na svjetlu smreke od jele. Na grafikonu br. 8 si. 8 prikazan je odnos horizontalne projekcije krošanja i broja izraslih stabala iz pomladka i mladika za razdoblje od 5 g., tj. sva stabla koja su u tom razdoblju prešla iznad 3 cm prsnog promjera. Visoka F vrijednost i uske granice konfidencije nas upućuju na zaključak o ovisnosti y od x. Iz toga zaključujemo da broj izraslih stabala iz pomladka i mladika pada povećanjem horizontalne projekcije krošanja u sastojini i obratno. Na slici br. 9, grafikonu 9 imamo prikazan odnos horizontalne projekcije krošanja i ukupne totalne dužine pomladka i mladika. Ovaj element pomlađivanja nam daje još jednu sliku reagiranja pomladka i mladika na horizontalnu projekciju krošanja. Taj odnos obilježavaju visoke F vrijednosti, uska granica konfidencije što nas navodi na zaključke velike ovisnosti y od x-a. Visinski rast i prirast pomladka i mladika je u čvrstoj vezi s horizontalnom projekcijom krošanja stabala. Na grafikonu 10 iste slike jela pokazuje slične odnose s visokim F vrijednostima, a kod smreke na grafikonu 11, kao heliofilnije vrste od jele, je naročito izražena ovisnost ta dva faktora uz visoki F. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 28 <-- 28 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA STABALA NA: 9 Ukupna totalno dužina pomladka i mladika 13 Ukupna dužinska proizvodnja za 5 g. 10 Totalna dužina pomladka i mladika jele H Dužinska proizvodnja jele za 5g. 11 Totalna dužina pomladka i mladika smreke 15 Dužinska proizvodnja smreke za 5g. 12 Totalna dužina pomladka i mladika bukve 16 Dužinska proizvodnja bukve za5g. A=474,S97 B=-Đ,50743 F=10,4903 4 00 500 600 700 800 400 500 600 700 800 A=94,534 Bs-0,01019 12. A=15,957 8=0,00559 16. F = 0,039l 30 F=0,0918 ^ _! 1 U _1_ ^„m2 400 500 700 800" 400 400 500 600 700 SI.9 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 27 <-- 27 --> PDF |
UTJECAJ HORIZONTALNE PROJEKCIJE KROŠANJA NA! 1 Ukupan broj pomladka i mladika 5 Ukupan broj uraslih stabala u pomladak i mladik 2 Broj pomladka imladika jele 6 Broj uraslih stabala jele u pomladak i mladik 3 Broj pomladka i mladika smreke 7 Broj uraslih stabala smreke u pomladak i mladik U Broj pomladka i mladika bukve 8 Broj izraslih stabala iz pomladka i mladika A= 1962,829 B=-1,63365 A = 833,970 B=-0,B0590 5 F= 10/2315 kom F = 4,7457 800 ^. 600 400 "~~~~^~^ZT"~~ 200 "-V. ^ .i.i.ii— i , 1 600 \ A= 1388,511 B = -1,02339 A = 645,182 B=-0,59007 e. F = 6,0983 ^ ^ F =3,7577 !>00 400 ^""~~-->_^^ ~~~—-—. 300 — ^ ~-~ "~-^ 200 -X 100 N i . N 500 kom A = 541,647 B =-0,61677 3. 200 A =190,537 B =-0,21928 7. F =17,9423 F =7,6178 700 A = 36,174 B = 0,00241 s 4. 12 -A-13,18 7 B =-0,01506 8. ^ F=0,015S ^ ´ F =9,1215 ~~— — "´ 10 " 8 -— \ 6 ^~~~~^-^^ --. _ 4 2 0 1 — ´ 400 ´ ´ ´ ´ ´ ´ L m * 800 i . i 500 . l . i . 700 i SI. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 26 <-- 26 --> PDF |
tala na kojima su se razvile te sastojine. U koliko bi se želio detaljnije razraditi ovaj problem bilo bi potrebno istraživanja proširiti na pokusne plohe većih površina. Rezultati o relativnoj količini svjetla, koja dopire do visine od 20 cm iznad tla na svih 50 pokusnih ploha, izraženi su u postocima od intenziteta osvjetljenja na otvorenom prostoru izvan sastojine. Najniži intenzitet osvjetljenja iznosi 0,675%, najviši 19,57%, te se u tom rasponu kreće postotak osvjetljenja na svih 50 pokusnih ploha. Intenzitet osvjetljenja na otvorenom prostoru, izvan sastojine, iznosi 100%. Podaci su dobiveni kao aritmetičke sredine od 5 mjerenja na svakoj pokusnoj plohi. Mjerenja su vršena u mjesecu rujnu između 11 i 13 sati. 1. Utjecaj horizontalne projekcije krošnje na elemente pomlađivanja U našim smo istraživanjima ispitivali utjecaj horizontalne projekcije krošanja u sastojini jele s rebračom (Blechno-Abietetum Horv.) u odnosu na elemente pomlađivanja. Grafički prikaz tog odnosa na osnovi konkretnih izmjera, kako horizontalne projekcije krošanja tako i samog pomlađivanja, prikazali smo u slikama 8 i 9 na 16 grafikona. Izmjere su vršene na 50 pokusnih ploha, te su priloženi grafikoni rezultati matematičko statističke obrade podataka s tih pokusnih ploha. Pored grafičkog prikaza odnosa horizontalne projekcije krošanja i elemenata pomlađivanja, gdje smo na apscismu os (x) nanijeli horizontalnu projekciju krošanja na površini od 400 m2 u metrima kvadratnim, a na ordinatnu os (y) jedan od elemenata pomlađivanja izražen u komadima ili metrima, još smo iznad svakog grafikona ispisali parametre A i B jednadžbe pravac Y = A + Bx, koji je ucrtan zajedno s granicama konfidencije, te izračunatu veličinu F. Tablični F iznosi za 5% granica vjerojatnosti 4,04, a za 1% granica vjerojatnosti 7,19. Promatrajući 16 grafikona na si. 8 i 9 možemo zaključiti da skoro bez iznimke postoji visok stupanj ovisnosti između horizontalne projekcije krošanja stabala i elemenata pomlađivanja. Na grafikonu 1 slike 8 možemo uočiti čvrstu vezu između horizontalne projekcije krošanja i broja pomladka i mladika jele, smreke i bukve. Veza se očituje naglim padom broja pomladka i mladika, povećanjem horizontalne projekcije krošanja, uskim granicama konfidencije te F vrijednošću koja nam kaže da je naš pravac signifikantno različit od horizontalnog pravca kod kojeg je B = o, a A = y. Broj pomladka i mladika jele i smreke pokazuje zakonitost u ovisnosti o horizontalnoj projekciji krošanja si. 8, graf. 2 i 3. Uspoređujući graf. 2 i graf. 3 uočavamo visoku F vrijednost kod smreke (F = 17,94) te nešto nižu vrijednost kod jele (F = 6,09), koja je još uvijek u 5% granicama vjerojatnosti. Tu dolazi do izražaja veći zahtjev smreke za svjetlom nego jele, te ovisnost njenog pridolaska o zastrtosti tla krošnjama. Kod bukve na graf. 4 imamo drugu situaciju. Relativno široke granice konfidencije nas upućuju na mali broj uzoraka, a mala F vrijednost na neovisnost broja stabala bukve u pomladku i mladiku o horizontalnoj projekciji krošanja. S obzirom da se bukva u ovim sastojinama nalazi u vrlo ma |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 15 <-- 15 --> PDF |
a niz od 25 ploha u površini od 1 ha obilježen je prstenovima od uljene crvene boje. Svim stablima, na plohama iznad 3 om prsnog promjera, je označena prsna visina i ispisan broj crvenom uljenom bojom. Te su mi plohe stavljene na raspolaganje za izradu ovog rada. 1.2. Snimanje podataka s pokusnih ploha U jesen 1962. g. i proljeće 1963. g. prema metodologiji prof, dr I. Dekanic a obavljeni su ovi radovi: Izvršena je dendrometrijska izmjera svih stabala na plohama iznad 3 cm p. p. Mjeren je opseg pomoću čelične vrpce i totalna visina stabala pomoću Blume-Leissovog visomjera. Nakon toga je izvršeno ortogonalno snimanje svih stabala iznad 3 cm prsnog promjera, a nacrtana je i karta u mjerilu 1:200 te se dobio prostorni razmještaj stabala na pokusnim plohama. Na svim plohama snimljen je sav pomladak i mladik i svrstan u visinske razrede po vrstama drveća. Sav pomladak starosti od 1 god. pa do visine od 25 pm svrstan je u jedan visinski razred, od 26 cm do 75 cm u drugi i tako redom sve do promjera stabla od 3 cm ili ako do visine 376 cm stablo nije postiglo taj promjer, svrstano je u razred iznad 376 cm. Ponik je ustanovljen na svakoj od 50 ploha na površini 4x1 m2 metodom slučajnih kvadrata, međutim ti podaci nisu korišteni za ovaj rad. Svi naprijed navedeni podaci bili su mi na raspolaganju. Prema uputstvima prof, dr I. Dekanic a u jesen 1967. g. i proljeće 1968. g. izvršena je druga izmjera na svim pokusnim plohama. Pored izmjere opsega i visina stabala izvršeno je i bušenje svih stabala pomoću Preslerova svrdla radi ustanovljavanja prirasta i komparacije tog prirasta sa prirastom dobivenim pomoću kontrolne metode. Osim toga, izvršeno je i visinsko snimanje pomladka i mladika, te je razvrstano u visinske razrede kao i kod prve izmjere. Na osnovi navedenih dotadašnjih podataka izmjera, koje sam imao na raspolaganju, izvršili smo klasifikaciju svih stabala u sastojim promjera iznad 3 cm. Stabla su svrstana u tri visinske etaže, tj. stabla I etaže sačinjavaju sva stabla koja svojom visinom dominiraju u sastojini, a krošnje su im osvjetljene odozgo i sa strane. U II etažu spadaju stabla srednjih visina zasjenjene ili djelomično odozgo osvjetljene krošnje. U III etažu spadaju stabla malih visina osvjetljene ili najvećim djelom zasjenjene krošnje. Pored klasifikacije stabala u sastojini, izvršena je izmjera visina krošanja svih stabala izravno ili pomoću Blume-Leissovog visinomjera. Snimanje horizontalne projekcije krošanja svih stabala vršili smo u 4 osnovna smjera, u koliko je krošnja imala pravilan oblik ili po potrebi u više smjerova u koliko je krošnja bila asimetrična. Rezultate izmjere nanosili smo direktno na kartu mjerila 1:200 na kojoj je bio ucrtan prostorni razmještaj svih stabala na pokusnim plohama. U odjelu VII-lb i VII-lc iskopane su 4 pedološke jame, u svakom odjelu po dvije, te su uzeti uzorci u dubini do matičnog supstrata. Snimanje biljnog pokrova obavljeno je na inicijativu prof. dr. I. D e- k a n i ć a u ljeto god. 1967, 1968. i 1969. i to na pokusnim plohama lb, 5b, 13b, 21b i 25b, te na plohama lc, 5c, 13c, 21c i 25c. Snimanje je izvršeno na cijeloj površini pokusnih ploha. 333 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Na postojećim pokusnim plohama, a povezano na ta istraživanja, izvršili smo detaljna fitocenološka istraživanja u opisanoj asocijaciji Blechno-Abietetum Horv. (1938) 1950. Prilikom detaljnih šumsko-vegetacijskih istraživanja služili smo se metodom Braun-Blanqueta (c.riško-monpelješko-zagrebačka škola). Sistematska pripadnost istražene šumske zajednice je slijedeća: razred VACCINIO-PICEETEA BR, -BL. 1939. red VACCINIO-PICEETALIA (Pawl. 1928) emend. Br. BI. 1939. sveza Piceion EXCELSAE Pawl. 1928. asocijacija BLECHNO-ABIETETUM Horv. (1938) 1950. subasocijacija Blechno-Ab´etetum Blechno-Abietetum facijes hylocomietosum Horv. 50. typicum Horv. 50. — Vaccinium myrtilus Zajednica jele s rebračom razvija se u klimazonalnom području bukve i jele, na posebnim staništima, tj. u uvalama ili na blažim slabo ocjednim padinama viših položaja. Razvija se na debljim ispranim, kiselim tlima, naročito na podlozi silikata i pješčenjaka. Od svojstvenih vrsta asocijacije, koje imaju regionalan karakter, našli smo: Blechnum spicant, Melampyrum vulgatum f. i Driopteris oreopteris, ali one zajednicu vrlo jasno ograničuju prema svim zajednicama u istom pojasu. Na osnovu fitocenološke tabele sastavili smo b´ološki spektar životnih oblika koji pokazuju slijedeći odnos biljnih vrsta: phanerophyta 18*70, hemicryptophyta 52%, chamaephyta lö°/o, geophyta 18% i therophyta 2%>. Takav sastav pokazuje da se ovdje radi o hemicrypto-fanerofitskoj (52:18%) zajednici sa znatnim učešćem geofita. Asocijacija se dijeli na slijedeće subasocijacije: a) Blechno-Abietetum hylocomietosum Horv. 1950. Razvija se na vlažnim staništima, naročito u manjim uvalama, sa slijedećim diferencijalnim vrstama: Maianthemum bifolium, Carex brizoiđes, Hylocomium loreum i Spaghnum girgensohnii. Subasocijacija se ističe obilnijim pojavljivanjem smreke koja, u sistematskom pogledu, povezuje ove šume sa šumama smreke. U gospodarskom pogledu razlikuju se sastojine ove subasocijacije od slijedeće, zbog oblikovanja grupimićne strukture i težnje k razvitku u regularnu sastojinu visokog uzgojnog oblika. b) Blechno-Abietetum typicum Horv. 1950. Razvijena na suhim, nagnutim i ocjeditim terenima. Subasocijaciju ograničavaju slijedeće diferencijalne vrste: Galium rotunđifolium, Solidago virga aurea, Mycelis muralis i Pteridium aquilinum. Zbog povoljnih uvjeta pridolazi u toj zajednici vrlo obilno Vaccinium myrtillus i tvori u toj šumi poseban facijes. U gospodarskom pogledu razlikuje se od predhodne jer se razvija u stablimičnoj strukturi sastojine koja ima dosta gust sklop. III. METODA RADA 1. Terenski rad 1.1. Pokusne plohe U odjelima VITlb i VII-lc gospodarske jedinice Belevine osnovao je 1962. g. prof, dr I. D e k a n i ć pokusne plohe u ukupnoj površini u svakom odjelu od 1 ha, sa zaštitnim pojasom od 30 m, razdjeljene na 25 pokusnih ploha, svaka veličine 400 m2 (Dekani ć 1963). Plohe su smještene u sistematskom nizu po 5 u svakom bloku, tj. 5 ploha u 5 redova u odjelu VII-lb i isto toliko u odjelu VII-lc, što ukupno iznosi 50 pokusnih ploha na 2 ha površine. Uglovi ploha su trajno obilježeni betonskim stupovima, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Tab 9 SADRŽAJ FIZIOLOŠKI AKTIVNIH HRANJIVA OznaKa profila Dubina cm Fiziološki aktivan P205 mg 100g Ocjena opskrbljenosti Fiziološki aktivan K20 mg 100g Ocjena opskrbljenosti 2-8 10/7 Slabo opskrbljeno 23,9 Dobro opskrbljeno Belevine 1 9-17 0/3 Slabo opskrbljtno 4,2 Slabo opskrbljeno 25-40 0 Slabo opskrbljeno 4/2 Slabo opskrbljeno 2-5 8,0 Slabo opskrbljeno 15,6 Srednje opskrbljtno Belevine 2 5-27 0 Slabo opskrbljeno 6,4 Slabo opskrbljeno 35-50 0 Slabo opskrbljeno 5,3 Slabo opskrbljeno 3-9 5/0 Slabo opskrbljeno 15,6 Srednje opskrbljeno Belevine 3 9-14 0,2 Slabo opskrbljeno 4,2 Slabo opskrbljeno 25-35 0 Slabo opskrbljeno 8,0 Slabo opskrbljeno 55-65 0 Slabo opskrbljeno 8,0 Slabo opskrbljtno 2-6 4/2 Slabo opskrbljeno 18,2 Srednje opskrbljtno Belevine 4 6-18 0 Slabo oprbljeno 7/4 Slabo opskrbljtno 25-35 0 Slabo opskrbljeno 5,3 Slabo opskrbljtno 50-60 0 Slabo opskrbljeno 8,0 Slabo opskrbljtno Svi analizirani uzorci tla, čija smo kemijska svojstva analizirali, imaju jako kiselu reakciju. Pri tome je vidljivo da su površinski humusni horizonti u pojedinim profilima najkiseliji i da postoji tendencija smanjivanja kiselosti s dubinom profila. Hidrolitska kiselost je, također, znatna kod svih istraživanih tala i analogno aktivnoj kiselosti smanjuje se s dubmom, s tom razlikom što površinski humusno akumulativni podhorizonti imaju znatno veći Yi od ostalih dubljih horizonata. Tako Ai podhorizont podzola (profil 1 i 3) i Ai podhorizont kiselog smeđeg tla (prof;l 2) na karbonskom pješčenjaku imaju 3 do 5 puta veći Yi od susjednog dubljeg horizonta u profilu, dok kod kiselog smeđeg tla na glinenom sedimentu (profil 4) ove razlike po dubini profila su umjerenije i odnos između površinskog i podpovršinskog horizonta za Yi iznosi manje od 2. Zasićenost bazama je slaba, te je i humus kiseo. Površinski horizonti profila 1 i 2 imaju nešto veće vrijednosti za stupanj zasićenosti bazama (V°/o) u odnosu na dublje horizonte, dok su kod profila 3 dublji horizonti bogatiji bazama od površinskih horizonata. Profil 4 pokazuje ujednačene vrijednosti za sumu baza po dubini profila. Po količini humusa ova tla su vrlo jako humozna u površinskim horizontima, a prof 1 1, 2 i 4 su dosta humozna još i u podpovršinskim horizontima, dok su u dubljim horizontima (40—60 cm) slabo humozna. Kod profila 3—podzola, koji je vlažen dodatnom vođom svi horizonti, osim Ai su vrlo slabo humozni, što se odražava i na siromaštvu ovih horizonata na ukupnom dušiku. Opskrbljenost svih ovih tala fiziološki aktivnim hranivima (određenim po Al- metodi) je za P2O-. po cijeloj dubini profila slaba. S fiziološki aktivnim K2O dobro do osrednje su opskrbljeni samo površ nski horizonti ovih tala, a svi ostali dublji horizonti, također, su slabo opskrbljeni ovim hranivom. 4. Fitocenološki odnosi Temeljna šumsko-vegetacijska istraživanja u širem okolišu Zalesine proveo je botaničar prof, dr Ivo Horvat. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Tab. 7 FIZIKALNA SVOJSTVA Oznaka Dubina Specifična težina P Kv Kz Mv profila cm Stv Stp % 2-7 0,,24 1,69 85,80 47,84 37/96 32,39 Belevine 1 10-15 1/51 2,56 41, 02 27,31 13,71 21,08 25-30 1,30 2,56 50,00 44,31 5,69 39/55 2-6 0/29 1,93 84,97 48/19 36/78 30,15 Belevine 2 10-15 1/04 2,42 57,02 53,35 3,6 7 39,56 35-40 1/24 2,55 51,37 50,68 0,69 44,27 3-8 0/55 2,55 78/43 72,86 5/57 62,96 Belevine3 9-K 1,60 2,37 33,00 32,20 0,80 29,49 25-30 1,32 2,62 49,70 49,22 0,48 47/18 55-60 1,70 2,49 31,80 30/83 0,97 29,30 2-6 0/48 2,03 76,35 59,64 16,71 33,50 Belevine 4 10-15 25-30 0,90 1,32 2,32 2,39 61,30 44,80 60,45 4 3,70 0,85 1,10 44,70 39,10 50-55 1/03 2,54 59,4 5 56/04 3,41 50,35 Tab. 8 KEMIJSKA SVOJSTVA PH Adsorpcijski kompleks Oznaka Dubina N y, m. e. CiN profila cm H20 nKCI V7. V. i* S T-S T 2-8 3,7 2,7 232,80 15,48 151,32 166,80 9,28 42,26 1,28 19 Belevine 1 9-17 4,0 2/9 43,33 0,69 28/16 28,85 2,40 3,39 0/08 25 25-40 4,4 3/6 42,00 0,48 27/30 2 7/78 1,73 1,74 0,08 14 2-5 3/8 3/0 175,40 18,46 114/01 132,47 13,94 35,39 1,07 24 Belevine2 5-27 4,4 3/6 58,73 3,56 38/17 41,73 8,53 4,85 0/11 26 35-50 4,6 3/8 41,20 2,18 2 6/78 28,96 7,53 2,22 0/06 22 3-9 3,9 3,2 122,94 5,69 79,91 85,60 6,65 14,78 0/48 18 9-14 4/6 3/4 38,80 0/27 2 5,22 2 5/49 1,06 0/6 0/04 10 Belevine3 25-3 5 5,2 3,6 22,85 3,56 14,85 18/41 19,34 0/64 0,05 7 55-65 5,9 4,1 3,97 3,46 2,58 6,04 57,28 0/13 0,01 7 2-6 4,2 3,3 164,75 6/75 107,09 113/84 5,93 23,17 0,81 17 6-18 4,3 3,3 86,90 2,18 56,49 58,57 3,72 6,71 0,16 24 Belevine4 25-35 4,5 3,4 61/4,0 2,18 39,91 4 2,09 5,18 2,37 0,10 14 50-60 4,6 3,6 62,18 2,18 40,42j 42,60 5,12 2,07 0,09 13 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tab. 5 MEHANIČKI SASTAV UVODI Oznaka profila Belevine 1 Belevine 2 Belevine 3 Belevine 4 Oznaka profila Belevine 1 Belevine 2 Belevine 3 Belevine 4 % cestica Teksturna Dubina oznaka 2 -0,2 0,2-0,02 0,02-0,002 0,002 Pjeskovito glinasta 2-8 17/7 46,4 20,5 15,4 ilovača Sitno pjeskovita 9-17 29/9 42,9 17,7 9/5 ilovača Sitno pjeskovita 25-40 27,9 38,1 19,2 14,8 ilovača Sitno pjeskovita ilovača Sitno pjeskovita 2-5 16,4 57,4 20,0 6/2 5-27 23,9 43/7 24/2 8,2 ilovača Sitno pjeskovita ilovača Sitno pjeskovita 35-50 20,7 46/5 23,2 9,6 3-9 16/2 64,5 14,6 4,7 Sitno pjeskovita 9-K 20,5 55,3 14,8 9/4 ilovača 25-35 18,7 48,6 4,6 28/1 Pjeskovita glina Sitno pjeskovita 55-65 27,7 51,6 11/7 9,0 ilovača 2-6 7,4 46,3 30,9 15/4 Glinasta ilovača 6-18 5,3 33/5 42,7 18,5 Glinasta ilovača 25-35 4/8 32/4 43,6 19,2 Glinasta ilovača 50-60 2,5 26/8 43/8 26,9 Laka glina Tab 6 MEHANIČKI SASTAV U Na-PIROFOSFATU % cestica Dubina 2-0,2 0,2-0,02 0,02-0,002 0,002 Teksturna oznaka Ss 2-8 20,5 40,1 20,2 19,2 glinasta ilovača 20 9-17 32,8 34,6 22,6 10,0 sitno -krupno pjeskovita ilovača 5 25-40 2T.4 31,2 23,5 17,9 glinasta ilovača 17 2-5 14,9 52,7 18,5 13,9 sitno pjeskovita ilovača 55 5-27 20,9 43,5 16,9 18,7 pjeekovrto glinasta ilovača 56 35-50 17,9 46,9 17,9 17,3 pjeskovito glinasta ilovača 44 3-9 12,2 53/8 16,6 17,4 pjeskovito glinasta ilovača 73 9-14 22,5 52,7 14,5 10,3 srtno pjeskovita ilovača 9 25-35 18,9 46,0 14,2 20,9 pjeskovito qlinasta ilovača 34 55-65 30,6 50,7 8,5 10,2 sitno pjeskovita ilovača 12 2-6 6,2 28,3 33,0 32,5 laka glina 53 6-18 5,8 25,6 35,2 33,4 laka glina 45 25-35 4/8 28,1 37/0 30,1 laka glina 36 50-60 1/6 16/4 41,2 40,8 Laka glina 34 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 10 <-- 10 --> PDF |
3.3. Osvrt na tla istraživanog područja Iz fiziografskih svojstava i analitičkih rezultata pojedinačnih uzoraka na nizu ploha u odjelima VII-lb i VII lc može se jasno definirati pedotipološka raznolikost ovih tala. Humidna klima i vegetacija četinjača; (Šuma jele s rebračom) zajednički su im pedogenetski čimbenici, uz reljef, koji u makrorazmjerimia čini blagi nagib, a u mikrorazmjerima đombaste forme za oba niza ploha. Iz priloženih priloga (Tab. 5, 6, 7, 8 i 9) vidljivo je da je matični supstrat najodlučniji čimbenik koji uvjetuje tipološke razlike u tlu. Ovome se na jednom dijelu ploha u odjelu VII lc pridružuje dodatna voda koja ubrzava pedogenetske procese iznad osnovnih pedogenetskih čimbenika. Na pokusnim plohama u odjelu VII lb analizirana su dva profila tla — »Belevine 1«, — podzol i »Belevine 2«, kiselo smeđe tlo. Oba tipa tla dolaze na šarenom karbonskom (paleozoik) pješčenjaku, kod kojeg se mogu razlikovati krupno pjeskovite do šljunkaste forme od sitno pjeskovitih formi ovih sedimentnih stijena. Na ovom substratu dolaze u seriji kisela smeđa, smeđa podzolasta tla i podzoli koje je teško kartografski odvojiti jer dolaze u kateni. Na pokusnim plohama u odjelu VII—lc analizirana su dva profila tla »Belevine 3«, podzol na sličnom matičnom supstratu kao i profil 1 i 2 koji je zbog dodatne vode ikoja pridolazi s okolnog višeg terena zaglejen i »Belevine 4« i— kiselo smeđe tlo razvijeno na šarenom crvenkastoljubičastom glinenom sedimentu. Tla na plohama u odjelu VII—ib, tj. podzol i kiselo smeđe tlo, te zaglejeni podzol na plohama u odjelu VII—lc — svi razvijeni na paleozojskim pješčanim sedimentima, odlikuju se velikom propusnošću za vodu zbog velikog sadržaja pjeskovitih čestica i malog učešća glinene komponente. Iz analitičkih podataka za mehanički sastav vidljivo je da su to pjeskovito ilovasta do glinasto ilovasta tla s najvećom količinom glinenih čestica 20,9"/o, u dubini od 25 do 35 cm profila 3, dok količina pjeskovitih čestica (krupnog i sitnog pijeska zajedno) iznosi između 58,6 do 81,3´°/o po horizontima za ova tla. Za razliku od podzola i kiselog smeđeg tla na pjeskovitim sedimentima, kiselo smeđe tlo na glinenom sedimentu, profil »Belevine 4«, je znatno težeg teksturnog sastava, s većim učešćem glinene komponente i praha i s manje pjeskovitih čestica. Teksturni sastav ovog tla je laka glina u NA pirofosfatu, odnosno gilinasta ilovača do 50 cm, a na dubini od 50 do 60 cm, također, laka glina-tretirano u vodi. Na osnovu rezultata o vodo-zračnim odnosima ova tla se razlikuju po horizontima unutar pojedinih profila. Površinski humusno akumulativni pođhorizont At je vrlo porozan, a kapacitet za vodu velik. Ostali dublji horizonti kod kiselih smeđih tala (profil 2 i 4) su porozni, a i kapacitet za vodu je velik. Kod podzola (profil 1 i 3) se ove vr´jednosti u A» podhorizontu naglo smanjuju, tako da je poroznost i kapacitet za vodu malen, a dalje dubinom profila divergiraju ovisno o jačini pakovanja matičnog supstrata, pri čemu najdublji horizonti pokazuju veću kompaktnost u odnosu na površinske horizonte. Kapacitet za zrak je najveći u površinskim horizontima, a velik sadržaj ukupnih pora u cijelom profilu čini ova tla prozračnim staništem. Momentana vlaga tla, koja je utvrđena u momentu otvaranja pedoloških profila (16. 10. 1969. g.), dosta pravilno slijedi kapacitet za vodu odgovarajućih horizonata, s tim da su vrijednosti za momentanu vlagu redovito niži i kreću se u prosjeku za 10*/o ispod apsolutnog kapaciteta tla za vodu. Analogno porozitetu i kapacitetu tla za vodu, podhorizonti A2 podzola sadrže i najmanju količinu momentane vlage. 328 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Tab 4 Meteorološka stanica: ZALESINA Količina oborina > ´Xz o l/l ai o u toplijoj polovici godine ´c 01 c c o c sc -a t/t ´s a mjesecu O i_ c > JŽ o ~ a 5 8, o o-c rt U> 1 IV V VI VII VIII IX ukupno a 2! 01 _J -a .E Ol mm mm 1957 M889 210 i 259 93 175 184 176 1097 255,3 108,6 1958 2091 223 42 163 57 84 110 679 268/P 117/5 1959 2303 200 278 186 56 303 135^ 1158 315/5 131/1 1960 2661 190 85 191 143 92 342 1043 324,2 143,1 1961 1989 196 133 138 349 93 17 896 261,8 113,0 1962 2076 204 184 105 180 2 187 862 299,4 119,0 1963 2322 204 167 90 121 351 246 1179 267/2 119,6 1964 2013 151 167 1 90 136 200 167 911 309,6 122,0 1965 2556 266 170 145 204 140 329 1254 387,3 153,1 1966 2212 136 173 170 187 248 101 1015 291,0 125,7 1967 1873 264 128 142 104 57 252 947 267,5 110,2 prosjek 2179 204 166 137 153 158 187 1005 213,3 123,9 Promatrajući mjesečne kišne faktore i toplinski karakter klime za šest toplijih mjeseci u godini, uočava se perhumidni karakter i umjereno hladna klima u mjesecu travnju, te perhumidni karakter i umjereno topla klima u mjesecu svibnju, što nas navodi na zaključak da početak rada vegetacije na tom području kasni, te vegetacijski period ne iznosi šest mjeseci kao u toplijem klimatu. Klimu jednog područja sačinjavaju više faktora i nemoguće ju je izraziti jednom brojkom. Izraziti klimu jednog područja pomoću formule vrlo dobro je, prema Margetić u (1959), uspjelo Köppen u (1936). Njegova klasifikacija se temelji na statističkim vrijednostima temperature i oborina uključujući i odnos klima i vegetacije. Koppe n smatra biljni svijet indikatorom koji reagira na klimu, te je na osnovi toga ograničio klimatske zone. Na osnovi klimatskih formula lako se može karakterizirati klima nekog mjesta. Zalesina, koja prema Bertović u (1970) spada u dinarsku varijantu šume bukve s jelom, prema Köppenovo j klasifikaciji spada u područje s klimom Cfsbx" sa slijedećim karakteristikama: C — umjereno topla klima, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca je između 18° i —2° C. fs — nema izrazito suho razdoblje, ali najsuši dio godine je ljeti, b — srednja temperatura najtoplijeg mjeseca niža je od 22° C, a najmanje 4 mjeseca temperatura je viša od 10° C. x" — u godišnjem hodu oborina pojavljuju se dva maksimuma, proljetni i jesenji. 327 |