DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Da bi se proces prirodnog pomlađivanja u prebornoj šumi mogao normalno
odvijati pobrinula se priroda, koja u šumskim sastojinama obilno zasijeva
površine šumskim sjemenom. Milijuni zrelih i za klijanje sposobnih
sjemenki dopru u prebornoj sastojini do tla. Međutim, samo mali broj stabala,
nastalih od tog sjemena, dočeka svoju sječivu zrelost u sastojini. Velike
količine sjemena doprijevši do tla ne dospiju ni proklijati radi različitih štetnih
bioloških i abiotskih faktora. Pomanjkanje vlage, nepogodno tlo, korov,
razne bolesti, insekti i ptice su osnovni razlozi propadanja i neproklijavanja
sjemena.


Proklijale sjemenke se u prvoj godini života nalaze u razvojnom stadiju
ponika i taj razvojni stadij je najviše izložen propadanju uslijed pomanjkanja
vlage, svjetlosti, niskih temperatura, golomrazice i drugih štetnih faktora.


Pomladak je slijedeći razvojni stadij, a to su biljke od 1 god. starosti
pa do momenta formiranja krošnje i debalca, tj. do mladika. On je, također,
izložen velikom postotku mortaliteta. Prema našim istraživanjima (M a t i ć,
1972) u sastojini jele s rcbračom od ukupnog broja ponika ostane na životu
svega 6% trogodišnjeg jelovog pomladka. Prema tome, tek nakon 3 do 5 godina,
od uroda u sastojini i nicanju ponika, možemo govoriti o uspjehu prirodnog
pomlađivanja.


U razvojnom stadiju mladika ne prestaje proces odumiranja jelovih stabala,
međutim, on je relativno manji nego u mlađim razvojnim stadijima.
U tom razvojnom stadiju, korjenov sistem i krošnje pojedinih stabalaca su
tako razvijene, da se mogu lakše oduprijeti međusobnoj konkurenciji. Sve
ono što nije spremno za daljnju borbu u prostoru u tlu i iznad tla propada.


Za stabla u razvojnom stadiju mladika, koja dočekuju dimenzije od 3 cm
prsnog promjera, smatramo da su u velikom postotku sigurni od masovnog
ugiban ja radi međusobne konkurencije i da su se u velikoj mjeri uspjeli izboriti
za svoj prostor u sastojini. Na taj nas zaključak navodi saznanje da
se ni jedna naša vrsta drveća ne može tako dobro prilagoditi malenoj količini
svijetla kao jela.


S obzirom da se stabla jele u razvojnom stadiju pomladka i mladika nalaze
u prebornoj šumi, oni su prema M 1 i n š e k u (1968) osuđeni na čekanje
da im se pruži povoljna prilika da pređu u bolji položaj u sastojini. Imajući
u vidu već navedene sposobnosti jele, ona može u tom stadiju vrlo dugo izdržati
te u svakom momentu može iskoristiti priliku da dalje normalno uspijeva.


Međutim, sasvim je drugačija situacija s bukvom i smrekom. B a 1 s ige
r (1925) navodi da bukva može, kao i smreka, dugo vremena izdržati pod
zasjenom nadraslih stabala, ali nema sposobnost da nakon oslobođenja od
zasjene popravi svoj zakržljali oblik iz doba zasjene. Smreka ima prednost
pred bukvom u izdržljivosti pod zasjenom, no ako je dugo godina u fazi čekanja,
te ako je jako zastarčena, nema sposobnost da se regenerira. U nastavku
donosimo nekoliko osnovnih podataka o pokusnim plohama u kojima
smo vršili istraživanja, kao što su: broj stabala, temeljnica, drvna masa, prirast,
bonitet i intenzitet osvjetljenja.


U odjelu VII-lb, gdje se nalazi niz od 25 pokusnih ploha, ukupna drvna
masa po hektaru, to jest u čitavom nizu, iznosi 607,01 m:!, ukupna temeljnica
47,90 m2, a broj stabala 1.236 komada. Podaci se odnose za sva stabla iznad