DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 23 <-- 23 --> PDF |
uraslih stabala jele u pomladak i mladik, broj uraslih stabala smreke u pomladak i mladik, broj izraslih stabala iz pomladaka mladika, ukupna totalna visina (dužina) pomladka i mladika jele, smreke i bukve, totalna visina (dužina) pomladka i mladika jele, totalna visina (dužina) pomladka i mladika smreke, totalna visina (dužina) pomladka i mladika bukve, ukupna visinska (dužinska) proizvodnja jele, smreke i bukve u razdoblju od 5 g., visinska proizvodnja jele u razdoblju od 5 g., visinska (dužinska) proizvodnja smreke u razdoblju od 5 g., visinska (dužinska) proizvodnja bukve u razdoblju od 5 g. Prema Franci s ković u (1955) bitna razlika između preborne i regularne sastojine sastoji se u načinu korišćenja svjetla. S obzirom da su krošnje stabala u prebornoj sastojim najvažniji faktor pri korišćenju i reguliranju svjetla, one su veće pa prema tome i lisnata površina je veća nego u regularnoj sastojini. Krošnje stabala i šumsko tlo su glavni čimbenici kod svih životnih manifestacija u prebornoj šumi. Važnost krošanja se očituje kod fruktifikacije sjemena, asimilacije, pa prema tome i prirasta drvne mase, zastrtosti tla, a kao posljedica toga sprečavanje svjetla i oborina da dopiru u većoj ili manjoj mjeri do tla. Osim toga, krošnje su bitan faktor kod konzervacije vlage bilo u tlu, bilo u zraku, kao i osnovni uvjet za očuvanje i formiranje »sastojinske klime« neophodne za dobru i uspješnu prirodnu regeneraciju u prebornim sastojinama. Znajući da krošnje spadaju u onaj elemenat strukture sastojine na koje uzgajivač svojim zahvatima može vidno i efikasno djelovati, šumarski stručnjaci su još od doba šumarskih klasika pitanje krošanja postavljali na prvo mjesto, kad su rješavali probleme pomlađivanja, proreda, prinosa, normala itd. Tako i najstarija metoda određivanja prinosa preborne šume po broju stabala (empirijska ili stara Francuska metoda — prema Miletić u (1951) ima osnovu u zastrtosti krošanja stabala. Stupanj zastrtosti tla s krošnjama neposredno utječe na osvjetljenje u sastojini, temperaturu i vlažnost zraka i tla, a to su uvjeti vezani za proces rasta, prirasta i pomlađivanja [M oise v V. i Naumenk o Z. (1957)]. Poznato je da se jela dobro prirodno pomlađuje, razvija i održava u vlažnoj i mirnoj sastojinskoj klimi pod zastorom krošanja nadstojnih stabala, te da ne podnosi »vjetar« u šumi koja se stvara naglim otvaranjem i prekidanje sklopa. Sklop utječe posredno na poboljšane uvjete pomlađivanja, jer zadržava veću zračnu vlagu u tlu. Međutim, prevelika zastrtost tla po krošnjama po jedinici površine onemogućava dopiranje do tla i one najminimalnije količine svjetla, koja je neophodna za opstanak ponika pomladka i mladika jele u prebornim sastojinama. Problem je kako odrediti optimalnu veličinu zastrtosti tla krošnjama koja bi stvarala povoljne uvjete za održavanje vlage zraka i tla, a osim toga da bi u tim uvjetima dopiralo do ponika, pomladka i mladika toliko svjetla kod kojeg bi se mladi naraštaj mogao stvarati, razvijati i opstati, odnosno kod kojeg bi postotak mortaliteta ponika, pomladka i mladika bio najmanji. Pomlađivanje je u prebornoj šumi neprekidan proces koji nesmije izostati. Tamo gdje toga procesa nema, nema niti obnove i u tome slučaju preborno gospodarenje nije moguće. Služeći se uzgojnim zahvatima stvaramo uvjete za pomlađivanje, a prije svega omogućavamo da se pomladak može očuvati i razvijati. 341 |