DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 50 <-- 50 --> PDF |
bini, moderna Tvornica namještaja u Otočcu, kao i pilana u Bjelopolju i Mazinu. * * * Kada sa žutih listova povijesti i zahuktale današnjice prenesemo pogled na samu šumu, vidjet ćemo da je to jedan divan, tihi ali uporan živi organizam, koji se snagom prirode grčevito bori za svoj opstanak i razvoj. Da ne bi buduće generacije sasvim zaboravile kako je izgledala iskonska šuma, u Lici je stavljeno nekoliko najljepših šumskih predjela pod zaštitu prirode. To je, u prvom redu, Nacionalni park Plitvičkih jezera, koji obuhvaća oko 160 km2 divnog brdovitog terena između masiva M. Kapele i Plješivice. Park je obrastao prirodnom šumom bukve, jele i smreke kroz koju se proteže 14 km dugačka dubodolina, u kojoj je stepenasto poredano 2 velika i 14 manjih predivnih zeleno-modrih planinskih jezera što se prelijevaju jedno u drugo, sa 40 vodopada ukupne visinske razlike od 156 m. Drugi najveći (ali najmanje poznati) areal zaštićene šume je visoko planinski pojas subalpinske idekave bukve i bora krivulja (Fagetum Subalpinum i Pinus Mughus), koji pod najvišim vrhuncima Velebita i Plješivice formira posljednji pojas šumske vegetacije. U tim visinskim šumama dolazi ponosna bukva najprije vjetrovima i snijegom okraćena, svinuta, zatim razgranjena, izobličena i konačno polegla uz tlo, visoko tek oko 1 m, udružena u svom gornjem dijelu s otpornim klekastim borom. Ostaci prašumskog tipa šume bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum) sačuvani su na cea 300 ha u odj. 11 i 30 g. j . Javornik — Tisov Vrh na Plješivici gdje još uvijek stoje i rastu jele stare preko 300 godina. Prirodna sastojina bijelog i crnog bora, kao relikt iskonskih šuma, sačuvana je na Plješivici u predjelu Samar i Komarnica u M. Kapeli. Zaštićene su i stare park šume Laudonov gaj i Jasikovac kraj Gospića kao povijesni prirodni spomenici. U ličkim šumama i planinama nalaze se biljni endemi jedinstveni na svijetu, kao Sibirea Croatica, Salix grandifolia var. Velebitica, Campanula Velebitica, Degenia Velebitica, Anthyllis Velebitica i niz drugog rijetkog bilja. Ljekovito bilje i šumske plodine ne bi se, također, trebale podcijeniti kao dio šumskog bogatstva Like. U sklopu prave ekspanzije razvoja turizma i turističke privrede u cijelom svijetu, Lika i ljepote ličkih šuma i planinskih pejzaža predstavljaju za Evropu, a pogotovo za Hrvatsku još neotkriveni rezervoar rekreacije za umornog i zasićenog gradskog čovjeka. Lovni turizam ima na golemim prostranstvima ličkih šuma puno preduvjeta za svoj razvoj, ali uz prvenstveni uvjet da se izmijeni i popravi kultura naoružanog čovjeka prema divljači. Iz ličkih šuma danas je već sasvim nestalo divokoza, za koje ima posljednji podatak da je jedna ubijena 1896 (neračunajući kasnije pokušaje umjetnog unošenja ove divljači). Isto tako — već se godinama ne primjećuje orao krstaš, koji je nekada gnijezdio na Južnom Velebitu, a sve je rjeđi i suri orao i bjeloglavi sup, koji je još 1924. gnjezdio na otoku Prviću i dolazio na velebitske stijene. Prije 25 godina bilo je na Južnom Velebitu i velikog tetrijeba gluhana, ali je danas sasvim nestao (vjerojatno zbog uništenja crnogorice). |