DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 49 <-- 49 --> PDF |
eksploataciju Italiji. Kakvo je bilo okupatorovo gospodarenje nije potrebno opisivati. Sjeklo se tamo dokle je sizala zaštita iz bunkera. POSLIJERATNI RAZVOJ ŠUMARSTVA LIKE Možemo slobodno reći da su u svim navedenim povijesnim razdobljima do godine 1945. ostale sačuvane samo one šume koje su bile sasvim nepristupačne ili su — kao čiste bukove šume — bile manje interesantne za industrijsku preradu, a sve drugo bilo je pretvoreno u šikaru i golet. Da je tome tako, svjedoči podatak da je još godine 1954. od 272.000 ha šumske površine bilo svega 127.000 ha visokih šuma, a 88.000 ha je bilo pod šikarom i 57.000 ha golet i kamenjari. Od ukupne drvne mase ostalo je samo 5,300.000 m:! četinjara ili 23%, a ostalo — 18.174.000 m3 bili su lišćari (pretežno bukva). Sigurno da prve poslijeratne godine nisu išle u prilog poboljšanju ove nepovoljne strukture četinjara u ličkim šumama, jer je od 1945. do 1951. samo lokalno stanovništvo posjeklo 380.360 m3 lišćara i 348.755 m3 ili 48% četinjara. U tim godinama još jedamput toliko posjekli su LID, PODIŠ i lički ŠlP-ovi, tako da je ukupni zbir sječe od 1945. do 1954. iznosio 3,167.939 m3 lišćara i četinjara. No poslijeratne godine bilježe s druge strane i prva organizirana pošumljavanja širih razmjera te je do 1954. pošumljeno 11.476 ha zemljišta i uređeno — meliorirano 8.920 ha šikara, što je pothvat bez presedana u ranijoj povijesti ličkog šumarstva. Najveća zasluga za uspjeh tako široke akcije u teškim poslijeratnim godinama pripada kolektivu Šumskog gospodarstva »Kapela« Gospić, koje je formirano 1947. godine radi gospodarenja na teritoriju bivših državnih šuma (Sušačke direkcije) u Lici. Na području bivše imovne općine Otočac ostalo je još nekoliko poduzeća lokalnog značaja (Otočac i Brinje), koja su se 1951. god. spojila sa Š. G. »Kapela« i dobila status ostalih šumarija. Reorganizacijom šumarske službe u NRH 1954. god. došlo je do cijepanja tog gospodarstva u 17 samostalnih šumarija i to: Gospić, Medak, Sv. Rok, Gračac, Srb, D. Lapac, Nebljusi, Udbina, T. Korenica, Vrhovine, Otočac, Lešće i L. Osik — koje su se 1960. spojile u današnje Šumsko gospodarstvo Gospić. Radi održavanja potrajnosti gospodarenja, ovo gospodarstvo nastavilo je i još pojačalo intenzitet šumsko-kulturnih radova, tako da je od I960, do 1970. obavilo uzgojne radove na 32.543 ha, od čega se 1.200 ha odnosi na plantaže brzorastućih kultura četinjara na vrištinama oko Metka i Žitnika. Tim akcijama i smanjenjem ekstenzivnog nomadskog pašarenja ponovno su se zazelenjela ogromna prostranstva šikara i kamenjara u Ličkom sredogorju. Danas ličke šume na površini od 257.000 ha i drvnom fondu od 23.8 milijuna m3 daju 574.000 m3 godišnjeg prirasta, od kojeg se godišnje posiječe oko 430.000 m3 brutto drvne mase. Na toj sirovinskoj bazi razvija se nekoliko suvremenih kapaciteta mehaničke prerade drveta kao na pr. u Perušiću, Vrhovinama, D. Lapcu i Ud 307 |