DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Ogrjevno drvo smjelo se sjeći od 1. listopada do polovice siječnja, a građevno u prosincu, siječnju i veljači, i to u dane kad je mjesec u opada nju (četvrti dan poslije uštapa, do mlađa). Graničar nije smio prodavati svoje besplatno dobiveno drvo provincija listima, a za pronađenu sječu bez dozvole svakome se prvi put oduzimala sjekira, a drugi put su mu se plijenila kola i zaprega i prodala na javnoj dražbi u korist ratne i krajiške blagajne. Pašarenje u šumama dopušteno je samo na određenim površinama (pre ma uzgojnom tipu šuma) za ovce i blago, a kozama je pod prijetnjom naj strože kazne zabranjen svaki ulazak u šumu. Za obnovu šume dane su posebne upute o načinu sječe, brizi o podmlat ku i sadnji žira i biljaka. Opustošene šume trebale su se obnoviti sadnjom žira, bukvice i biljaka, a oko kuća su se trebale saditi korisne voćke i vrbe za ogrjev. Kod određivanja drveta za sječu dana je apsolutna prednost zaštiti hra sta, jele, smreke i bora, a zabranjena je sječa mladih stabala za stožine, kao i sječa mladih jasena, javora i brijesta za izradu drvenih obruča. Sječa se tre bala vršiti nisko na panju, što bliže zemlji — pa i panj po mogućnosti izva diti. Ovo zbog toga jer su do tada krajišnici običavali sjeći drvo i po 4—6 stopa iznad zemlje, osobito za vrijeme snijega — tako da su šume od visokih panjeva izgledale poput groblja. Svaki lov bio je u šumama zabranjen, i graničaru podčasniku i časniku, a zateče li se prosti graničar u lovu ima mu se oduzeti puška, a u lovu za tečeni časnik ima se prijaviti zapovjedniku pukovnije. Požarno preventivne mjere bile su osobito oštre i predviđale su uz naknadu štete još i najteže tjelesne kazne. Da su kazne bile stroge svjedoči podatak da je Karlovački generalat 29. prosinca 1781. kaznio jednog lugara Ličke pukovnije sa 30 batina i punom odštetom za nekoliko posječenih hrastića. Sve upute i instrukcije o gospodarenju šumama trebao je šumar prenijeti na lugare radi provedbe, a ako su bili nepismeni, trebao im je to svake nedjelje čitati dok ne bi upamtili. Izuzevši kratko vrijeme okupacije Like od Francuza, ovi propisi o šumskom redu i instrukcije o upravljanju šumama Vojne krajine doživjeli su niz nadopuna i izmjena do donošenja Prvog šumarskog zakona Austro-Ugarske monarhije od 3. XII 1852, koji već ima sve elemente suvremenih zakona o šumama. Povjesničari kažu da je za vrijeme francuske vladavine u Lici pod tzv. Ilirijom od 1809. do 1814. bilo više reda u šumama nego ikada za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Tome je sigurno dosta pridonijelo oštro uvođenje reda na gotovo anarhičnom području tadašnje Like. Krajišnici su prema navodima prof. M. Japunčić a pripovijedali da je bilo zabranjeno imati bravu na staji, a gospodarsko oruđe moralo je ostajati na polju ili u dvorištu. Oružje se moglo nositi samo s dopuštenjem redarstva i vojnog zapovjedništva. No, jao si ga hajduku ili prijestupniku. Krivce su vješali pred njihovim vlastitim kućama. Francuzi su uz uvođenje reda intenzivno gradili ceste, podizali škole, a crkvi su oduzeli nadzor nad pučkom školom. |