DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 28     <-- 28 -->        PDF

dina. Autor je ustanovio da brzorastuće provenijencije evropskog kao i ja


panskog ariša imaju slabu pravnost debla. KEIDING, H. (1970) je kod ariša


primjenio sistem ocjenjivanja pravnosti debla u deset klasa, i to: 1. na bazi


stepena zakrivljenosti i 2. na bazi broja krivina. Taj sistem je, u stvari, mo


dificirani sistem istog autora iz 1965. i 1966. godine. Primjenjen je tzv. X2


test (hi-kvadrat). Kao osnova za testiranje uzeta je kontrola S-3892 (dobivena


unutarvrsnim kontroliranim oprašivanjem). Na osnovi toga testa za daljnju


produkciju sjemena preporučene su dvije sjemenske plantaže, dok se druge


dvije ne preporučuju u tu svrhu.


U našim istraživanjima na potomstvu evropskog ariša primjenjen je si


stem okularnog ocjenjivanja pravnosti debla, na taj način da su pravna de


balca, ocjenjena ocjenom 1; stabalca s jednom blagom krivinom ocjenom 2;


s jednom jakom krivinom ocjenom 3; s dvije jake krivine ocjenom 4; s tri


jake krivine ocjenom 5.


Prosječne vrijednosti pravnosti debla, na bazi ocjenjivanja i brojenja
krivina, kreću se od 1,30 (familija SO-23) do 3,18 (familija SO-21). Ovdje je
interesantno napomenuti da familija SO-21 ima najveći visinski i debljinski
prirast, a prosječno manju pravnost. Poredak familija prema prosječnim vrijednostima
i rezultati provedenog Duncan-ovog testa na individualnoj bazi
prikazani su u Tabeli 5. Jasno se vidi iz navedene tabele, ßa su dobivene
signifikantne razlike između pojedinih familija na nivou od 3%. F-test je
signifikantan na nivou od 1%, a proveden je na bazi sredina redova po pojedinim
familijama (Tabela 4).


Preživljavanje


Prilikom testiranja potomstva i pokusa provenijencija vrlo važnu ulogu
igra i postotak preživjelosti biljaka nakon klijanja u rasadniku, presadnje
u rasadniku, te presadnje na teren u vidu poljskog pokusa. Važan je također
i razvoj, kao i preživjelosti biljaka u pokusu, budući da veći postotak
preživjelosti ,odnosno sposobnost prilagodbe na različite stanične uvjete, u
krajnjoj liniji povećava produkciju drvne mase.


U svojo knjizi »Die Bastardierung in der Gattung Larix« DIMPFLEMEIER,
R. (1959) opisujući jedan komparativni pokus osnovan 1927 godine,
a koji se sastojao od evropskog i japanskog ariša te njihovog međuvrstnog
hibrida, iznosi da su hibridi stari 21 godinu preživjeli u iznosu od 57%. Iza
hibrida je evropski ariš sa 32%, a potom slijedi japanski ariš s 21%) preživjelosti.


MILLER, J. T. i THULIN, I. J. (1967), također, navode da su prosječne
vrijednosti postotka preživljavanja kod hibrida između evropskog i japanskog
ariša najveće u odnosu na obje roditeljske vrste u pokusu provenijencija
u Novom Zelandu.


KEIDING, H. (1970) u svom radu na testiranju potomstva ariša iz različitih
sjemenskih plantaža navodi da je postotak preživjelosti velik (92% i
96%). Nasuprot tome potomstvo ariša iz samooplodnje ima vrlo nizak postotak
preživjelosti.


Naša istraživanja na testu potomstva ariša odnose se na postotak preživjelosti
od vremena osnivanja pokusa do izmjera (proljeće 1970) po familijama
i ponavljanjima. Podaci su obrađeni analizom varijance, i to za postotak
preživjelosti bez transformacije i za transformirane podatke (Tabela 4).