DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Poredak grana U područjima brzorastućih vrsta drveća, i u radu s egzotama brzog rasta, u programima oplemenjivanja treba voditi računa o obliku debla i karakteristikama granja. Da je to točno, dokazuju radovi s Pinus radiata u Australiji i Novom Zealandu (BURDON, R. D. 1966), te u istočnoj i centralnoj Africi gdje su pošumljavani brzorastući borovi iz jugoistočnog dijela Azije i centralne Amerike (DYSON, W. G. 1969). Kratak pregled radova o karakteristikama grana i krošnje i nekim odnosima u krošnji dao je BARBER, J. C. (1964), a MARDEN, et. al. (1959), metode opisa različitih krošanja. Testovi potomstva s half-sibs, kao i iz selbfing-a, dali su vrijedne rezultate o varijabilnosti oblika debla i grana između prirodnih populacija, između individua unutar populacija (MERGEN, F. 1955. i 1960; TODA, R.´ 1958; RHOMEDER, E. i SCHÖNBACH, H. 1959; PERRY, T. O. 1960; CAMPBELL, R. K. 1961; SQUILLACE, A. E. i DORMAN, K. W. 1961; BARBER, J. C. 1964; GODDARD, R. E. i STRICKLAND, R. K. 1964; JOHNSON, H. 1965 i NILSSON, B. 1968). Pršljenasti poredak glavnih grana kod rodova Abies, Arancaria, Picea, Pinus je zajednička karakteristika. Kod roda Larix, Cupressus, Pseudotsuga i Thuja poredak glavnih grana nije pršljenast. U vezi s poretkom glavnih grana važan je i broj grana na jedinici dužine, a to se lako ustanovi običnim brojenjem. WEDELL, K. W. v. et. al. (1967), kao jedinicu dužine uzima 10 stopa duge sekcije a SHELBOURNE, C. J. A. (1963) pet stopa duge sekcije. Iako FORDE, (1964) nije ustanovila signifikantnu varijabilnost između nekoliko prirodnih populacija Pinus radiata, bilo u brojenju pršljenova ili u broju grana po pršljenu, ona je otkrila signifikantne razlike u obje karakteristike unutar proučavanih populacija što nam pokazuje kako se može postići poboljšanje kvalitete oplemenjivanjem. Iste rezultate dobio je BANNISTER, M. H. (1966) u testiranju potomstva. Genotipsku varijabilnost u broju grana u pršljenu kod Pinus sylvestrisutvrdili su u svojim radovima ARNBORG, T. et. al. (1957) i EHRENBERG, C. E. (1963), te DYSON, W. G. (1969). U našim istraživanjima u testu potomstva evropskog ariša primjenjena je metoda brojenja grana na 1 m dužine od vrha. Brojenje grana na 1 m dužine izvršeno je na ukupnom potomstvu evropskog ariša u pokusu. Primjenom metode analize varijance na bazi sredina redova nisu dobivene signifikantne razlike između familija u broju grana na 1 dužnom metru (Tabela 4). Međutim na osnovi analize varijance na individualnoj bazi (Tabela 5) korištenjem Duncan-ovog testa dobivene su signifikantne razlike među familijama. Interesantno je napomenuti da familija SO-21 ima najmanji broj grana na 1 dužnom metru, a ima najveći prosječni prsni promjer i visinu. Redosljed ostalih familija također je vidljiv iz navedene tabele. Naši rezultati o broju grana na 1 dužnom metru slažu se s rezultatima dobivenim na istraživanjima s Pinus radiata, vršenim za tu karakteristiku. Promjer i dužina najdeblje grane u sredini krošnje Promjer grana prema JACOBS-u (1938), povećava trošak obrezivanja grana i utječe na volumen drva s uraslim granama, odnosno povećava ku 282 |