DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Poznavanje svojstava remisije s pojedinih vrsta drveća i tipova vegetacije vrlo je važno za razumijevanje načina stvaranja slike na pojedinim, osobito obojenim fotoslojevima te su u tom smislu u svijetu izvršena opsežna istraživanja [(5), (10)]. U infracrvenom i zelenom nalaze se ne samo maksimumi remisije, nego i najveća diferencijacija među vrstama drveća. Zato su za interpretaciju vrsta mnogo pogodniji fotoslojevi, koji reagiraju na te vrste zračenja (infracrveni crno-bijcli i pseudo kolor filmovi). Proces refleksije svijetla sa zelenih biljaka smatra se dosta kompliciranim i još nedovoljno poznatim u svim svojim aspektima. U vidljivom dijelu spektra refleksija ovisi o klorofilu i ostalim lisnim pigmentima. Kloroplasti apsorbiraju u procesu asimilacije plavo i crveno, a odbijaju zeleno. Zato i vidimo vegetaciju zeleno. Refleksija infracrvenih zraka tumači se anatomskom i morfološkom građom asimilacionih organa te morfološkim karakteristikama krošanja i sastojina, a odbacuje se teorija tzv. »klorofil efekta«. U području spužvastog parenhima listova listača dolazi do višestrukog loma i totalne refleksije infracrvenih zraka na stijenkama stanica i u intercelularnim prostorima, što uvjetuje njihovu jaku difuznu refleksiju. Osim toga na refleksiju veliki utjecaj imaju i krošnje, kao nakupine slojeva lišća, koje djeluju na pojačavanje refleksije infracrvenih zraka, a ne utječu na remisiju vidljivog dijela spektra. Smanjenje remisije svih valnih dužina kod četinjača bilo bi uvjetovano oštrim oblikom iglica, različitom njihovom orijentacijom prema nebu, pomajkanjem izrazitog sloja spužvastog parenhima, te gustim sjenama [(6), (7), (8), (9), (10), (18)]. Zdrava šumska vegetacija preslikat će se na aerosnimak, ovisno o vrsti filma, u karakterističnoj skali sivih tonova, odnosno boja i nijansi. Razlike u načinu preslikavanja pojedinih vrsta i sastojina uvjetovane su, kako je navedeno, ne samo raznolikošću u unutarnjoj građi asimilacionih organa, nego i s razlikama u morfološkim karakteristikama lišća, krošanja i sastojina. Zato se iz remisije mjerene na pojedinim listovima ne može bez daljnjega zaključivati o remisiji sa cijelih krošanja i sastojina. Morfološke značajke (veličina i oblik asimilacionih organa, njihov prostorni smještaj, način grananja, oblik, veličina i gustoća krošnje, pridolazak ili pomanjkanje međuprostora s jakim sjenama) odredit će, također, i karakterističan oblik i teksturu pojedinih stabala i sastojina na snimku. Morfološkim razlikama može se tumačiti i izrazito različita remisija i preslikavanje mladih i starih sastojina četinjača, iako u anatomskoj i kemijskoj građi iglica nema signifikantnih razlika [(7), (10)]. 4. KARAKTERISTIKE I SNIMANJE OŠTEĆENIH SASTOJINA Izvježbani fotointerpretatori mogu na temelju poznatih karakteristika određenih objekata, u procesu koji uključuje promatranje aerosnimaka, uočavanje razlika, uzajamno ovisno prepoznavanje i tumačenje pojava, stvarati zaključke o vrsti i prirodi preslikanih objekata. Promjene svojstvenih slikovnih karakteristika određenih objekata upozoravaju na promijenjeno stanje tih objekata. Na temelju izmijenjene karakteristične slike šumskog drveća i sastojina može se zaključiti o eventualnoj promjeni njihovog zdravstvenog stanja. Zadaća fotointerpretatora je da promijenjene slikovne karakteristike 155 |