DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Mješovita šuma lužnjaka i običnog graba razvija se na pseudoglejnom ili parapodzolastom tlu na tzv. gredama i vlažnim gredama (rebrasta uzvišenja u ravnicama, izgleda blago talasastog terena), koje su izvan dohvata poplavne vode. Ukoliko poplava i zahvati niže vlažne grede, slaba je i kratkotrajna. Nestanak običnog graba je najbolji indikator za stagnantnu i podzemnu vodu. Naime, grab podnosi kratkotrajne prolazne poplave, ali stagnantnu vodu i visok nivo podzemne vode ne podnosi. Prema Dekanic u (1959) grab se javlja samo do srednjeg vodostaja podzemne vode od 2—3 m, a takav vodostaj imamo samo na gredama. Po svom sastavu ta šuma se znatno razlikuje od lužnjakove šume s velikom žutilovkom i često je dovoljna samo minimalna visinska razlika od 20—30 cm da bi se uočila granica između te dvije šume, koja je ponegdje široka svega 2—3 m. Naglim uzdizanjem greda dolazi do naglog spuštanja nivoa podzemne vode i grab se nesmetano razvija. Naravno, da se i po florističkom sastavu u cjelini i strukturi spomenute zajednice međusobno razlikuju. Tlo ove šume je ocjedito, ali svježe, slabo kiselo do neutralno. Spomenuta šuma predstavlja klimaks na istraživanom području. Sve ostale šume na tom području razvijaju se kao trajni stadiji, uvjetovani stalnim poplavama i visokim nivoom podzemne vode. Pored manjeg broja higrofilnih vrsta (vlažne grede) javlja se ovdje velik broj mezolita, koji upučuju na smanjenu vlažnost (vidi Tab 1). U sloju drveća dominira hrast lužnjak, a u podstojnoj etaži obični grab. U manjoj mjeri primješani su srebrnolisna lipa, poljski jasen, nizinski brijest i ponegdje klen, a na vlažnim gredama dolazi mjestimično malolisna lipa i to obično u podstojnoj etaži. Hrast lužnjak u kombinaciji s grabom v/aste vrlo dobro, razvija ravna i čista debla pa je s ekonomskog gledišta najpovoljniji oblik stastojine na tom području (si. 10). U sloju grmlja dolaze: lijeska, klen, obični likovac, obična kurika, crni trn, svib, bazga i dr. Sloj prizemnog rašća čine vrste: Oxalis acetosella, Carex silvatica, Veronica montana, Fragaria vesca, Getan urbanum, Polygonatum multiflorum, Festuca gigantea, Asarum europaeum, Angelica silvestris, Arum maculatum, Circaea lutetiana, Cerastium silvaticiun, Scrophularia nodosa, Sanicula europaea, Paris quadrifolia, Vinca minor, Asperula odorata, Anemone nemorosa, Stachys silvatica, Glechoma hederacea, Helleborus odorus, Vrtića dioica, Hedera helix i dr. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genisto elatac-Quercetum roboris Horv. 38 subass. caricetosum remotae Horv. 38) To je tipična slavonska šuma hrasta lužnjaka, koja obuhvaća goleme površine mineralno močvarnih tala u poplavnom i izvanpoplavnom području. Većim dijelom poplavljena je jednom ili dva puta godišnje. Nivo podzemne vode je prema Dekanic u (1959) u proljeće i u kasnu jesen visok i dopire iznad površine tla. Ta se šuma nadovezuje na prethodno opisanu 210 |