DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ograničenje uništenih sastojina uvijek je lako i ekonomičnije na snimku nego terestrički. Zadovoljavajući rezultati se postižu pankromatskim snimcima u mjerilu 1:10.000—1:20.000. Izbor mjerila ovisi o zahtijevano) točnosti interpretacije i o uočljivosti oštećenja. Posebni oblici fotografije (infracrveni, kolor snimci) obično ne donose neke prednosti, a krupnija mjerila daju previše detalja uz premalo preglednosti čitavog krajolika (9). 4.2 Oštećenja, koja se na snimku očituju promjenom tona i teksture Mnoga oštećenja i bolesti, koje uzrokuju ugibanje, odumiranje i stagniranje rasta šumskog drveća, ne uvjetuju odmah uništenje dijelova i cijelih sastojina. Pojava simptoma takvih oštećenja, kao što su isušenje, promjena boje i gubitak asimilacionih organa, te pridolazak štetnih organizama, uzrokovat će vrlo brzo promjene u načinu preslikavanja karakterističnom za zdrave biljke i sastojine. Brštenja, miniranja i sušenja uvjetovat će u prvom redu promjene unutarnje građe asimilacionih organa, a time i promjene spektrofometrijske karakteristike remisije svijetla napadnutog lišća i iglica. Smanjenje njihovog broja i oblika uzrokuje da u remisiji više ne sudjeluju samo asimilacioni organi, nego i kora izbojaka, grana i debla. Konstatirano je da sve to uvjetuje smanjenje remisije i zelenom i infracrvenom području, a povećanje u crvenom (si. 6). Mijenja se i karakterističan vanjski oblik pojedinačnih krošanja i sastojina, što utječe na promjenu njihovog oblika i teksture na snimku. Uslijed prorijeđene krošnje smanjuje se i sveukupna remisija pa se oštećene krošnje preslikavaju općenito tamnije. Razlike u tonu, obliku i teksturi ne mogu se, međutim, zbog velike udaljenosti objekta od kamere, te zbog negativnog djelovanja atmosfere, koje se očituje u rasipanju svijetla kraćih valnih dužina, registrirati ili sa sigurnošću interpretirati na pankromatskim snimcima. Uklanjanjem svijetla kraćih valnih dužina odgovarajućim filtrima dobivaju se doduše upotrebljivi snimci, ali je za postizavanje većih tonskih razlika najsvrsishodnije snimanje dužim infracrvenim zrakama. No crno-bijeli infracrveni filmovi neće donijeti neko izrazito poboljšanje, varijacije u tonu neće se sa sigurnošću moći povezati sa oštećenjima, jer su razlike uslijed različite rasvjete, vrste i starosti drveća mnogo izrazitije. Raspon sivih tonova ne omogućava ni neko zadovoljavajuće interpretiranje vrsta drveća, a pogotovo nije dostatan za prepoznavanje oštećenja. Mnogo bolje se mogu interpretirati snimci u boji. Ljudsko oko može naime razlikovati oko 20.000 boja i nijansi, a samo 200 sivi h tonov a (19). Aerosnimci u normalnom koloru pokazuju doduše stvarne boje oštećenog i suhog lišća, te su se pokazali upotrebljivim za ustanovljavanje određenih oštećenja, no kada se radi o stablima s prorijeđenom krošnjom i sušcima, tada male razlike u boji i nijansi ne omogućuju dobro razlučivanje. Mnogo više razlika daju kolor filmovi osjetljivi samo na ona područja spektra gdje oštećenjima dolazi do najizrazitijih promjena. To su zeleno, crveno, a osobito infracrveno područje. Snimati možemo ili samo jednim kolor filmom senzibiliranim na ta područja, to su spomenuti pseudokolor filmovi ili s više filmova osjetljivih svaki samo na određeno uže područje spektra, uz simultane eksponaže. Potonja metoda snimanja mogla bi se prema engleskom »multiband photography« nazvati » v i š e p ojasna fotografija«. Ona se sve više primjenjuje za različite inter 157 |