DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 68 <-- 68 --> PDF |
AKTUELNA PROBLEMATIKA Privredna komora Jugoslavije, Savjet za šumarstvo i drvnu industriju i Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija Hrvatske objavili su nedavno napise koji se od nose na nomadsku ispašu ovaca i koza. Smatramo napise zan´mljivim za našu stručnu javnost te ih objavljujemo u cijelosti. Uredništvo UPOZORENJE I NESLAGANJE SA NOVIM POKUŠAJEM DRŽANJA KOZA U ŠUMAMA Povodom održanog Savjetovanja o problemima kozarstva u Počitelju (Hercegovina) 20. XII 1972. i donijetih zaključaka Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije na svojoj sjednici održanoj 31. I 1973. g. donio je odluku da uloži protest i upozorenje nadležnim organima, organizacijama i javnosti na pokušaju da se izmijene i ukinu postojeći zakonski propisi o zabrani i držanju koza i paši u šumama, koji su u zadnjih dvadeset i pet godina dali dragocjene rezultate u obnovi vegetacije i šuma, a u prvom redu na području jadranskog krša (mediteranskog) i goleti. Savjet osuđuje način na koji je organizirano Savjetovanj e o problemima kozarstva Jugoslavije u Počitelju (Hercegovina) dana 20. XII. 1972., kao i objavljene zaključke istog Savjetovanja pod brojem 2122-24. I. 1973. g. i to sloga šio je problematika paše i brsta koza u šumama raspravljana bez učešća nadležnih faktora tj. zainteresiranih šumskih privrednih organizacija i organa društveno-političkih zajednica nadležnih za poslove šumarstva. Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije, ne želi niti ima prava da se miješa u samoupravna prava organa, organizacija i članica u okviru Sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu, i duhansku industriju i zemljoradničku zadrugarstvo, u nastojanju i traženju puteva za povećanje stočnog fonda i proizvodnje mesa, mlijeka, vune i kože uz primjenu i proširenje suvremenih tehničkih i tehnoloških rješenja uzgoja i selekcije stoke. Posebno pozdravljamo nastojanja i akcije koje se baziraju na proširenju i usavršavanju štalskog uzgoja stoke uopće, pa i koza. Takav uzgoj ne šteti uvođenju suvremenih metoda uzgajanja šuma koje isto tako imaju za cilj poboljšanje slanja i zaštitnih funkcija šuma i povećanje proizvodnje drveta, kao industrijske sirovine, neophodne za život i razvoj naše zajednice i rastućeg broja stanovništva. U ranijem periodu razvoja naše zemlje i uvjeta života, koje je karakteriziralo privredna zaostalost u cjelini i daleko manji broj stanovništva, koze kao i veći broj druge stoke koristile su kroz ekstenzivni i nomadski način pašarenja i šume. Time se sigurno doprinijelo degradiranju prostranstava |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 69 <-- 69 --> PDF |
šuma u svim krajevima zemlje, a posebno je to imalo negativan odraz u mediteranskoj i submediteranskoj regiji (gdje je geološka podloga krečnjak jadransko kraškog područja) ili u aridnim zonama (goleti Makedonije) i dr. Kako je to sve naučno istraženo i dokazano, neshvatljivo je kako su sazivači savjetovanja o kozarstvu mogli jednostrano riješavati problematiku i donositi zaključke bez učešća šumske privrede i ostalih nadležnih i kvalificiranih šumarskih naučnih, razvojnih, te stručnih organizacija i drugih organa, kada se radi o načinu i korišćenju šuma koje su im date na upravljanje. Jedan jedini, skroman, naručen referat za to Savjetovanje, koji je tretirao odnose šume i koza, iznio je propise i štetnost držanja koza u šumi, pa je nedvosmisleno ukazao na svu štetnost koju nanose koze i druga stoka, jer direktno kaže: »suvremeno gospodarenje šumama, koje se sve više vezuje na principe slobodne tehnike gajenja, nespojivo je sa pašom koza, jer jednodrugo isključuje«. Ova konstatacija nije nikako administrativni akt, već rezultat naučnih i privrednih istraživanja. Na veliku žalost o tome učesnici i sazivači Savjetovanja nisu vodili računa, već su donijeli neodržive zaključke. Navodeći u zaključcima da je »stvorena biološka ravnoteža u uzgoju šuma, rastinja i gajenja koza« predstavlja najobičnije iskrivljavanje nauke. Želja nekih trgovaca i stočara, da se nakon dvije i po decenije mukotrpnog rada i nastojanja zajednice da se obnovi zelenilo na kršu, ponovno puste u šume i zelenilo krša koze, znači likvidirati sav uloženi trud. Time bi neko, na štetu i uz upropašćavanje šuma i zelenila, na »lak način« i na kratak period proizveo i prodao nešto mesa i kozjih koža čija cijena ne može podmiriti ni hiljaditi dio štete koju treba da snosi šumarstvo i nacionalna privreda. U momentu kad nastojimo razviti turizam, kada pristupamo kao napredna zemlja svjetskim nastojanjima o zaštiti čovjekove sredine i osnivamo Jugoslavenski komitet za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine, i pokrećemo široke mase na pošumljavanjc goleti i krša i rekonstrukciju šikara u visoke šume, ovakova jednostrana akcija mora se osuditi. Pokušaji da se ovo Savjetovanje prikaže kao dogovor o širem unapređenju štalskog uzgoja koza ne može se ničim dokumentirano potvrditi. Naprotiv sve govori da se radilo o smišljenoj i organiziranoj pripremi i propagandi nomadskog pašarenja koza. Ovo potvrđuje naručeni referat za Savjetovanje pod naslovom: »U kojimslučajevima koze štete šumama a u kojima ne štete«. Dalje u zaključcima sa ovoga Savjetovanja u toč. 1 stoji i ovo: »Uzgoj koza kao domaćih životinja u svijetu je našlo svoju ekonomsku opravdanost, a stvorena je biološka ravnoteža u uzgoju šuma, rastinja i gajenja koza«. U toč. 5. zaključka stoji ovo: »U intenzivnom gajenju koza nije smetala . . .« Ako se radi o dogovoru za štalski uzgoj stoke, pa i koza, onda svega ovoga u zaključcima i referatima ne treba, jer ta vrsta uzgoja nema interesa za šumu, a ne šteti nikakovoj vegetaciji pa ni šumi. Da li još uvijek treba nekome dokazivati kakvu i koliku štetočinu za šumu i svaku vegetaciju predstavlja koza izvan štalskog uzgoja? Da li to uvjerljivo ne govore široka prostranstva zelene vegetacije, moćnog zaštitnika zemljišta od vjetrova, erozije i drugih ispiranja i odnošenja, u našoj zemlji poslije zabrane držanja koza nasuprot isto tako velikim ogoljelim i bez zelenog pokrova istim površinama prije ove zabrane. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Smatramo da je u uvjetima općeg privrednog razvoja naše zemlje i nastojanja da se izrazito nerazvijena područja što brže izvuku iz zaostalosti, nemoguće zagovarati tezu da je uzgoj koza jedan od bitnih faktora njihovog razvoja, ishrane stanovništva i spriječavanje migracije iz tih područja, (toč. 3, 4 i 6 zaključaka). Mjere koje se poduzimaju za razvoj ovih područja su vrlo složene i sveobuhvatne, a posebno one koje se odnose na životni standard tamošnjeg stanovništva. Sigurno je da povećanje broja koza neće doprinjeti ovim naporima, nego naprotiv postoji opasnost da se onim što se zagovara u Zaključcima doprinese konzerviranju postojećeg stanja ili vraćanju na staro. Savjet za šumarstvo i drvnu industriju pozdravlja stav Izvršnog vijeća SR Bosne i Hercegovine koje je povodom ovoga Savjetovanja, preko Sekretarijata za informacije Izvršnog vijeća BiH, dalo slijedeći stav: »Zabrana držanja koza u Hercegovini regulirana je Uredbom još 1947. g., a od 1965. g. i Zakonom. Primjena ovih propisa u proteklih dvije i pol decenije dala je nesumnjivo dragocjene rezultate, a kako se u međuvremenu nisu stekli nikakovi novi razlozi zbog kojih bi trebalo mjenjati postojeće propise, zagovaranje o potrebi i korisnosti ukidanja Zakona o zabrani držanja koza bez ikakovih su osnova. Izvršno vijeće Bosne i Hercegovine zato, ne samo da nema namjere da predloži izmjenu postojećih odredaba o držanju koza, nego smatra da ih u interesu zajednice treba dosljedno sprovoditi«. Savjet za šumarstvo i drvnu industriju stoga traži, od Savjeta za poljoprivredu, prehrambenu i duhansku industriju i zemljoradničku zadrugarstvo, da Zaključke sa Savjetovanja o problemima kozarstva u Jugoslavij i korigira i povuče onaj dio, koji se odnosi na šumarstvo, jer su donijeti jednostrano bez učešća odgovornih i nadležnih faktora, zato i ne sagledavaju štete koje bi nastale u šumarstvu i privredi u cjelini, a zvuče nenaučno i neodgovorno. Beograd, 20. veljače 1973. Sekretar Savjeta: Predsjednik Savjeta: Ing. Mirko Sučević, v. r. Ing. Đorđe Blagojević, v. r. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 71 <-- 71 --> PDF |
BILTEN BROJ 2/1973 što ga izdaje Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija Hrvatske donosi na str. 90 i 91, a u vezi nomadske ispaše ovaca i koza, slijedeće: »Režira ispaše općenito je reguliran generalnom klauzulom u čl. 32 Osnovnog zakona o šumama (S. L. SFRJ br. 26/65) kojim je zabranjena, između ostalog, paša, brst i druge radnje kojima se slabi prinosna snaga šume i šumskog zemljišta ili ugrožava opstanak ili namjena šume. Prema Zakonu o šumama (Narod. Novine SRH br. 19/67 čl. 25) organizacije koje gospodare šumama određuju općim aktom u kojim je slučajevima i pod kojim uvjetima dozvoljena paša u šumama kojima one gospodare, a općinska skupština donosi propise o paši u šumama u društvenom vlasništvu kojima ne gospodare radne organizacije i u šumama na kojima postoji pravo vlasništva. Član 32 određuje da građani i pravne osobe, koje oštete šume, između ostalog, pašom moraju naknaditi štetu prema utvrđenom cjeniku. Zabranu nomadske ispaše ovaca na poljoprivrednom zemljištu regulira Zak. o zabrani nomadske ispaše ovaca (N. N. SRH br. 17/67) prema kojem su organi unutrašnjih poslova dužni poduzimati mjere radi spriječavanja dogona ovaca na nomadsku ispašu i pružati potrebnu pomoć prilikom prisilnog odstranjivanja ovaca. Također su određene i sankcije protiv pojedinaca i radnih organizacija odnosno drugih pravnih osoba kad se njihove ovce nađu na nomadskoj ispaši. Međutim usprkos zakonskih propisa nomadska ispaša ovaca se još uvijek vrši. U priobalnom dijelu broj koza u odnosu na prošlu godinu se povećao. Kretanje brojnog stanja koza prikazuje se u slijedećoj tabeli: Godina Broj koza Broj Prosjek sanskih domaćih Ukupno domaćin. po dom. 1969 62.885 5.495 68.380 16.851 4,1 1970 63.020 5.280 68.300 24.081 2,8 1971 55.534 7.342 62.876 15.704 4,0 1972 59.099 6.397 65.496 15.363 4,3 Broj domaćih koza je u porastu, a sanskih u opadanju. Broj se je povećao na području općina: Rijeka, Benkovac, Biograd, Drniš, Dubrovnik, Knin, Makarska, Metković, Obrovac, i Nacion. park »Paklenica«, a smanjio se u općini: Senj, Hvar, Šibenik, Vrgorac i Nac. parku »Mljet«, dok na području ostalih općina stagnira. Najveći broj domaćih koza registriran je kao i svake godine u općini Obrovac U4.434 grla), a prosječno po domaćinstvu dolazi 21,6 koza. Iza općine Obrovac dolaze po brojnosti općina Knin (9.695 koza ili 14,2 po domaćinstvu), Sinj (4.426 koza ili 5,0 po dom.), Benkovac (2.876 ili 5,4 po dom.), Split (2.826 ili 1,6 po dom.), Drniš (2.785 ili 6,8 po dom.), Dubrovnik (1.995 ili 1,3 po dom.) i Vrgorac (1.821 ili 1,8 po dom.). U tih 8 općina ima ukupno 50.858 domaćih koza ili 86°/o od ukupnog broja domaćih koza.« |