DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 40 <-- 40 --> PDF |
ŠTETE OD ABIOTSKIH FAKTORA Vjetar — god. 1970 — ŠG Delnice. Le d — god. 1969 — ŠG Koprivnica. Suš a — god. 1971 — ŠG Zadar, Delnice. Podzemna voda — god. 1970 — ŠG Bilje. Mra z — god. 1969 — ŠG Vinkovci; god. 1971 — ŠG Delnice, Gospić, Zagreb. Tuč a — god. 1969 — ŠG Vinkovci, Bilje; god. 1971 — ŠG Zagreb, Podravska Slatina. Ovom prilikom zahvaljujemo drugarici Nevenki Brzac, apsolvcntici Šumarskog fakulteta, na sređivanju ovih podataka i tabela, te Stjepanu Opaličkom asistentu u Katedri za zaštitu šuma — za uređenje kartoteke šumskih rasadnika. ZAKLJUČAK Bez obzira na manjkave podatke iz rasadnika dalmatinskog područja Hrvatske, možemo općenito zaključiti da je broj uzgojenih sadnica u našim rasadnicima od god. 1966. do 19^1. znatno \>pao. God. 1966. na čitavom teritoriju SR Hrvatske bilo je 211 šumskih rasadnika sa ukupnom površinom od 615,83 ha. U tim je rasadnicima stajalo koncem te godine 4,802.700 biljaka listača i 45,142.570 biljaka četinjača, tj. ukupno 49,945.270 biljaka. Koncem god. 1971. bilo je na području SR Hrvatske 147 šumskih rasadnika na površini od 403,24 ha u kojima je stajalo oko 1,912.084 biljaka listača i oko 22,130.810 biljaka četinjača, tj. svega oko 24,042.894 biljaka. Ako usporedimo podatke iz 1966. i 1971. god. vidimo da je površina šumskih rasadnika smanjena za oko 34%, a broj proizvedenih biljaka za preko 50%, što je svakako negativna pojava. I ovom prilikom posebno ističemo dalmatinsko područje Hrvatske u kom se prilike nisu popravile, jer se tu i danas u 19 rasadnika sa ukupnom površinom od oko 11,10 ha uzgaja minimalni broj biljaka. Držimo da ne treba mnogo naglašavati niti dokazivati, da je za to područje potrebno u njegovim rasadnicima proizvesti za pošumljavanje, kozama, sječama i požarima obešumljenih kraških površina, što veći broj sadnica šumskog drveća i grmlja te za turističke svrhe potrebnog ukrasnog bilja. Osim toga, oko većine ljudskih naselja, uz obale a i u unutrašnjosti, prijeko je potrebno podići šumske kulture, koje će zaštititi naselja i prometnice koje ih spajaju od jakih i neugodnih vjetrova, koji često vladaju u tim područjima. Kada se ima na umu ova golema zadaća, onda je zaista sadašnji broj šumskih rasaanika u Dalmaciji i njihov proizvodni kapacitet upravo smješno malen. Nadamo se, da će to uvidjeti i kompetentni činioci te doskora omogućiti osnivanje i podržavanje dovoljnog broja rasadnika u kojima će se moći uzgojiti dovoljan broj potrebnih biljaka, da se dalmatinskom području Hrvatske mogu, u što kraćem vremenskom razdoblju, planski izvesti bar ona hitna i neminovno potrebna pošumljavanja i sadnje šumskog drveća. 110 |