DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 72     <-- 72 -->        PDF

NATUR UND LANDSCHAFT
god 1972.


Časopis »Natur und Landschaft« je mjesečnik
kojeg u nakladi W. Kohlhammer-a1)
izdaje Bundesanstalt für Vegetationskunde,
Naturschutz und Landschaftspflege« (Savezni
zavod za proučavanje vegetacije, za
zaštitu prirode i za oblikovanje krajolika
sa sjedištem u Bonn-Godesberg-u). Časopis
izlazi od 1925. godine, a 4 godine kasnije
priključen mu je i »Službeni dio« pod
nazivom »Nachrichtenblat für Naturschutz
und Landschaftspflege« u kojem se objavljuju
propisi ne samo savezne vlade, nego
i pokrajinskih. Opseg ovog, 47-og godišta
iznosi 392 stranice formata A4 od čega su
34 stranice službenog dijela. Pored tematskog
dijela, u kojem su pojedini članci rijetko
veći od 5 stranica, u svakom broju
nalazi se niz kraćih informacija, prikaza
više novoizašlih knjiga i »osobne vijesti«,
tj. prikaza rada pojedinih zaštitara prilikom
jubilarnih rođendana (60, 65. itd.) ili
nekrologa.


1. U ovom godištu nalaze se dva članka
Dr Vj. Glavača, inače zaposljenog u
naprijed navedenom Saveznom zavodu, i
to: »Zur Plannung von geobotanischen
Dauerbeobachtungsflächen in Waldschutz«
(u br. 5) te »Aufgaben und Methoden der
Landschaftsökologie« (u br. 7). U prvom
članku Dr Glavač izlaže sadržaj rada na
istraživanjima i praćenju razvoja sastojina
u, po našoj terminologiji, specijalnim
rezervatima šumske vegetacije. Takvim
rezervatima trebaju biti obuhvaćene sve
značajnije šumske asocijacije na području
Savezne Republike Njemačke (SRNj), a
bit će ih između 150 i 200. Veličina pojedinog
rezervata iznosi oko 15 ha, kako broj
asocijacija u rezervatu ne bi bio veći od
tri. Međutim, prema Niemann-u, kao minimalna
površina rezervata u te svrhe može
biti i 5 ha, ali ta površina mora biti
potpuno zaštićena od utjecaja visoke divljači
ogradom od žičane mreže.
Drugi članak Dr Glavača (Zadaća i metode
rada na ekologiji krajolika) sažetak
je predavanja kojeg je autor održao u
Gesamthochschule u Kassel-u. Pojam ekologije
krajolika (krajine) i njezin sadržaj
prvi je formulirao, 1939. god., C. Troll
kao »izgled krajine koji rezultira iz svih
abiotskih i biotskih komponenti odnosno
što odgovara pojmu geobiocenoze autora
ruske škole ili pojmu ekosistema angloameričke
ekološke škole«. Takvo vrednovanje
krajine za sada je izradio Zavod
za spomeniško varstvo SR Slovenije pod


1) W. Kohlharaer GmbH, 7 000 Stutgart 1, Ur


banstrasze 12—16, Postfach 747.


nazivom »Ekološka valorizacija ITS cone
Moste—Dolsko«2 pa je od interesa da ovdje
rekapituliramo sadržaj toga rada prema
tekstu Dra Glavača. Ekološko vrednovanje
krajine sastoji se od:


— raščlanjivanja, tipiziranja i klasificiranja
osnovnih ekoloških grupacija na istraživanom
području;
— studija prostornog rasprostranjenja
pojedinih ekosisetma;
— utvrđivanja strukture krajine, tj. reljefa,
klimatskih osobina, geološko-pedoloških,
vegetacijskog pokrivača, hidrografsko-
hidroloških odnosa (uključujući utvrđivanje
voda temeljnica, stanja onečišćivanja
i dr.), stanja faune te posljedica
zahvata i utjecaja čovjeka na prirodu;
— sinteze dobivenih rezultata;
— utvrđivanje smjernica za korišćenje
i oblikovanje krajine.
2. Za našu praksu zanimljivi su i rezultati
ispitivanja o mogućnosti korišćenja
pojedinih vrsta za osnivanje ledina
(za zatravnjivanje) na površinama uz ceste
i autoputove, a koje priopćuje prof.
Dr W. Trautmann u članku »Erste Ergebnisse
von Rasenuntresuchungen an Dauerflächen
der Bundesautobahnen« ( u br. 3).
Stanje tratina utvrđivano je 1970. i 1971.
godine za sjetve izvršene između 1963. i
1969. godine i to na tri autoputa u Rajnskoj
oblasti (Köln — Frankfurt i dr.).
Podaci ovih pokusa indikativni su i za
naše područje, jer su korišćene vrste koje
se nalaze i kod nas i jer su se neke i
spontano pojavile, dok sjetva nije dala ne
samo zadovoljavajući nego i pozitivan rezultat
(npr. Festuca pratensis, Achillea
millefolium). Tla na kojima je izvršena
sjetva bila su različita, ali je povezanost
tipa tla i uspjeha sjetve samo globalno
prikazana. Uspjeh po pojedinim vrstama
bio je slijedeći:
— prema jačini sjetve na pokusnim plohama
dobro su zastupljene: Festuca rubra,
Agrostis tenuis, Dactylis glomerata
i Lolium perenne a uz stanovita ograničenja
i Festuca ovina, Lotus corniculatus,
Trifolium repens i Sanguisorba minor;
— iako sijane nisu bile zastupljene ili
vrlo ograničeno: Poa vrste, Agrostis stolonifera,
Deschampsia flexuosa, Bromus secalinus,
Trifolium dubium i Anthyllis vulneraria;
— na trošnim tlima rajnskih škriljevaca
značajna je Festuca rubra, dok Agrostis
tenuis daleko izostaje iza ove, a Poa pratensis
zastupljena je beznačajno",
2) Objavljene u diskusionoj publikaciji »Gra


divo za metodologijo varstva narave«, Ljublja


na 1972.