DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 69 <-- 69 --> PDF |
(International Union of Forestry Research Establishmeuts) osnovano je u Eberswaldu (Njemačka). Za prvi kongres u Beču 1893. godine pozivi su poslani u još pet drugih zemalja, osim tri zemlje njemačkog jezičnog područja koje su bile osnivači. Od svih pet zemalja Italija i Mađarska su prihvatile poziv. Pet referata i brojne ekskurzije bile su program dnevnog reda ovog prvog povjesnog zasjedanja na kojem je sudjelovalo 18 delegacija iz pet zemalja. Na drugi kongres udruženja 1896. delegati su bili pozvani u Braunschweig (Njemačka) i tu su bile još dvije nove zemlje zastupljene, osim članica osnivača, a to se bile Rusija iŠvedska. 1900. godine u Zürichu bilo je 22 sudionika iz sedam zemalja. Od početka ovog stoljeća napredak Udruženja, čiji »raison d´ etre« je bio impresivno dokazan u prvoj deceniji postojanja, poprima nove podsticaje. Osim zemalja osnivača pridružuju se i istraživačke ustanove Belgije, Danske, Engleske, Italije, Japana, Rusije i Mađarske kao članovi. Povećanje članova Udruženja nameće potrebu promjene prvobitnog Statuta koji je bio sažet i prilično općenit i zbog toga je bio revidiran na četvrtom kongresu u Beču 1903. godine. Osim potrebe što jasnijeg definiranja svrhe, neodložno se pojavilo pitanje financijskih sredstava za rad Udruženja. Ona su se veoma povećala. Članarine su bile u skladu sa Statutom. Prihvaćen je još jedan jezik kao službeni na zasjedanjima. Godišnji izvještaji tiskaju se na njemačkom i francuskom jeziku. Kongresi održani 1906. i 1910. godine, također, su potvrdili da se povećao opseg rada udruženja, koje je u međuvremenu primilo kao članove Bugarsku, Holandiju, Portugal, Rumunjsku, Švedsku i Sjedinjene Države Amerike. Sedmi kongres nije se održao kako je dogovoreno, budući da je I. svjetski rat izbio mjesec dana prije održavanja Kongresa. Razmatrajući prvo razdoblje postojanja IUFRO, korisnost ove organizacije, koja je s uspješnošću realizirala svoje ciljeve, očita je. U to vrijeme početno jezgro Udruženja (centralna Evropa) razvilo se već u svjetsku organizaciju. Na kongresima, koji su se održavali u određenim intervalima, razmatrane su i koordinirane metode istraživanja, a raspravljalo se i o rezultatima. Posebna pažnja poklanjana je praktičnom demonstriranju eksperimentalnih mogućnosti za vrijeme ekskurzija. Prvi Kongres otvoren je 11. rujna 1893. referatom Lorey-a (Njemačka): »Najprikladnije mjerenje visine stabala«. Slijedila su predavanja o kvaliteti i porijeklu sjemena i šuma, o režimu voda. Metode polaganja pokusnih ploha, standardizacija terminologije te bibliografija i dalje su bili glavni predmeti rasprava na slijedećim kongresima. Naročita pažnja posvećena je raspravama o metodama proreda. Studije s područja tehnologije drva, također, su raspravljane u to vrijeme. Kao primjer uspješne suradnje, treba spomenuti — definiranje 12 vrsta borova za koje su pokusne plohe postavljene istovremeno. No, međutim, od rezolucija prihvaćenih prilikom ovih Kongresa bilo je malo praktične koristi, budući da nije postojalo izvršno tijelo Udruženja koje bi upravljalo i imalo funkciju koordinatora između kongresa. Poslije prvog svjetskog rata bilo je potrebno više od 10 godina da se Udruženje osposobi i da održi svoj sedmi Kongres u Stokholmu 1929. godine, poštujući odluku prihvaćenu u Rimu 1926. godine za vrijeme prvog Svjetskog šumarskog kongresa. Pod predsjedavanjem predsjednika Hes selmann a (Švedska) izrađen je nacrt Statuta koji je predviđao oživljavanje Udruženja. Ovaj je nacrt prihvaćen uz nekoliko manjih izmjena. Novi naziv »Međunarodno udruženje šumarsko istraživačkih organizacija« u skladu je sa proširenom djelatnošću IUFRO. U Statutu je naročit naglasak stavljen na funkciju Udruženja u vezi unapređenja međunarodne znanstvene suradnje na polju šumarstva, standardizacije terminologije, a posebno je istaknuta potreba ustanovljavanja međunarodne bibliografije. Nadalje, Udruženje nije imalo nikakav organ na raspolaganju osim Generalnog predsjednika zasjedanja. Kada je ono rekonstruirano 1929. godine, zemlje članice (33) su se udvostručile prema njihovom broju prije rata, a članice organizacije nalazile su se na svih pet kontinenata. Administracija Udruženja bila je prevelika za jednog počasnog predsjednika i zato mu je stavljen na raspolaganje Generalni sekretar koji je obavljao poslove vezane uz predsjednikove zadatke. Naimenovan je Međunarodni komitet kao vrhovno samostalno upravno tijelo koje se sastajalo samo za vrijeme kongresa i preuzimalo je realiziranje odluka generalne skupštine. Svaka zemlja članica bila je u tom tijelu zastupljena jednim delegatom. Konačno, Statutom iz 1929. godine konstituiran je stalni komitet, koji se sastojao od 7 članova i bio je upravno tijelo Udruženja između kongresa. Zbog velikog broja referata i učesnika te povećane problematike, Kongres je ri |