DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 69     <-- 69 -->        PDF

(International Union of Forestry Research
Establishmeuts) osnovano je u Eberswaldu
(Njemačka).


Za prvi kongres u Beču 1893. godine pozivi
su poslani u još pet drugih zemalja,
osim tri zemlje njemačkog jezičnog područja
koje su bile osnivači. Od svih pet
zemalja Italija i Mađarska su prihvatile
poziv. Pet referata i brojne ekskurzije bile
su program dnevnog reda ovog prvog povjesnog
zasjedanja na kojem je sudjelovalo
18 delegacija iz pet zemalja. Na drugi
kongres udruženja 1896. delegati su bili pozvani
u Braunschweig (Njemačka) i tu su
bile još dvije nove zemlje zastupljene, osim
članica osnivača, a to se bile Rusija iŠvedska. 1900. godine u Zürichu bilo je 22
sudionika iz sedam zemalja.


Od početka ovog stoljeća napredak Udruženja,
čiji »raison d´ etre« je bio impresivno
dokazan u prvoj deceniji postojanja,
poprima nove podsticaje. Osim zemalja
osnivača pridružuju se i istraživačke
ustanove Belgije, Danske, Engleske, Italije,
Japana, Rusije i Mađarske kao članovi.
Povećanje članova Udruženja nameće
potrebu promjene prvobitnog Statuta
koji je bio sažet i prilično općenit i zbog
toga je bio revidiran na četvrtom kongresu
u Beču 1903. godine. Osim potrebe što
jasnijeg definiranja svrhe, neodložno se
pojavilo pitanje financijskih sredstava za
rad Udruženja. Ona su se veoma povećala.
Članarine su bile u skladu sa Statutom.
Prihvaćen je još jedan jezik kao službeni
na zasjedanjima. Godišnji izvještaji tiskaju
se na njemačkom i francuskom jeziku.
Kongresi održani 1906. i 1910. godine, također,
su potvrdili da se povećao opseg rada
udruženja, koje je u međuvremenu primilo
kao članove Bugarsku, Holandiju,
Portugal, Rumunjsku, Švedsku i Sjedinjene
Države Amerike. Sedmi kongres nije
se održao kako je dogovoreno, budući da
je I. svjetski rat izbio mjesec dana prije
održavanja Kongresa.


Razmatrajući prvo razdoblje postojanja
IUFRO, korisnost ove organizacije, koja
je s uspješnošću realizirala svoje ciljeve,
očita je. U to vrijeme početno jezgro Udruženja
(centralna Evropa) razvilo se već
u svjetsku organizaciju. Na kongresima,
koji su se održavali u određenim intervalima,
razmatrane su i koordinirane metode
istraživanja, a raspravljalo se i o rezultatima.
Posebna pažnja poklanjana je
praktičnom demonstriranju eksperimentalnih
mogućnosti za vrijeme ekskurzija. Prvi
Kongres otvoren je 11. rujna 1893. referatom
Lorey-a (Njemačka): »Najprikladnije
mjerenje visine stabala«. Slijedila su


predavanja o kvaliteti i porijeklu sjemena
i šuma, o režimu voda. Metode polaganja
pokusnih ploha, standardizacija terminologije
te bibliografija i dalje su bili glavni
predmeti rasprava na slijedećim kongresima.
Naročita pažnja posvećena je raspravama
o metodama proreda. Studije s
područja tehnologije drva, također, su raspravljane
u to vrijeme. Kao primjer uspješne
suradnje, treba spomenuti — definiranje
12 vrsta borova za koje su pokusne
plohe postavljene istovremeno. No, međutim,
od rezolucija prihvaćenih prilikom
ovih Kongresa bilo je malo praktične koristi,
budući da nije postojalo izvršno tijelo
Udruženja koje bi upravljalo i imalo
funkciju koordinatora između kongresa.


Poslije prvog svjetskog rata bilo je potrebno
više od 10 godina da se Udruženje
osposobi i da održi svoj sedmi Kongres u
Stokholmu 1929. godine, poštujući odluku
prihvaćenu u Rimu 1926. godine za vrijeme
prvog Svjetskog šumarskog kongresa.
Pod predsjedavanjem predsjednika Hes selmann
a (Švedska) izrađen je nacrt
Statuta koji je predviđao oživljavanje Udruženja.
Ovaj je nacrt prihvaćen uz nekoliko
manjih izmjena. Novi naziv »Međunarodno
udruženje šumarsko istraživačkih
organizacija« u skladu je sa proširenom
djelatnošću IUFRO. U Statutu je naročit
naglasak stavljen na funkciju Udruženja
u vezi unapređenja međunarodne
znanstvene suradnje na polju šumarstva,
standardizacije terminologije, a posebno je
istaknuta potreba ustanovljavanja međunarodne
bibliografije.


Nadalje, Udruženje nije imalo nikakav
organ na raspolaganju osim Generalnog
predsjednika zasjedanja. Kada je ono rekonstruirano
1929. godine, zemlje članice


(33) su se udvostručile prema njihovom
broju prije rata, a članice organizacije nalazile
su se na svih pet kontinenata. Administracija
Udruženja bila je prevelika za
jednog počasnog predsjednika i zato mu
je stavljen na raspolaganje Generalni sekretar
koji je obavljao poslove vezane uz
predsjednikove zadatke. Naimenovan je
Međunarodni komitet kao vrhovno samostalno
upravno tijelo koje se sastajalo samo
za vrijeme kongresa i preuzimalo je
realiziranje odluka generalne skupštine.
Svaka zemlja članica bila je u tom tijelu
zastupljena jednim delegatom. Konačno,
Statutom iz 1929. godine konstituiran je
stalni komitet, koji se sastojao od 7 članova
i bio je upravno tijelo Udruženja između
kongresa.
Zbog velikog broja referata i učesnika
te povećane problematike, Kongres je ri