DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 67 <-- 67 --> PDF |
vanju ove vrste u skopskom području. Sliku o rastu Metasequoia-e u uvjetima skopskog područja daju slijedeći podaci: prosječni godišnji visinski prirast kretao se između 1,06 i 1,45 m, a prosječni godišnji debljinski prirast između 1,00 i 2,08 cm (maksimalni prirast imalo je stablo uzgajano kao soliter). Zanimljiva je pojava adventivnog korjenja koje se pojavilo 1963. godine kada je rasadnik bio poplavljen; visina korjenja iznad tla iznosila je od 25 do 30 cm, tj. koliko je iznosila dubina voda. Ovo se korjenje slijedeće godine, kada je poplava izostala, osušilo. Ispitivanja klijavosti sjemena poljskog brijesta iz Makedonije, koja je proveo d r P. Popovski , potvrđuju da maksimalnu klijavost (u ovom slučaju od 12 proba s prosjekom od 56,86">´o, ali u granicama od 30—100%) ima sjeme posijano neposredno nakon sazrijevanja. Klijavost je, nadalje, ograničena na svega nešto više od dva mjeseca, a uskladištenje na temperaturi od + 5° C je povoljno. Autor se nije osvrnuo na veliku varijabilnost klijavosti sjemena posijanog neposredno po dozrijevanju iako se ova kreće između 30 i 100"/o, a mi možemo samo pretpostaviti, da sve sjeme ne potječe s jednog stabla. Naime, iz vlastitog iskustva nam je poznato da iste godine dva susjedna stabla po jedrosti imaju različito sjeme: dok je urod jednog sjemena gotovog bez šturih sjemenki, sjemenke drugog stabla su, naprotiv, u velikoj većini šture. Iz toga proizlazi zaključak da kod sakupljanja sjemena brijesta treba obratiti posebnu pažnju u kojoj je mjeri ono jedro (a što se lako utvrdi opipom), jer jedro sjeme ima uvijek dobru klijavost. Dr A. Andonovski objavio je svoj referat održan na Simpoziju o stogodišnjici Pančićeve dendrologije (održanom u listopadu 1971. godine na Goču), o svom nalazu zelene johe na Belasici nedaleko jugoslavensko-grčke granice i to na području vrištine Juniperus depressa — Bruckenthalia spicufolia i to je, za sada, najjužnije nalazište ove vrste. Rezultati istraživanja Dr M. Džekov e o potrebi na mineralnim hranivima i o odnosu tih hraniva u listu i drvetu s korom (tj. dijelova biljke koji se odnose iz rasadnika) nekih klonova euroameričke topole u rasadničkoj proizvodnji od neposrednog su interesa za praksu te bi ih trebali upoznati svi proizvađači takvog rasadničkog materijala. Oba rada trojke Bećar-Pejoski- Georgievski sastavni su dio kompleksnog proučavanja makedonskih niskih šu ma hrasta kitnjaka i hrasta sladuna, a rad dvojke Pejoski-Georgievski upoznaje nas sa fizičko-mehaničkim svojstvima bukovine, s lokaliteta na planini Karadžica nadmorske visine 1160 met., na sjevernoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi. Dr M. Grujoska registrira dosad nezabilježeno postojanje gljive Phellinus pini na stablima molike na Pelisteru, a dvojka Hadži-Ristova-Kamilovmjene mikrobiološkog sredstva Baktulat-S ski objavljuje rezultate ispitivanja priza suzbijanje borovog četnjaka gnjezdara u crnoborovim sastojinama. I za ovo sredstvo važi pravilo, kao i za ostala, da se uspješno može primijeniti samo u prvim razvojnim stadijima gusjenice. Načini umjetnog razmnožavanja mnogih dendroflornih vrsta nedovoljno su poznati pa je stoga od posebnog interesa saopćenje dr B. Popovskog o rezultatima njegovih ispitivanja pogodnosti pojedinih načina razmnožavanja drače (Paliurus aculeatu), tj. sjetvom sjemena, sadnjom reznica i sadnjom pojedinih dijelova korjenja. Rezultat: za umjetno razmnožavanje drače u obzir dolaze jedino dijelovi korjenja iz kojeg se može proizvesti između 34,5% (kod sadnje neposredno na terenu) do 55°/o (kod sadnje u stakleniku) sadnica, jer uspjeh sjetve sjemena iznosi svega 7"/o, a sadnja reznica ne daje rezultata. Trogodišnja (od 1966. do 1968. god.) opažanja dra R. Jovetića i dra B. Trpko v a u fakultetskom lovištu Trubarevo pokazala su: najproduktivnije u nošenju jaju su trogodišnje koke, a krajnji je rok za nasad jaja 15. lipnja jer je za razvoj fazančića potrebno 120 dana. Uostalom, do 15. lipnja koke snesu od 67 do 83% godišnje proizvodnje. I za unapređivanje proizvodnje u buko vim šumama Makedonije prema nalazu dra B. Grujoskog vrijedi isto što i za ostale takove šume: isključivanje paše iz sastojina, njega sastojina, očetinjavanje uz pretvaranje niskih i srednjih šuma u visoke. D r D. Krstevski objavio je funkcije za izračunavanje vremena potrebnog za premjer stabala sekcioniranjem hrastovih stabala u niskom uzgoju, a koje zavređu ju opširniju analizu, nego li je to moguće dati u jednom informativnom prikazu po put ovoga. Šume običnog bora, prema podatku u radu i n g. L. M. V i 1 a r o v a, zauzimaju površinu od oko 8.000 ha, od čega oko 6.000 ha u Mariovskom rajonu odnosno na planinama Nidže i Kožuf, a oko 2.000 ha u Bregalničkom rajonu odnosno u Malešev |