DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U komisiji za ekonomiku i planiranje je podvučeno da je potrebno sva ekonomska i planska razmišljanja i akcije podrediti činjenici da je šuma značajan faktor u stvaranju uvjeta okoline, ali da je istovremeno i proizvođač drveta. Kvantificiranje funkcije šume kao faktora koji utiče na okolinu postaje zato sve značajnije. Dugoročno, srednjeročno i kratkoročno planiranje mora postati ravnopravni i sam po sebi razumljiv sastavni dio cijelog rada u šumarstvu. Sve preporuke se temelje na trendu budućih potreba po različitim kategorijama drveta kao sirovine: jako povećana potreba drveta kao sirovine za kemijsku i polukemijsku preradu, umjereno povećanje potrebe drveta za mehaničku preradu i smanjena potreba za manje vrijednim sortimentima kao što je ogrjevno drvo i si. Sto se tiče povećanja potražnje, očekuje se isto tako i povećanje cijena sirovine. Razvojni planovi šumarstva moraju biti integralni dio nacionalnih privrednih planova. Pri tome je potrebno kratkoročne privatno-profiterske ciljeve podrediti kompleksnim dugoročnim privrednim ciljevima. Izražena je potreba stvaranja novih značajnih i dinamičnih organizacijskih oblika u šumarstvu i njegovoj administraciji. Potrebno je ubrzano razvijati sisteme klasificiranja prostora radi efikasnijeg planiranja i upotrebe toga prostora. Date su i određene preporuke za budući svjetski kongres, ali mjesto održavanja kongresa još nije određeno. U komisiji za drvnu industriju su ukazani razvojni trendovi u preradi drveta. Za prerađivačku industriju predstavljaju poseban problem sekundarne vrste drveća i to posebno u tropskim šumama. Taj problem treba riješiti upoznavanjem te noloških svojstava manje poznatih vrsta drveća kao i integriranim oblicima različitih načina prerade drveta. Homogenizirani e monokultura u tropskim šumama bi značilo privremeno rješenje za industriju i to zbog velike labilnosti tropskih šuma. Industrija se inače zalaže za podizanje čistih zasada mekih vrsta drveća, koje treba da postanu njihova optimalna sirovinska baza. Na drugoj strani, industrija upozorava na probleme i rješenja na relaciji drvna industrija-zagađivanje okoline. U zaključku potrebno je napomenuti da neki motivi nisu za nas novi (bar teoretski). Ali moramo znati da je Svjetski kongres, i to u Južnoj Americi, dao velikom dijelu svjetskog šumarstva brojne ideje, upozorenja i sugestije koje se mogu smatrati potpuno svježim. Na Kongresu sam učestvovao sa jednim od glavnih referata kao član Izvršnog komiteta IUFRO-a pod naslovom: »Progress of research on the efects of Silvicultural treatment on the environement«. Ocjenjujući rad svjetskog kongresa, konstatiram da je doprinos šumarstva Jugoslavije u međunarodnom šumarskom kretanju minimalan u poređenju sa bogatim domaćim iskustvima, znanjem i brojnim kadrovima sa kojima raspolažemo. Danas, kada šumarstvo dobiva ponovo na svom značenju u pogledu proizvodnje drveta i istovremene zaštite okoline, jugoslavenski šumari imaju velike mogućnosti da se dokažu na međunarodnom planu na čitavoj zemaljskoj kugli, od u šumama bogatih zemalja do aridnih područja. Sa našim iskustvom mogli bi doprinijeti kako u praksi tako i na stručnom školstvu i na istraživačkom radu. Takvom stanju nije kriva naša nezainteresiranost, nego prije svega nepovezan i neorganiziran nastup izvan naše zemlje. Uvjeren sam, na osnovu vlastitih iskustava, da takav nastup ne bi značio posebnu poteškoću obzirom na izvanredno pozitivnu reputaciju Jugoslavije u svijetu. Ključ je dakle u uspješnom bilateralnom i međunarodnom sudjelovanju na području šumarstva samih jugoslavenskih šumara. Prof. dr Dušan Mlinšek S7 |