DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Osim ovih, češće se znadu pojaviti kao štetnici u brdskim šumama Ot. aurosignatus, Ol. penicillatus, Ot. truncatus, Ot. scaber, Ol. stenorostris i dr. U brdskim šumama kao i na visokim planinama preko 1.500 m dolaze još mnoge vrste pipa Otiorrhvnchus-roda, ali se javljaju u malom broju i pojedinačno, neke od njih i na nekim za njih karakterističnim biljkama kao što su Pimts mitghus i P. leucodermis. Mi smo ovdje nabrojili samo neke vrste tih pipa, jer bi nas daleko vodilo nabrajanje onih vrsta za koje su pojedine planine karakteristična staništa. O većem broju ovih pipa manjkaju iscrpniji podaci o njihovom ciklusu i načinu života, jer je njihova zastupljenost mala pa možemo često naći pojedine za faunu interesantne primjerke, ali rijetko u većem broju. Inače, najveći broj pipa ovog roda pripada šumi, jer tu one nalaze najpovoljnije uvjete za svoj život i razvoj bez obzira da li pripadaju grupi rijetkih ili čestih članova šumske biocenoze. Za ovaj rod pipa na prvo mjesto dolaze brdske i visoko planinske šume, a onda nizinske ili otvorene poljoprivredne površine. Obzirom na klimatske prilike, koje su u nas vrlo različite, a u vezi naših orografskih i hidrografskih okolnosti, u šumama ćemo naći mali broj tipičnih štetnih vrsta, a mnogo veći broj endema 33 vrste ili endemita 70 vrsta, koje pripadaju samo fauni Jugoslavije. Kod tumačenja odnosa tih pipa spram okoline treba napomenuti da su li kukci umbrofilni organizmi, koji traže za vrijeme svoga života i kretanja sjenu i mrak. Ličinke stalno borave u zemlji, a imaga traže hranu pretežno samo po noći. To je, također, jedan biotički faktor važan za poznavanje ovih pipa, a naročito onih nekoliko tipičnih štetnih vrsta. Potencijal razmnažanja u ovih kukaca nije općenito visok iako neke vrste, osobito one štetne, legu i po koju stotinu jaja. Potencijal razmnažanja tih pipa je nizak i zbog toga jer se one zadržavaju većim dijelom u biotopima sa prilično nepovoljnim klimatskim prilikama. Razmnažanje je najjače kod onih vrsta koje žive u povoljnim klimatskim prilikama, kao što je naš Jadranski pojas, i koje se hrane kulturnim biljkama. Polifagnost u izboru hrane predstavlja u ovom slučaju jedan rezistencfaktor vrlo važan za održanje vrste. Same pipe kao razviti oblici nisu u pogledu hrane izbirljivi, a čini sc da su to još manje njihove ličinke. Prema tome mogu se ovi kukci održati na životu i kod slabe prehrane, odnosno i kod one vrste hrane koja nije najpovoljnija za njihov život i potencijal razmnažanja. Vrsta hrane je jedan od glavnih faktora za razmnažanje pa su nam stoga poznate gradacije kod onih vrsta koje se gotovo stalno zadržavaju u povoljnim životnim prilikama, a koje se nalaze na poljoprivrednim kulturama i na području Mediterana. Stoga najtipičnije štetne vrste nalazimo u Primorju i Podunavlju, dok je njihova pojava u ostalim krajevima rijetka. Masovne pojave ovih štetnika obično su prolaznog karaktera jer gradaciju ima samo jedna generacija, dok kod druge potencijal razmnažanja naglo pada i razmnažanje se normalizira. Do gradacije dolazi pod utjecajem vanjskih faktora i genetske strukture generacije koja ima sposobnost odlaganja velikog broja jaja, ali ta sposobnost već u drugoj generaciji opada ili se gubi. Obzirom na tu činjenicu najtipičnije štetne vrste javljaju se u manjim vremenskim razmacima od nekoliko godina (Ot. alulaceus), a kod nekih u razmaku od desetak i više godina (Ot. apjelbecki). Sve vrste ovog roda imaju u |