DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 59 <-- 59 --> PDF |
SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES U BUENOS AIRESU ODRŽAN U LISTOPADU 1972. GODINE Kongres je slijedio Svjetskom kongresu održanom u Madridu 1966. godine. Novo mjesto nije izabrano slučajno, jer u Latinskoj Americi u posljednje dvije decenije šumarstvo uzima sve veći zamah. Zato za latino-američku šumarsku javnost ta svjetska priredba znači još i posebnu potporu i značajan šumarsko-politički događaj. Oba organizatora, FAO i Ministarstvo poljoprivrede Argentine su se pobrinuli da ovaj kongres bude na visokom organizacijskom i stručnom nivou. Kongres je inače značajan doprinos svjetskom šumarstvu iz više razloga. Na kongresu je uzelo učešća 85 država sa približno 2.200 učesnika. Prvi put su se sa značajnijim doprinosom na govornici pojavili i delegati NR Kine. Jugoslaviju je zastupao samo jedan predstavnik. U pogledu značaja šumarstva u Jugoslaviji i u pogledu značaja jugoslavenskog šumarstva u svijetu, našu zemlju je trebala zastupati manja delegacija. Zato predlažem da ubuduće sličan promašaj jugoslavenski šumari sebi više ne priušte. Kongres je održan u centru Buenos Airesa u palači centra za kulturu »General San Martin«. Materija je podijeljena na uvodne referate, glavne referate i lične referate. Rad se odvijao u osam sekcija (komisija) i to: — uzgajanje šuma, — obrazovanje, — zaštita prirode i rekreacija, — iskorišćivanje šuma, — naučno-istraživački rad, — ekonomika, planiranje, administracija, — drvna industrija i — slobodna tribina. Uvodni referati na plenarnom zasjedanju su bili: Dr. B. K. Steenber g (generalni direktor FAO-a): »Centralni problemi šumarstva sa stanovišta FAO-a, I. Samse t (predsjednik iUFRO-a): »Razvoj i trend šumarsske nauke i tehnonologije sa stanovišta IUFRO-a«, P. M. Menry: »Lični pogledi i predstave o značaju svjetskog šumarstva«. Da bi se dao kongresu što veći naglasak, u Buenos Airesu je u listopadu održano više međunarodnih savjetovanja koja imaju veze sa šumarstvom i drvnom industrijom, a među njima: bilateralno i međunarodno sudjelovanje u šumarstvu; zasjedanje izvršnog odbora IUFRO-a; školstvo u šumarstvu Latinske Amerike; školstvo u šumarstvu; međunarodno udruženje šumarskih društava i dr. I pored toga što se na svjetskim kongresima neke konstatacije ponavljaju, ovaj kongres je dao nove impulse i osvježio već jednom pokrenute ideje. Za cijelo vrijeme rada kongresa provlači se kao crvena nit zahtjev za zaštitu okoline i ubrzano obrazovanje stručnih kadrova na svim nivoima. Taj naglasak je bio prisutan kod svih sekcija i država, a posebno kod zemalja u razvoju. Iz obimnih zaključaka evo nekoliko značajnijih preporuka: Uzgajanje šuma: Izboru vrsta drveća i provenijencija potrebno je ubuduće posvetiti veću pažnju. Uvođenju mehanizacije u šumarstvo treba dati veći naglasak, i to do te mjere koliko to dozvoljava zašitta okoline. Mjerama njege šuma posvetiti veću pažnju. Šumarstvo budućnosti mora imati pred očima više nego do sada šumu kao ekosistem. Preporuke se spotiču na ekstenzivne šumsko-uzgojne sisteme kao npr. na čiste sječe. Naročito je naglašena potreba suvremene sjemenske službe. Posebno poglavlje je posvećeno tropskim šumama sa upozorenjem da se nestručno gospodari |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 60 <-- 60 --> PDF |
u tom ekosistemu. Više nego do sada, uzgajanje šuma se mora u buduće efikasnije boriti za zaštitu okoline. Dat je niz preporuka među kojima i zahtjev za međunarodnu akciju u vezi sa obnovom šuma u aridnom i tropskom području. Na području obrazovanja Kongres se oslonio na Međunarodno savjetovanje o obrazovanju u šumarstvu koje je održano u Stokholmu 1971. godine. Odlučno je izražen zahtjev o produbljivanju znanja na biološkom i ekonomskom području, i na približavanju obrazovanja u šumarstvu socijalnim znanostima. Šumari moraju ubuduće dobiti veće interdisciplinarno znanje. Pri obrazovanju profila šumarskih stručnjaka potrebno je, više nego do sada, unijeti u šumarstvo poznata etička načela. Permanentno obrazovanje svih profila šumarskih stručnjaka treba da postane pravilo. Šumarstvo se mora ubuduće više nego do sada pozabaviti odgojem stanovništva na relaciji šuma-čovjek. U obrazovanju treba koristiti suvremene metode podučavanja na svim linijama, a zato je potrebna življa međunarodna izmjena iskustava i metoda. U komisiji za zaštitu okoline dat je niz zanimljivih prijedloga i zaključaka među kojima i: zdrava okolina postaje isto vrijedna, ili čak i vrijednija. od proizvodnje drveta. Moramo se naučiti kako da uskladimo dobivanje drveta sa jačanjem ostalih stvaralačkih funkcija šume (u srednjeevropskom i našem prostoru je na tom području već došlo do konkretnih rješenja — primjedba autora). U svim obrazovnim procesima u šumarstvu potrebno je na svakom koraku supsumirati zaštitu okoline kao razumljiv sastavni dio obrazovanja. Mogućnost rekreacije postaje sve značajnije vrelo prihoda i u šumarstvu. Za posebno uređenje šuma u svrhu zaštite okoline potrebno je od vlade tražiti posebna sredstva i za šumarstvo. Lovstvo treba usmjeriti na ekološke osnove. Treba se pobrinuti za zaštitu svih životinjskih i biljnih vrsta. Nacionalne parkove treba planirati i urediti u okviru regionalnog planiranja. Došla je do izražaja već pomalo sazrela spoznaja da nacionalne parkove ne treba prepuštati »samorazvoju«, već da ti parkovi zahtijevaju brižljivo planiranje i aktivno gospodarenje. Šumarstvo se mora ubuduće više brinuti za jačanje drugih funkcija šume npr. uravnoteženje vodnog režima i dr. Na koncu je dat prijedlog da Ujedinjeni narodi proglase 1974. godinu za svjetsku godinu drveta i da te godine sve države otpočnu sa velikim akcijama pošumljavanja. U komisiji za iskorišćivanje šuma je naglašena potreba za većom produktivnošću rada u šumarstvu. Primjena veće mehanizacije u iskorišćivanju šuma treba da omogući i intenzivnije uzgajanje šuma, preborno gospodarenje, iskorišćivanje tanjih sortimenata. iskorišćivanje na manjim dekoncentriranim površinama. Poseban naglasak je dat na socijalno-ekonomski položaj šumskog radnika. U nastavnim programima na svim stupnjevima obrazovanja iskorišćivanju šuma je potrebno dati pravo mjesto. Korištenjem mašina u iskorišćivanju šuma se. doduše, olakšao težak fizički rad, ali je došlo do pojave teških fizioloških i mentalnih smetnji. Zato ubuduće fiziologiji i psihologiji rada treba posvetiti veću pažnju. Vlade treba da omoguće ubrzanje dugoročne proizvodnje drvne mase u zamjenu za »kratkoročnu eksploataciju šuma«. Iskorišćivanje šuma se mora ubuduće više posvetiti zaštiti okoline na svim nivoima. Mehanizaciju u šumarstvu potrebno je prilagoditi lokalnim uvjetima u šumi i u društvu. Naime, nepogodna zaštita okoline, nezaposlenost i ekscesi stoje društvo više nego koristi od predimenzionirane mehanizacije. Naglo uvođenje mehanizacije u šumarstvo dovelo je do grešaka u gospodarenju sa šumama i do sukoba između šumarstva i društva, između uzgajanja i iskorišćivanja šuma. Naš zajednički zadatak je da te greške otklonimo i nađemo zajedničke konkretne mjere. Istraživački rađ. Državama u razvoju je ubuduće potrebna veća međunarodna pomoć za brže jačanje istraživačkog rada. Potrebno je jače povezivanje naučno- istraživačkog rada sa šumarskom praksom. U naučno-istraživačkom radu nedostaje prioritetni redoslijed istraživanja i tu grešku treba ubuduće ukloniti. Naučno-istraživački rad i obrazovanje (transmisiju u praksi) potrebno je jače povezati. Potrebno je organizirati svjetski sistem informiranja o rezultatima naučnih istraživanja. Date su preporuke npr. za intenzivnije kompleksno istraživanje ekosistema. Izražen je zahtjev za timskim radom, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj osnovi zbog toga što postoji opasnost upotrebe jednostranih naučnih dostignuća na usko specijaliziranim područjima. Povećati aktivnost komuniciranja između istraživača putem raznih vrsta susreta. Potrebno je pojačati kontakte između istraživača razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. U zemljama u razvoju potrebno je pojačati naučno-istraživački rad na području hidrologije, pedologije, ekonomike, iskorišćivanja šuma i uzgajanja šuma sa posebnim osvrtom uticaja umjetnih šumskih zasada na okolinu. 56 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U komisiji za ekonomiku i planiranje je podvučeno da je potrebno sva ekonomska i planska razmišljanja i akcije podrediti činjenici da je šuma značajan faktor u stvaranju uvjeta okoline, ali da je istovremeno i proizvođač drveta. Kvantificiranje funkcije šume kao faktora koji utiče na okolinu postaje zato sve značajnije. Dugoročno, srednjeročno i kratkoročno planiranje mora postati ravnopravni i sam po sebi razumljiv sastavni dio cijelog rada u šumarstvu. Sve preporuke se temelje na trendu budućih potreba po različitim kategorijama drveta kao sirovine: jako povećana potreba drveta kao sirovine za kemijsku i polukemijsku preradu, umjereno povećanje potrebe drveta za mehaničku preradu i smanjena potreba za manje vrijednim sortimentima kao što je ogrjevno drvo i si. Sto se tiče povećanja potražnje, očekuje se isto tako i povećanje cijena sirovine. Razvojni planovi šumarstva moraju biti integralni dio nacionalnih privrednih planova. Pri tome je potrebno kratkoročne privatno-profiterske ciljeve podrediti kompleksnim dugoročnim privrednim ciljevima. Izražena je potreba stvaranja novih značajnih i dinamičnih organizacijskih oblika u šumarstvu i njegovoj administraciji. Potrebno je ubrzano razvijati sisteme klasificiranja prostora radi efikasnijeg planiranja i upotrebe toga prostora. Date su i određene preporuke za budući svjetski kongres, ali mjesto održavanja kongresa još nije određeno. U komisiji za drvnu industriju su ukazani razvojni trendovi u preradi drveta. Za prerađivačku industriju predstavljaju poseban problem sekundarne vrste drveća i to posebno u tropskim šumama. Taj problem treba riješiti upoznavanjem te noloških svojstava manje poznatih vrsta drveća kao i integriranim oblicima različitih načina prerade drveta. Homogenizirani e monokultura u tropskim šumama bi značilo privremeno rješenje za industriju i to zbog velike labilnosti tropskih šuma. Industrija se inače zalaže za podizanje čistih zasada mekih vrsta drveća, koje treba da postanu njihova optimalna sirovinska baza. Na drugoj strani, industrija upozorava na probleme i rješenja na relaciji drvna industrija-zagađivanje okoline. U zaključku potrebno je napomenuti da neki motivi nisu za nas novi (bar teoretski). Ali moramo znati da je Svjetski kongres, i to u Južnoj Americi, dao velikom dijelu svjetskog šumarstva brojne ideje, upozorenja i sugestije koje se mogu smatrati potpuno svježim. Na Kongresu sam učestvovao sa jednim od glavnih referata kao član Izvršnog komiteta IUFRO-a pod naslovom: »Progress of research on the efects of Silvicultural treatment on the environement«. Ocjenjujući rad svjetskog kongresa, konstatiram da je doprinos šumarstva Jugoslavije u međunarodnom šumarskom kretanju minimalan u poređenju sa bogatim domaćim iskustvima, znanjem i brojnim kadrovima sa kojima raspolažemo. Danas, kada šumarstvo dobiva ponovo na svom značenju u pogledu proizvodnje drveta i istovremene zaštite okoline, jugoslavenski šumari imaju velike mogućnosti da se dokažu na međunarodnom planu na čitavoj zemaljskoj kugli, od u šumama bogatih zemalja do aridnih područja. Sa našim iskustvom mogli bi doprinijeti kako u praksi tako i na stručnom školstvu i na istraživačkom radu. Takvom stanju nije kriva naša nezainteresiranost, nego prije svega nepovezan i neorganiziran nastup izvan naše zemlje. Uvjeren sam, na osnovu vlastitih iskustava, da takav nastup ne bi značio posebnu poteškoću obzirom na izvanredno pozitivnu reputaciju Jugoslavije u svijetu. Ključ je dakle u uspješnom bilateralnom i međunarodnom sudjelovanju na području šumarstva samih jugoslavenskih šumara. Prof. dr Dušan Mlinšek S7 |