DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 5 <-- 5 --> PDF |
U izboru hrane kod ovih štetnika dolazimo do jedne vrlo interesantne činjenice. Pojedine populacije iraaga mogu na nekim određenim prostorima počiniti velike štete oštećivanjem pupova ili mladih listova u proljeće, da se kroz 2—3 nedjelje izgube i eventualno pojave na istom ili drugom biotopu i počine štetu ne na istoj, već na posve drugoj biljci u razmaku od desetak pa i više godina. Kao primjer za navedenu činjenicu može nam poslužiti baš Ot. apfelbecki, koju je vrstu pred 85 godina našao Apfelbeck na bukvi i hrastu, a 1972. g. pojavila se na jednom manjem prostoru na kulturi ariša. Ovo jasno pokazuje da se radi o jednom polifagnom štetniku u kojega generacije pokazuju različiti ukus u izboru hrane. Ta je pojava česta ne samo kod ovih polifagnih pipa već i kod mnogih drugih štetnika. Iako najveći broj polifagnih štetnika preferira u svom izboru hrane jednu vrstu, kao npr. gubar razne vrste hrastova, ipak on u stanovitim prilikama kod mijenjanja biotopa mijenja i svoj ukus pa će u brdskoj šumi prvenstveno napasti bukvu, a onda hrast. Zlatokraj jednako na kontinentu napada hrast i voćke, dok u Primorju javlja se samo u makiji na planici. Ovo smo samo spomenuli radi usporedbe u tumačenju jedne biološke činjenice. Što se tiče pipa Otiorrhynchus-roäa. tu nažalost nemamo veći broj nekih autentičnih podataka, jer zbog sporadičnog i mjestimičnog pojavljivanja biologija tih pipa ni u nas pa ni u svijetu nije, osim za neke tipične štetnike, dovoljno poznata {Ol. ligustici. Ot. alutaceus i Ot. niger). Najviše podataka možemo prikupiti za one vrste koje se češće javljaju i eventualno na jednom određenom području. Evo npr. nekih osnovnih podataka za spomenute tri vrste. Ot. ligustici ne dolazi u obzir kao šumski štetnik jer mu ličinka živi na korijenu lucerne, a imago oštećuje lišće šećerne repe i lucerne te pupove vinove loze. Mužjaci su dosta rijetki pa se vrsta razmnaža i partenogenetski. Biologija ove vrste je dobro poznata. Ot. alutaceus je poljoprivredni štetnik koji izgriza pupove vinove loze na Jadranskom pojasu, ali se hrani i lišćem voćaka i crnike (Quercus ilex) u makiji. Nije, međutim, poznato gdje se zadržava njegova ličinka. Ot. niger je poznat kao štetnik u šumskim rasadnicima, u kojima ličinka izgriza korijenje mladih biljčica, a imago se hrani iglicama smreke i lišćem johe. Spada među vrste sa jačim potencijalom razmnažanja, jer ženka može odložiti 40—240 jaja. Imago može živjeti i tri godine. Ta vrsta dolazi pojedinačno na brdskim terenima i hrani se lišćem raznog drveća, odnosno iglicama smreke. Spomenut ćemo još nekoliko vrsta, koje su poznate kao povremeni štetnici u šumama, šumskim rasadnicima i kulturama. Ot. cardiniger je vrlo raširena vrsta na Jadranskom pojasu i poznata kao ljubitelj slatkih plodova smokve i kruške, ali može u jačoj mjeri oštetiti lišće: crnog i alepskog bora (P. nigra i P. halepensis), jasena (Fraxinus ornus), graba bijelog i crnog (Carpinus betulus i Ostrya carpinifolia), te gloga (Crataegus oxyacantha). Ot. ovatus je jedna mala pipa (5 mm), koje ličinka nagriza u šumskim rasadnicima korijenje, a imago koru i nadzemne dijelove smreke. Ot. bisulcatus javlja se češće u brdskim šumama kao štetnik lišća bukve. Ot. perdix dolazi, također, u brdskim šumama na bukvi, jasenu i grabu, ali se javlja i u makiji. Ot. sensitivus poznat kao štetnik na smreki, jeli i boru. |