DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Prema prednjoj tabeli vidljivo je, da je visinski prirast najveći kod
evropskog ariša, zatim slijede: američki borovac, obični bor, smreka i crni
bor, a što je i očekivano.


Međutim, prema debljinskom prirastu na prvom mjestu je: obični bor,
zatim slijedi: američki borovac, dok evropski ariš, crni bor i smreka približno
su istih dimenzija.


Ovdje se nameće pitanje, koji je uzrok da je evropski ariš pokazao znatno
slabije debljinsko prirašćivanje od običnog bora i američkog borovca, a
u visinskom prirašćivanju je na prvom mjestu. Opravdanje se može naći u
primjeni razmaka sadnje 2 X 2 m, što izgleda evr. arišu ne odgovara, kao
izrazito heliofilnoj vrsti.


Mišljenje je, da razmak sadnje nebi trebao biti manji od 2,5 X 2,5 m.
Također, niti startno gnojivo nije primjenjeno kod američkog borovca.


PRETHODNI ZAKLJUČCI


Iz
ovoga prikaza mogu se donijeti prethodni zaključci i to:


1) Postavljene pokusne plohe na bujadnično-vrištinskoj površini »Točak<<
pokazale su određene pozitivne rezultate u uzgoju intenzivnih kultura četinjača
(evrop. ariša, am. borovca, ob. bora, smreke i crnog bora), koji mogu
poslužiti za širi zahvat unošenja i proširenja četinjača na tim površinama
prema stanju tla i zahtjevu vrsta.


2) Sa boljim rezultatima ukazuju se u ovom ispitnom razdoblju: ob. bor,
am. borovac i evr. ariš pa bi prema sadašnjem stanju istima trebalo dati i
odgovarajući prioritet. Također, zadovoljavajuće rezultate pokazuje i ob.
smreka i crni bor. Međutim, ta odluka mora biti povezana sa daljim ispitivanjima,
jer će se bolja slika steći nakon cea 20—25 godina, budući da je i
tako intencija da se nasadi četinjača uzgajaju u daleko manjim ophodnjama
nego je to bilo u tradiciji, a potom se konačno odlučiti za one vrste, koje
su najproduktivnije u predviđenoj ophodnji.


Pri tome dolazi naročito do izražaja primjena umjetnih gnojiva (prihranjivanje)
prigodom sadnje i u prvim godinama njege, kao jaki stimulans, a
što je uočeno i praćenjem ovih pokusa. Mišljenje je, da je efikasnije djelovanje
umjetnih gnojiva ako se ista dodaju kao startno gnojivo (zbog pomanjkanja
fosfora i kalija u tlu) površinski, nego direktnim miješanjem sa
zemljom iz jama za sadnju.


3) Praćenje i ispitivanje daljeg uzgoja ovih kultura mora bazirati kao i
do sada, na naučno-stručnim postavkama, što ukazuje na još prisniju suradnju
sa naučnim institucijama (Jug. inst. za čet. Jastrebarsko, Šum. fakultetom
i dr.).


4) Budući da su rezultati ovih pokusa od neprocjenjive koristi za proširenu
reprodukciju uzgoja četinjača i osvajanje znatnih bujadnično-vrištinskih
površina, ali što iziskuje znatna novčana ulaganja, potrebno je, da šira
zajednica osigura odgovarujuća novčana sredstva za ove radove kao dio uloga
za opće korisnu funkciju šuma.


LITERATURA


1.
Bertovi ć S. (1967): Ekološke značajke okoliša primjernih objekata. Vodič za
ekskurzije III Kongresa »Zadar 67«, Jug. društvo za proučavanje zemljišta, Zagreb,
str. 152—153.