DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Već sami ovi pravni dokumenti, kao i nova zakonodavna materija koja se iz oblasti zaštite čovjekove prirodne okoline priprema u SR Hrvatskoj, daju puno opravdanje ovom našem mišljenju. Neracionalni odnos čovjeka prema svojoj prirodnoj okolini, u prošlosti i danas, posljedica je nedovoljnog poznavanja složenih i međusobno uvjetovanih prirodnih zakonitosti pri svim zahvatima u prirodi kao i intenzivnog iskorišćivanja prirodnih dobara. Da iskorišćivanje prirode i njenih dobara, koja se stoljećima i milenijima stvaraju (neka od njih se ne obnavljaju), bude u razumnim granicama, pojavila se potreba poduzimanja hitnih mjera suvremene zaštite prirode zasnovane na ekološkim načelima, kroz kompleksnu zaštitu prirodnih sredina i racionalnu eksploataciju prirodnih dobara. Jedno od fundamentalnih mjesta u problematici zaštite prirode svakog područja ima zaštita šuma kao najsloženijih i najstabilnijih ekoloških sistema u prirodi, koje su od neprocjenjivog i mnogostrukog značenja za očuvanje bioloških, klimatoloških, pedoloških, hidroloških, privrednih, pejsažno- estetskih i drugih vrednota nekog kraja. Postojeće stanje šumskog fonda u Hrvatskoj što smo ga kao baštinu naslijedili nije svugdje zadovoljavajući, a negdje je stanje zabrinjavajuće. Opće je poznato da su veliki kompleksi šuma u nizinskim područjima i ravnicama nepovratno uništeni, često i zbog prekomjerne eksploatacije ustupivši mjesto poljoprivredi (Slavonija, Baranja i dr.). Regulacijom korita rijeke Save snižen je nivo podzemnih voda na terenima ovih nizinskih šuma. Tom presudnom momentu za opstanak čuvenog slavonskog hrasta pridružilo se i energično djelovanje štetočina — gubara i pepelnice. Nemilosrdna sjeća hrasta, naročito poslije II svjetskog rata, imala je kao krajnji rezultat nestanak prvotnih šuma slavonskog hrasta. Usput rečeno, nestankom šuma uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju su se (u klimatskom, edafskom i drugom pogledu) toliko pogoršali, da se sada ozbiljno razmišlja o organiziranom pošumljavanju pojedinih dijelova terena u vidu šumskih poljozaštitnih pojaseva. Grešaka je bilo i u načinu i intenzitetu sječa brdskih šuma u posavsko- podravskoj regiji gdje su mnoge ranije visokovrijedne šume danas pretvorene u panjače sa smanjenom biološkom i tehničkom vrijednosti, dok je prebirnom sječom u prošlim decenij ama samo pojedinih vrsta (npr. bukve i hrasta) veliki dio takvih šuma degradiran i osiromašen u florističkom, strukturnom i dr. pogledu, čime je narušena njihova cenotička stabilnost kao ekosistema i izmijenjen pravac daljnjeg razvoja. Bilo je i pojava intenzivnih oplodnih sječa, koje su više naličile na gole sječe, a s obzirom da se to znalo događati i na strmim brdskim terenima takve su sječe graničile s devastacijom (slučaj oko Jankovca na Papuku). Činjenica je da su u poslijeratnom periodu izgradnje i obnove zemlje šume bile jedne od glavnih izvora sredstava pa je upravo u tom periodu došlo do glavnog narušavanja šumskog fonda čije se posljedice još i danas osjećaju. Međutim, iako se ne može tvrditi da se bilo gdje na ovom podru čju danas pojavljuje tendencija jačeg ili djelomičnog uništavanja šumskog fonda, jer su ove opasnosti danas uklonjene planskim gospodarenjem u šumama na temelju suvremenih gospodarskih osnova, ipak se može ustvrditi da ne postoji uvijek usklađenost s osnovnim principima zaštite prirode i bio |