DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 73 <-- 73 --> PDF |
državni organi poklanjali posebnu brigu- Izlažući proces i ob´m djelovanja plemenskih komunica na manje zajednice (seoske i bratstveničke), a ovih na domaćinstva (»kuće«) i uzroke tem diobama u raznim krajevima, autor objašnjava da se u vezi s tim diobama ingerencija državnih organa prvi puta pojavljuje tek poslije razgraničenja s Turskom (1859. g.), jer su do tada sva pitanja u vezi sa komunicama, pa i diobe, rješavala sama plemena. Budući da su brojne dobre komunice na pojedina domaćinstva ocijenjene kao nepovoljne za prehranu i držanje stoke, Veliki sud zabranjuje diobu komunica, po odobrenju knjaza, 1885-g- To rješenje ostaje na snazi do donošenja »Opšteg imovinskog zakonika« 1888. g., kojim je dato pravo plemenima, selima i bratstvima da mogu zajedničku [imovinu dijeliti na manje zajednice, pa i na »kuće«, što je u znatnom obimu i vršeno. Zbog toga je 1896- g. obnovljena ranije zabranjena diobe komunica (premda je to bilo protivno odredbama Zakona koje nisu izmijenjene). Krajem XIX i početkom XX vijeka dolazi do sve većeg siromašenja sela, zaduženosti, iseljavanja itd., uslijed daljnjeg razvoja, kapitalističkih odnosa |i povećanja stanovništva. Zbog toga dolazi do uzurpacije komunica, krčenja u obradive površine, i zahtjeva za diobom komunica. Uslijed takvog pritiska problema državni organi odobravaju sve opravdane zahtjeve za diobu, pa i sami dodjeljuju pojedine dijelove komunica siromašnim licima, čime se postigla i bolja zaštita odnosnih šuma. Interesantno je da su li. zahtjevi za diobe i rješenja sadržavala uvjete da paša i nakon diobe ostaje zajednička. Autor podvlači da nije bilo zahtjeva za diobe udaljen´h plemenskih i seoskih komunica. Analizirajući takvu politiku državn´h organa, autor zaključuje da je ona vođena u prvom redu načelom očuvanja stočarstva kao materijalne osnove stanovništva i načelom što boljeg očuvanja i razumnijeg iskorišćivanja šuma- Autor se suprotstavlja mišljenju nekih drugih naučnih radnika koji su kritizirali takvu politiku državnih organa smatrajući je kočnicom za daljnji razvoj društveno ekonomskih odnosa. Ti su autori, naime, smatrali, da su već tada robno novčani odnos;! uzeli toliko maha, da je daljnje podržavanje komunica b;lo društveno ekonomski neopravdano, i da je ´trebalo, naprotiv, ići na likvidaciju plemenskih ostataka, koji su, obože, sprečavali razvoj poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (osim šuma, postojale su zajedničke i velike površine livada, pa i rijeka ;i. jezera!)- Autor nije prihvatio takva stajališta, po našem mišljenju opravdano i dobro obrazloženo, iznoseći tadašnju opću ekonomsku situaciju u zemlji kao nedovoljnu za neki brži razvoj privrede a posebno šumarstva i poljoprivrede. Pridružujemo se mišljenju autora, da razvoju šumarstva i drvne industrije npr. nisu smetali vlasnički odnosi na šumama (to što su šume bile komunalno a ne državno vlasništvo) nego gotovo posvemašnja nepristupačnost šuma, a za njihovo otvaranje nije bilo dovoljno ni, državnog ni privatnog kapitala (još ni danas nisu mnoge šume u Jugoslaviju´ dovoljno pristupačne). I nama se čini, da su državni organi donosila, one i onakve mjere koje su u onakvoj ekonomskoj i društvenoj političkoj situaciji jedino i mogli donositi. U glavi o iskorišćivanju šuma autor prikazuje politiku države u vezi odobravanja dugoročnih ugovora za sječu šuma, a posebno detaljno prikazuje i obrazlaže mjere oko zabrane sječe šuma ( ;i rada pilana na područjima oslobođenim u balkanskom ratu. Na tom, naime, području nije provedeno razgraničenje državnih od privatnih šuma, pa su se pojavljivale mnoge špekulacije sa državnom (imovinom- Dosta je detaljno obrađeno isk°rišćivanje sporednih šum 485 |