DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 73     <-- 73 -->        PDF

državni organi poklanjali posebnu brigu-
Izlažući proces i ob´m djelovanja
plemenskih komunica na manje zajednice
(seoske i bratstveničke), a ovih
na domaćinstva (»kuće«) i uzroke tem
diobama u raznim krajevima, autor
objašnjava da se u vezi s tim diobama
ingerencija državnih organa prvi puta
pojavljuje tek poslije razgraničenja s
Turskom (1859. g.), jer su do tada sva
pitanja u vezi sa komunicama, pa i
diobe, rješavala sama plemena. Budući
da su brojne dobre komunice na pojedina
domaćinstva ocijenjene kao nepovoljne
za prehranu i držanje stoke,
Veliki sud zabranjuje diobu komunica,
po odobrenju knjaza, 1885-g- To rješenje
ostaje na snazi do donošenja »Opšteg
imovinskog zakonika« 1888. g.,
kojim je dato pravo plemenima, selima
i bratstvima da mogu zajedničku [imovinu
dijeliti na manje zajednice, pa i
na »kuće«, što je u znatnom obimu i
vršeno. Zbog toga je 1896- g. obnovljena
ranije zabranjena diobe komunica
(premda je to bilo protivno odredbama
Zakona koje nisu izmijenjene). Krajem
XIX i početkom XX vijeka dolazi do
sve većeg siromašenja sela, zaduženosti,
iseljavanja itd., uslijed daljnjeg razvoja,
kapitalističkih odnosa |i povećanja stanovništva.
Zbog toga dolazi do uzurpacije
komunica, krčenja u obradive površine,
i zahtjeva za diobom komunica.
Uslijed takvog pritiska problema državni
organi odobravaju sve opravdane
zahtjeve za diobu, pa i sami dodjeljuju
pojedine dijelove komunica siromašnim
licima, čime se postigla i bolja zaštita
odnosnih šuma. Interesantno je da su


li. zahtjevi za diobe i rješenja sadržavala
uvjete da paša i nakon diobe ostaje
zajednička. Autor podvlači da nije bilo
zahtjeva za diobe udaljen´h plemenskih
i seoskih komunica. Analizirajući takvu
politiku državn´h organa, autor
zaključuje da je ona vođena u prvom
redu načelom očuvanja stočarstva kao
materijalne osnove stanovništva i načelom
što boljeg očuvanja i razumnijeg
iskorišćivanja šuma- Autor se suprotstavlja
mišljenju nekih drugih naučnih
radnika koji su kritizirali takvu politiku
državnih organa smatrajući je kočnicom
za daljnji razvoj društveno ekonomskih
odnosa. Ti su autori, naime,
smatrali, da su već tada robno novčani
odnos;! uzeli toliko maha, da je
daljnje podržavanje komunica b;lo društveno
ekonomski neopravdano, i da je
´trebalo, naprotiv, ići na likvidaciju
plemenskih ostataka, koji su, obože,
sprečavali razvoj poljoprivrede, šumarstva
i vodoprivrede (osim šuma, postojale
su zajedničke i velike površine
livada, pa i rijeka ;i. jezera!)- Autor nije
prihvatio takva stajališta, po našem
mišljenju opravdano i dobro obrazloženo,
iznoseći tadašnju opću ekonomsku
situaciju u zemlji kao nedovoljnu
za neki brži razvoj privrede a posebno
šumarstva i poljoprivrede. Pridružujemo
se mišljenju autora, da razvoju
šumarstva i drvne industrije npr. nisu
smetali vlasnički odnosi na šumama (to
što su šume bile komunalno a ne državno
vlasništvo) nego gotovo posvemašnja
nepristupačnost šuma, a za njihovo
otvaranje nije bilo dovoljno ni, državnog
ni privatnog kapitala (još ni danas
nisu mnoge šume u Jugoslaviju´ dovoljno
pristupačne). I nama se čini, da su
državni organi donosila, one i onakve
mjere koje su u onakvoj ekonomskoj i
društvenoj političkoj situaciji jedino i
mogli donositi.


U glavi o iskorišćivanju šuma autor
prikazuje politiku države u vezi odobravanja
dugoročnih ugovora za sječu
šuma, a posebno detaljno prikazuje i
obrazlaže mjere oko zabrane sječe šuma
(
;i rada pilana na područjima oslobođenim
u balkanskom ratu. Na tom, naime,
području nije provedeno razgraničenje
državnih od privatnih šuma, pa su se
pojavljivale mnoge špekulacije sa državnom
(imovinom- Dosta je detaljno
obrađeno isk°rišćivanje sporednih šum


485