DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 70 <-- 70 --> PDF |
(-Domaća 6tcućna Utecatuca TRILOGIJA POVIJESTI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE CRNE GORE DR DUŠAN VUČKOVIĆ, naš poznati li cijenjeni naučni i stručni radnšk, zaokružio je svoja dugogodišnja istraživanja povijesti šumarstva i drvne industrije Crne Gore. Ovaj strpljivi i obiman rad objavljen je u tri dijela, u tri posebne knjige u vremenskom razmaku od 1965- do 1972. g: — Kapitalističko iskorišćavanje šuma u Crnoj Gori, Titograd 1965.; — Drvna industrija u Crnoj Gori 1873-1941, Titograd 1969.; — Šumarstvo i lovstvo u Crnoj Gorli (u drugoj polovini XIX i početkom XX vijeka), Titograd, 1972. Sve tri knjige su izdanje Istorijskog instituta u Titogradu. Prvu je knjjigu čitaocima »šum. 1 bta« prikazao dr U- Golubović 1965. g. u br. 9-10. Premda je ova trilogija kao csmovnu materiju svog istraživanja zahvatila u prvom planu samo jednu privrednu oblast — šumarstvo i drvnu industry u, ona nije mogla a da ne zahvati srž života; h okolnosti i privrednih zbivanja u istraživanim periodima. U jednoj brdovitoj, šumovitoj, besputnoj, privredno veoma nerazvijenoj zemlji-, životni interes naroda je usko vezan uz šumu, jer mu je stočarstvo bitan oslonac opstanka, a šumarstvo bogatstvo u obliku »komunica« (plemenskih, seoskih i braitstveničk h šuma) i privatnih šuma, gotovo jedina nada u svjetliju budućnost. A upravo to šumsko bogatstvo, ta narodna nada, bila je središte oko kojeg se pleo đavolski ples mnogih suprotnih interesa. I jedva da je gdje ta šuma b la u tolikoj mjeri narodna, i toliko povezana sa životnim uvjetima i potrebama narodn´m kao upravo u Crnoj Gori. U drugoj knjizi- objavljenoj 1969. g., autor istražuje razvoj drvne industrije od njenih prvih početaka 1873. g. (dvorska pilana potočara na Rijeci Crnojevića) do 1941. g-, tj- u razdoblju od 68 godina- Materija je podijeljena na dva d´ljela: period bivše crnogorske države, i period bivše Jugoslavije. Prvi drvoprerađivački objekt — već spomenuta pilana potočara — je bno ujedno i prvi industrijski objekt u Crnoj Gori uopće- Interesantno je, da je podignuta dvorskim sredstvima. Pa i to je bio »smion i značajan privredni poduhvat« u besputnoj, maloj, bez ikakva akumulativnog bilo prtlvatnog, bilo državnog kapitala, siromašnoj Crnoj Gori prije Berlinskog kongresa (1878.g.). Izabrana lokacija na Rijeci Crnojevlća je jedino i dolazila u obziri, mada su trupci dolazili Moračom do Skadarskog jezera, a odatle uzvodno uz Crnojevllća rijeku, i mada je za transport trupaca trebalo pribaviti dioizvolu cd Porte, jer je prolazio dijelom turskog područja. Po završetku ratova 1876/78 oslobođeni su od turske vlastt Podgorica, Nikšlć, Kolašin, Bar i dr., pa je teritorij Crne Gore više nego udvostručen, čime su potrebe na izgradnji znatno porasle. Tada je i pilana preseljena na povoljniju lokaciju, Gornje Polje kod Nikšića, gdje je radila (izdavanjem pod |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 71 <-- 71 --> PDF |
zakup) još i za vrijeme okupacije od strane Austrougarske 1916/1918. g- Do kraja XIX vijeka podignuta je samo još jedna pilana potočara, i to na području gornje Tare- Do balkanskog rata izgrađene su još neke pilane potočare i dvije parne pilane, jedna 1909- a druga godinu kasnije, obje u gornjem području Tare. Nakon balkanskog rata teritorij Crne Gore se znatno proškik» na novooslobođena područja (dio Sandžaka, Polimlja i Metohije). U tom je području bilo više malih pilana potočara (u ibarskom bazenu 14). Razvoj drvne industrije u drugom periodu podijeljen je u dvije etape: prva do 1930. g-, kada se p u bivšoj Jugoslaviji počeo osjećati utjecaj nastale svjetske krize, i druga do 1941. g-, tj. do propasti bivše Jugoslawe- U prvoj etapi, naroqito od 1926. g. podignuto je nekoliko novih parnih pilana: pet u okolini Kolašina, dvije u području Čakora, jedna kod Pljevlja, jedna u Risnu i dvije u okolini Nikšića. U to je vrijeme u raznim područjima podignuto i više pilana potočara, i dvije radionice namještaja, jedna uz pilanu u Jabuci (kod Kolašina), a druga u Kotoru- Međutim, sve ove pilane ili misu radile punim kapacitetom ili su radile gođinu-dvije, a 1931. g. tri parne pilane guta požar. U drugoj etapi je također podignuto nekoliko većih pilana: dvije u okolini Pljevlja, jedna u šavničkom srezu (nakon dvije godine jzgorela u požaru), jedna kod Nikšića i jedna u ibarskom području- Svakoj navedenoj parnoj pilani, pa i nekim važnijim p:lanama potočarama posvećuje autor dosta prostora, analizirajući uvjete pod kojima su poslovale (pogodnost lokacija s obzirom na snabdijevanje trupcima, na ransport do tržišta ;i si.), navodi njihove vlasnike, kapacitet, proizvodnju, opremu dužinu postojanja i rada itd. Plastično je prikazana njihova geneza ji njihova ka snija sudbina. Postanak, rad i poslovanje tih industrijskih kapaciteta utkani su u tadašnje opće i posebne ekonomske prilike, privrednu politiku bivše crnogorske države i kasniju u bivšoj Jugoslaviji. Rad se ističe rigoroiznošću ispitivanja raznih podataka, preciznošću i savjesnošću njihova ispitivanja i ocjenjnvanja, pobijajući dokumentiranom analizom razne službene i dr- objavljene podatke o mnogim pilanama. Uza sve to, djelo je zanimljivo pisano, >i po metodi znanstvene obradbe predstavlja izvanredno visok domet znanstvenog istraživanja, analiza ii ocjena dijela ekonomske povijesti jednog naroda. Treća knjiga, objavljena 1972. g., podijeljena je također u dva dijela: prvi dio šumarstvo, i drugi cH´.o lovstvo. Istraživanje se odnosi na vremensko razdoblje od druge polovine XIX vijeka do I svjetskog rata- U prvom dijelu autor obrađuje stanje šuma i uvjete za razvoj šumarstva, organe za poslove šumarstva, šumarske kadrove, propose o šumama, imovinskopravne odnose na šumama, komunalne šume, iskorišćavanje glavnih i sporednih šumskih proizvoda i trgovine te zaštitu i unapređivanje šuma. Ta materiia čini pretežan dio knjige (181 stranica), dok drugi dio obuhvaća manji dio (50 stranica). Od podataka o stanju šuma ukazujemo samo na vlasničke odnose: do balkanskog rata državnih šuma stvarno i nema, najveći dio (67%) čine šume komumice, privatne šume iznose oko 30%, a ostalih 3% su manastirske šume; u područjima oslobođenim u balkanskom ratu gotovo sve šume su državne (premda njihovo ograničavanje nije moglo biti provedeno). Prikazujući uvjete za razvoj šumarstva na području do balkanskog rata, autor konstat´ra veoma teško opće privredno stanje u zemlji: veoma nerazvijena industrija i komunikaqije, oskudica državnog i privatnog |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 72 <-- 72 --> PDF |
kapitala, veliki državni dugovi, pasivna trgovinska b:lanca itd- Glavna privredna grana je poljoprivreda kojom se bavi daleko pretežan dio stanovništva, i to zaostala poljoprivreda malog posjeda s veoma malim obradiv´m površinama (0,77 ha oranica i 1,15 ha livada po domaćinstvu) i niskim prinosom- Premda pašnjaci zauzimaju 82fl/o poljoprivredne površine, stoke ipak nema mnogo (naročito u nekim krajevima), ali uza sve to stoka i stočni proizvodi čine glavni dio robne proizvodnje sela i osnovnu robu za izvoz. Ako se pritom ima u v´du da stoka pase gotovo u svim šumama, onda nije teško zaključiti da je bilo veoma malo mogućnosti za racionalno jiskorišćavanje, dobru zaštitu i unapređenje šume. Posebno je značajno da za poslove šumarstva nisu nikad postojali posebni državni organ;, već su te poslove obavljali opći državni organi, u doba kn jaza Danila su to bili Senat i plemenski kapetani. Plemenski kapetani su bili prvostepena sudska, upravna i vojna vlast-Kasnijim reorganizacijama se odvaja vojna organizacija (1871- i 1879.g-), umjesto Senata se osniva Veliki sud (najviša sudska vlast) zatim razna ministarstva i Državni savjet (najviša upravna vlast i upravni sud) dok plemenski kapetani ostaju prvostepeni upravni i sudski organi. U XIX vijeku u Crnoj Gori nije bilo visoko kvalificiranih šumarskih stručnjaka- Prvi se pojavljuje tek 1907. g. uz vrhovni privredni resor. Na tom se mjestu do 1915. g. smijenjuje daljnja četvorica (s prekidima), od kojih su bila dvojica porijeklom iz Crne Gore, i to između 1911. i 1914- (sa završenom šumarskom školom u Piseku, Čehoslovačka). Kvalificiranog lugarskog osoblja nije bilo. Veoma je interesantno da su poslovi šumarstva još 1873. g- spadali u nadležnost vojnih vlasti i tamo ostali (s manjim prekidima u pogledu privatnih šuma) do 1903. g- Komandiri su osnovali u svakom selu posebne komis je od »tri poštena [i savjesna čovjeka« kao prvostepene organe za poslove šumarstva- Od 1903- g., opet s malim prekidom, poslovi šumarstva prelaze u Ministarstvo unutrašnj´h djela (u Privredno odjeljenje) i njegove niže instance (oblasne uprave i kapetanije). Od 1904. g- plemenski kapetani uspostavljaju u svakoj općini nove prvostepene organe, komisije, na čelu s glavnim kmetom. Zakon o šumama nije postojao, već su razna pitanja iz područja šumarstva rješavana naredbama i raspis´ma, počev od naredbe Senata 1873- g., preko naredaba ministra vojnog iz 1875., 1884i 1888- god. do naredbe o šumama ministra unutrašnjih djela iz 1904. g- i njegovog Raspisa o šumama iz 1909. g. U analizi autor utvrđuje da su propisi ministra unutrašnjih djela rađeni po ugledu na Zakon o šumama Srbije i ukazuje na pojedine nerealne odredbe i neopravdana ograničavanja, iako su bili bolji i potpuniji nego raniji propisi- Glava o imovinsko pravn´m odnosima na šumama je osobito interesantna, naročito zbog toga što se u propisima ministra unutrašnjih djela pojavljuju i propisi o državnim šumama a takvih na teritoriji Crne Gore do balkanskog rata nije uopće bilo- Detaljnom analizom autor osvjetljava ove komplicirane odnose, razmatrajući ih posebno za područje Crne Gore do rata 187678, posebno za područje oslobođenja u tom ratu i posebno za područje oslobođenja u balkanskom ratu. Obrađujući šume komunice, koje su na teritoriji do balkanskog rata bile najveće i najvrednije šume u Crnoj Gori, autor ovo veoma važno privredno dobro povezuje sa problematikom zajedničkih pašnjaka i ukazuje na ogromnu ulogu zajedničkih šuma i pašnjaka za razvoj onog tipa stočarstva koje je bilo osnovica tadašnje crnogorske privrede. Zbog toga su tim šumama´ i njihovi vlasnici i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 73 <-- 73 --> PDF |
državni organi poklanjali posebnu brigu- Izlažući proces i ob´m djelovanja plemenskih komunica na manje zajednice (seoske i bratstveničke), a ovih na domaćinstva (»kuće«) i uzroke tem diobama u raznim krajevima, autor objašnjava da se u vezi s tim diobama ingerencija državnih organa prvi puta pojavljuje tek poslije razgraničenja s Turskom (1859. g.), jer su do tada sva pitanja u vezi sa komunicama, pa i diobe, rješavala sama plemena. Budući da su brojne dobre komunice na pojedina domaćinstva ocijenjene kao nepovoljne za prehranu i držanje stoke, Veliki sud zabranjuje diobu komunica, po odobrenju knjaza, 1885-g- To rješenje ostaje na snazi do donošenja »Opšteg imovinskog zakonika« 1888. g., kojim je dato pravo plemenima, selima i bratstvima da mogu zajedničku [imovinu dijeliti na manje zajednice, pa i na »kuće«, što je u znatnom obimu i vršeno. Zbog toga je 1896- g. obnovljena ranije zabranjena diobe komunica (premda je to bilo protivno odredbama Zakona koje nisu izmijenjene). Krajem XIX i početkom XX vijeka dolazi do sve većeg siromašenja sela, zaduženosti, iseljavanja itd., uslijed daljnjeg razvoja, kapitalističkih odnosa |i povećanja stanovništva. Zbog toga dolazi do uzurpacije komunica, krčenja u obradive površine, i zahtjeva za diobom komunica. Uslijed takvog pritiska problema državni organi odobravaju sve opravdane zahtjeve za diobu, pa i sami dodjeljuju pojedine dijelove komunica siromašnim licima, čime se postigla i bolja zaštita odnosnih šuma. Interesantno je da su li. zahtjevi za diobe i rješenja sadržavala uvjete da paša i nakon diobe ostaje zajednička. Autor podvlači da nije bilo zahtjeva za diobe udaljen´h plemenskih i seoskih komunica. Analizirajući takvu politiku državn´h organa, autor zaključuje da je ona vođena u prvom redu načelom očuvanja stočarstva kao materijalne osnove stanovništva i načelom što boljeg očuvanja i razumnijeg iskorišćivanja šuma- Autor se suprotstavlja mišljenju nekih drugih naučnih radnika koji su kritizirali takvu politiku državnih organa smatrajući je kočnicom za daljnji razvoj društveno ekonomskih odnosa. Ti su autori, naime, smatrali, da su već tada robno novčani odnos;! uzeli toliko maha, da je daljnje podržavanje komunica b;lo društveno ekonomski neopravdano, i da je ´trebalo, naprotiv, ići na likvidaciju plemenskih ostataka, koji su, obože, sprečavali razvoj poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (osim šuma, postojale su zajedničke i velike površine livada, pa i rijeka ;i. jezera!)- Autor nije prihvatio takva stajališta, po našem mišljenju opravdano i dobro obrazloženo, iznoseći tadašnju opću ekonomsku situaciju u zemlji kao nedovoljnu za neki brži razvoj privrede a posebno šumarstva i poljoprivrede. Pridružujemo se mišljenju autora, da razvoju šumarstva i drvne industrije npr. nisu smetali vlasnički odnosi na šumama (to što su šume bile komunalno a ne državno vlasništvo) nego gotovo posvemašnja nepristupačnost šuma, a za njihovo otvaranje nije bilo dovoljno ni, državnog ni privatnog kapitala (još ni danas nisu mnoge šume u Jugoslaviju´ dovoljno pristupačne). I nama se čini, da su državni organi donosila, one i onakve mjere koje su u onakvoj ekonomskoj i društvenoj političkoj situaciji jedino i mogli donositi. U glavi o iskorišćivanju šuma autor prikazuje politiku države u vezi odobravanja dugoročnih ugovora za sječu šuma, a posebno detaljno prikazuje i obrazlaže mjere oko zabrane sječe šuma ( ;i rada pilana na područjima oslobođenim u balkanskom ratu. Na tom, naime, području nije provedeno razgraničenje državnih od privatnih šuma, pa su se pojavljivale mnoge špekulacije sa državnom (imovinom- Dosta je detaljno obrađeno isk°rišćivanje sporednih šum 485 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 74 <-- 74 --> PDF |
skih proizvoda, ruja i buhača, i s tim u vezi određene mjere državnih organi oko organizacije njihova sakupljanja, otkupa i si. Prikazana je i trgovina šumskim proizvodima, pri čemu je interesantno navesti da je izvor ruja i buhača daleko premašivao po vrijednosti izvoz drveta ü drvnih prerađevina- U daljnjoj glavi autor analizira rad državnih organa na području zaštite šuma. Autor konstatira da su vojni organi bili uspješniji u čuvanju šuma nego građanske vlasti, premda je bilo slučajeva nepravilnosti i zloupotreba i kod vojnih osoba. Cesto su puta izricane li neopravdano visoke kazne. Zabilježene su i. pojedine mjere poduzete u obrani šuma od gubara (gradacija od 1903. do 1910. g.) u južnim krajevima Crne Gore i od borovog četnjaka kod Podgorice- Posebno je podvučeno uspostavljanje šumskih branjevina o čemu postoje podaci već krajem XVIII vijeka. Prva pošumljavanja potječu iz 1886 g. a šumsko sjeme i dio sadnica su dobavljeni iz inozemstva. Od 1904. do 1911. g. osnovano je 5 malih šumskih rasadnika. Šumske sadnice su manjem dijelom uzgajane i u poljoprivrednim rasadnicima- Pošumljavanja su vršena uglavnom u okolini gradova, često s većim brojem raznih vrsta drveća, no u razmjerno malom obimu. U propagandi šumarstva, uglavnom u listu »Glas Crnogorca« ali i u drugim publikacijama, autor otkriva slabo učešće šumarskih stručnjaka- U drugom dijelu obrađuje autor opće uvjete u Crnoj Gori za razvoj lovstva, u prvom redu navodi vrsti divljači, ocjenjuje njihovu brojnost, analizira propise o lovstvu, opisuje postanak i ulogu uzgajališta divljači, lovne rezervate, uništavanje štetne divljači, lovce i lovačku opremu i analizira lovstvo u privredi zemlje. Ne treba smetnuti s s uma da su južni krajevi Crne Gore, posebno područje Skadarskog jezera, okolina Ulcinja i Podgorice bili stalna i omiljena odmarališta mnogih ptica selica, od kojih je ne mali broj ondje i preaimljivao. S druge strane, bregovi i planine su pružali povoljne uvjete za visoku divljač, divokoze, srne, medvjede itd. Nažalost, bilo je i mnogo zvjeradi, posebno vukova. Zanimljiva je samoobrana naroda, koja1 je znao organizirati hajke na vukove i medvjede da odbrani svoju stoku od uništavanja. Autor je objavio jedan zaista izvanredno vrijedan, obiman i mukotrpan posao. Ovo njegovo djelo služi ne samo njemu na čast, nego i omima koji su omogućili da to svoje djelo objavi. Dugogodišnjim strpljivim radom autor je ´izvukao iz prašnjavih arhiva, nz zaboravi, jedan velik dio prošlog života svog naroda ji ukazao na životni put jednog naroda koji u borbi za svoj opstanak oslobađa svoju zemlju od vlasti tuđinaca i žilavo održava svoj život u najužoj vezi i međuzavisnosti sa šumom, gorom, planinskim pašnjacima, brstom i lisnikom- Prilikom obradbe ove povijesne materije autor je uspješno primijenio kauzalnu metodu analize otkrivajući opće i posebne okolnosti pojedinih istraživanih perioda i povezujući ih uzročno i u njihovu međusobnom djelovanju. Posebno valja podvući autorovo materijalističko prilaženje pri tumačenju određenih pojava i ispoljavanja društvene nadgradnje dajući im adekvatnu ocjenu, u prvom redu na području društvene politike istražrvanth perioda u oblasti šume i drvne privrede. Posebnu težinu pri ocjenr djela čini izvanredna brojnost upotrebi jene arhivske ii. ostale građe i korištenje literature i drugih izvora. Impresionira suptilnost autora u razmatranju ma i najmanjeg podatka ili činjenice, pa u nejasnim slučajevima često pribjegava i logičnom, ispitivanju pojedinih osoba koje su mogle dati određene, autentične podatke. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 75 <-- 75 --> PDF |
U našoj zemlji postoje doista brojni radovi (iz povijesti šumarstva, šumarske politike, drvne industrje i si. u pojedinim našim republikama, odnosno martji´m ili´ većim Teg´jama- Međutrm, ovalko cjelovitog, potpuno zaokruženog djela o šumarstvu, drvnoj industrija i lovstvu, i još k tomu za tako dug vremenski period, nažalost nemamo ni u jednoj našoj republici, a qini se da nećemo u dogledno vrijeme niti imati. Zbog svega toga to djelo, ta zaokružena cjelina u trn knji´ge, ta trilogija povijesti šumske, drvne i lovne privrede nije dar samo narodu Crne Gore, nego i krupan prilog povjijesti tih privrednih grana u našoj zemlji uopće. Dr Zvonimir Potočić |