DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zacija ostvarila od spomenute šume. Nije, naime, ni logično ni opravdano da se pravo na navedenu naknadu priznaje neovisno o spomenutim stvarnim izdacima s jedne i pribavljenoj koristi s druge strane i da se, štoviše, naknada daje u visini stvarne vrijednosti dotične šume kao takve. Proglašavanje određenih šuma šumama s posebnom namjenom vrši se u ime društva i za društvo, kao jednu društvenu potrebu, pa doista nema razloga da se uslijed toga radne organizacije, koje upravljaju odnosno gospodare tim šumama, a za razvoj i održavanje istih nisu ništa ili su vrlo malo uložile, obogaćuju primanjem nezaslužene naknade u visini stvarne vrijednosti tih šuma kao takovih. Radi toga, a u očekivanju da će vjerojatno i pripremani Nacrt zakona o šumama sadržavati odredbu o pravu na naknadu (sličnu onoj iz člana 4. navedenog Osnovnog zakona), Zavod predlaže, da se budućim zakonom o šumama propiše da, zbog ograničenja iskorišćivanja šume koju se proglasi šumom s posebnom namjenom, radnoj organizaciji, koja upravlja odnosno gospodari tom šumom, pripada pravo na naknadu u visini kojom uložena vlastita sredstva za razvoj, čuvanje i održavanje dotične šume nadilaze koristi koje je odnosna radna organizacija od te šume ostvarila. PROŠIRENE FUNKCIJE ŠUMA U PRIRODNOJ SREDINI Posebno pitanje koje bi, s aspekta zaštite kao vrlo aktualno, trebalo obraditi odnosi se na nedovoljno usklađen, a ponekad i divergentan način gledanja na gospodarenje sa šumama kao jednom od osnovnih komponenata čovjekove prirodne okoline i za društvo veoma vrijednog i nezamjenjivog prirodnog resursa. Naime, ako pod zaštitom prirode, u skladu sa zakonskim odredbama, podrazumijevamo staranje društvene zajednice o održavanju prirode, a ta se zaštita provodi osobito »poduzimanjem mjera za osiguranje racionalnogkorišćenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećivanja i nagrđivanja njenih dijelova i uz što manje narušavanje njenih elemenata«, dolazimo do zaključka da je zakonodavac organima za zaštitu prirode stavio u zadatak ve liku društvenu obavezu. Ova se, uz ostalo, ispoljava u praćenju i reguliranju načina korišćenja cjelokupne žive i nežive prirode. Da ove obaveze nisu slučajno zalutale u Zakon o zaštiti prirode, već da su svjesno unesene \i jedan od osnovnih zakona o zaštiti sredine i da se takvi zadaci imperativno nameću u sve oštrijoj formi i pred naše društvo, dokazuju brojne akcije koje se u svijetu i kod nas provode u posljednje vrijeme. Između mnogih dokumenata nacionalnog ili međunarodnog značenja donesenih samo u ovoj 1972. godini u oblasti zaštite i unapređenja čovjekove prirodne okoline spomenut ćemo samo neke najvažnije i najaktualnije za naše daljnje izlaganje, a to su: 1) Amandman XII na Ustav SR Hrvatske (NN br. 9/72. god.) između o stalog propisuje: — da zajednički društveni interes građana, organizacija udruženogRepublike i općina jest da osiguraju uvjete za svrhovito iskorištavanjevanje prirode i prirodnih bogatstava... rada, i oču419 |