DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 6     <-- 6 -->        PDF

kod toga pojavljuju pitanja naknade za tu zaštitu. Propisima da su »šume
i šumska zemljišta osnovno sredstvo organizacija koje njima upravljaju« velika
je afirmacija šumarstva u cjelini, jer je na taj način šumarstvu zagarantirano
ono pravo raspolaganje imovinom koje ima i svaka druga radna
organizacija. Sigurno je, međutim, da zakonodavac tim propisom nije računao
da bi se njegovom doslovnom formalnom primjenom stvarno zakoči
la posebna zaštita šumskih površina, a društveno političkim zajednicama ili
pojedinim institucijama, koje su dužne pokrenuti pitanje zaštite takvih površina
(npr. Rep. zavod za zaštitu prirode) nametnule ogromne financijske
obaveze za otkup ili druga obeštećenja na ime smanjene dobiti. Ovakvi stavovi
i zahtjevi koji su se već pojavljivali u postupku zaštite su nelogični i
apsurdni, jer se u većini slučajeva radi o šumama koje su već kao posebnost
i kvalitet ranije prenesene od zajednice na dotičnu radnu organizaciju. To su
uglavnom šume koje prema svojim svojstvima i inače treba zaštiti, šume u
koje nisu ulagana nikakva posebna sredstva (osim minimalne upravne režije).
Treba još napomenuti da se zaštitom ne mijenjaju vlasnički niti imovinsko-
pravni odnosi.


Navedena pitanja, koja su ometala šire akcije zaštite šumskih površina
ne bi trebalo generalizirati, jer su često bila uvjetovana nesporazumima i nerazumijevanjem
pojedinaca o cilju i svrsi zaštite. To najbolje potvrđuje činjenica
da je do sada zaštićeno nekoliko desetina šumskih rezervata i još
veći broj pejsaža kojima osnovnu komponentu čini šumski pokrov.


Ovdje treba spomenuti neobično korisnu akciju oko suradnje na planu
zaštite i nadzora nad posebno zaštićenim objektima prirode šumskog karaktera
koja je dala vrlo dobre rezultate. To je okružnica šumarskog inspek
torata Republ. sekretarijata za privredu br. 11-677/1-1968. od 1. II 1968. god.
upućena svim šumarskim inspekcijama općina, prema kojoj su »šumarske
inspekcije dužne vršiti redovni inspekcijski nadzor nad primjenom i pridržavanjem Zakona o zaštiti prirode i svih propisa i akata koji proizlaze iz tog
Zakona, a odnose se na posebno zaštićene objekte u šumarstvu i lovstvu«.


Tom su okružnicom dane i druge upute općinskim i međuopćinskim inspektorima
u svrhu proširenja suradnje s organima za zaštitu prirode.


Treba opravdano očekivati da će veća suradnja i razumijevanje u akcijama
oko prostorne zaštite rezervata šumske vegetacije dati u buduće bolje
rezultate, posebno iz razloga što se priprema novi republički zakon o šumama,
u kojem bi trebale više doći do izražaja općekorisne funkcije šuma
za širu društvenu zajednicu, a fond šuma, posebno u turistički interesantnim
područjima Jadranske regije, ali i u unutrašnjosti, valorizirati s najšireg aspekta.


Probleme, na koje je nailazila služba zaštite prirode u vezi zahtjeva za
naknadu kao i na visinu te naknade, razmatrali su u više navrata Savjet za
zaštitu prirode Hrvatske i Republički zavod za zaštitu prirode. Dajući primjedbe
na nacrt zakona o šumama, Zavod je Republičkom sekretarijatu za
poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo 31. III 1972. god. predložio
da bi pravo na naknadu zbog ograničenja iskorišćivanja određene šume
uslijed njenog proglašenja šumom s posebnom namjenom, kao i visina
te naknade trebali ovisiti o tome, da li je i koliko odnosna radna organiza
čija stvarno uložila svojih sredstava za razvoj, čuvanje i održavanje te šume,
i da li ta uložena sredstva nadilaze koristi koje je navedena radna organi