DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 5     <-- 5 -->        PDF

štita imala obuhvatiti pojedini vrijedniji šumski kompleks, a osobito u slučajevima
ako predviđena kategorija zaštite povlači za sobom restrikcije u
odnosu na opseg i način gospodarenja.


Zbog toga posljednjih godina kategorija rezervata šumske vegetacije sve
rjeđe dolazi do primjene u aktivnoj prostornoj zaštiti. Ovo istovremeno ukazuje
na opasnost da se izgube mnogi karakteristični dijelovi šuma na kojima
nalazimo prirodne šumske zajednice, za čiju bi zaštitu i opstanak, osim
šire zajednice, trebali posebnu zainteresiranost pokazati šumarska nauka i
praksa.


Potrebno je prisjetiti se, da se stupanj kulture jednog naroda, uz ostalo,
ocjenjuje prema načinu očuvanja naslijeđenih dobara među koje spada
i prirodna baština koju trebamo očuvanu prenijeti na potomke. No i neovisno
od toga, služba zaštite prirode je onemogućena da obavlja jedan od
zadataka, a taj je »da naučnim metodama pronalazi i utvrđuje prirodne vrijednosti,
te ih zaštićuje u skladu s propisima postojećeg zakona«.


Prigovori, koje se ponekad čuju od pojedinaca »da šume mogu biti zaštićene
i prema propisima Zakona o šumama« ne bi u ovim slučajevima
bili na mjestu jer su ciljevi, motivi i svrha zaštite različiti, oni su po propisima
zaštite prirode znatno širi, a odnose se na cjelokupnu prirodnu sredinu,
na ambijent, živu i neživu prirodu.


Služba zaštite prirode se opravdano nadala da će donošenjem Osnovnog
zakona o šumama (SI. list br. 26/65) kao i Zakona o šumama SRH (NN
br. 19/67) biti najzad uklonjene formalne zapreke koje su smetale proširenju
opsega zaštite na šume i šumska područja, ako ona prema svojstvima i funkciji
posjeduju specifične kvalitete i osobine. Ovakvo svoje stanovište temeljili
su na slovu i intencijama zakonodavca, što se vidi iz nekoliko članova
citiranih zakona, a u kojima se osim kategorije privrednih šuma spominju i
zaštitne šume i šume s posebnom namjenom, a to su upravo one kategori
je s kojima se u provođenju zaštite prirode okoline susreće služba zaštite
prirode.


Kakvi su rezultati do danas postignuti u Hrvatskoj primjenom kategorije
zaštitnih šuma odn. šuma namijenjenih za izletišta u smislu čl. 7 Zak.


o šumama SRH nije nam točnije poznato. Međutim, neovisno od toga naše
je mišljenje da je zakonodavac pod tim kategorijama, pored ugroženih i degradiranih
šumskih kompleksa na jadranskom i kontinentalnom području,
predviđao i zaštitu pojedinih još sačuvanih dijelova šuma koje naučno, eslet
ski ili historijski predstavljaju reprezentante uže ili šire regije koje predstavljaju
očuvane zajednice pojedinih planinskih masiva i na kojima vladaju
specifične ekološke prilike i si. To su, po našem mišljenju, upravo" ona
područja i lokaliteti koja je u smislu s čl. 8 Zak. o šumama SRH trebala
šumarska nauka i operativa predložiti kao očuvane ekosisteme za šume s
posebnom namjenom u skladu s propisima o zaštiti prirode.
Dakle, umjesto međusobne sasvim logične dopune i zajedničke akcije,
dviju u određenom pravcu srodnih djelatnosti i sa ciljem postizavanja općeg
interesa i interesa za šumarsku nauku, izostala je šira primjena u život onih
dijelova Zak. o šumama koji govore o specifičnim namjenama šuma, a to
je uvjetovalo prve pojave kolizija na relaciji šumarstvo i zaštita prirode.


Drugi ništa blaži aspekt neusklađenosti gledišta između zaštite i šumarstva
odnosi se, također, na postupak oko zaštite šumskih površina ako se


417