DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Međutim, za ovaj je period između dva rata vrijedno istaknuti da se, pored zapaženih aktivnosti oko zaštite pojedinih dijelova prirode kao prirodnih rijetkosti, koje su se uglavnom odvijale zalaganjem pojedinih entu zijasta i prirodnjaka okupljenih u odgovarajućim društvima (Hrv. prirodoslovnom društvu, šumarskom udruženju, Hrv. planinarskom društvu i drugima), nailazilo na neke stavove i principe o zaštiti i uređenju prirodne sredine u propisima zakona o šumama i zakona o lovu kao, za tadašnji period, dvaju osnovnih zakona koji su regulirali način iskorištavanja i zaštite živoga svijeta, pa i neživoga, u koliko su teritorijalno bili pod ingerencijom šumarskih organa. Nema potrebe ulaziti u analizu i vrednovanje tih propisa s aspekta zaštite, ali je ipak potrebno podvući činjenicu da su šumarski naučni radnici i praktičari, bilo da im je uža specijalnost bila uzgoj, zaštita ili iskorišćiva nje šuma, bilo lov i ribolov slatkih voda, kroz više generacija u praksi i nastavi, ili djelovanjem putem svojeg stručnog glasila šumarskog Lista (koje usput rečeno takvu misiju obavlja gotovo jedno stoljeće), u tadašnjim uvjetima dali značajan doprinos u rješavanju mnogih pitanja i problema vezanih za zaštitu i unapređenje čovjekove prirodne okoline. Pojedini šumar ski stručnjaci, koji su svoj životni put posvetili našem Kršu, njegovoj rekultivaciji i sanaciji, bili su istovremeno pioniri zaštite prirode i očuvanja njenih vrednota i znamenitosti. Kada se nakon Oslobođenja osnovala prva organizirana i specijalizirana služba zaštite, koja je u početku djelovala kao Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti u okviru Konzervatorskog zavoda Hrvatske, i kada je donesen Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti s dosta suženim zadacima i djelokrugom rada, tadašnja služba zaštite, makar s minimalnim stručnim kadrom, nije nailazila na veće smetnje kada je trebalo staviti pod zakonsku zaštitu mnoga područja, predjele i lokalitete koji su, prvenstveno zbog svojih znanstvenih i kulturnih specifičnosti, predstavljali prirodne rijetkosti. Na ovaj se način uspjelo pod zakonsku zaštitu staviti više desetaka prirodnih objekata i područja svih kategorija i veličina. U ovom širokom izboru obilato su bili zastupljeni i lokaliteti, da su predstavljali osnovni dio nacionalnog parka, bilo da su zaštićeni kao odvojene šumske cjeline i tretirani kao specijalni rezervati šumske vegetacije. Njihova je kategorizacija utvrđena tek kasnije, kada je donošenjem prvog u Jugoslaviji posebnog Zakona o zaštiti prirode Hrvatske (1960. g.) po prvi put kod nas izvršena kategorizacija te ozakonjena definicija zaštićenih objekata prirode. KOLIZIJE U AKCIJAMA OKO ZAŠTITE ŠUMSKIH REZERVATA Stavljanje pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode spada među najvažnije i najodređenije zadatke i obaveze organa za zaštitu prirode (vidi čl. 2. Zakona o zaštiti prirode NN br. 34/65). Ova zakonska obaveza i društvena aktivnost oko prostorne zaštite nailazila je postepeno na sve veće zapreke zbog suprotstavljanja takvim mjerama sa strane pojedinih organizacija koje koriste ili upravljaju takvim područjima odn. objektima. Ovo je naročito dolazilo do izražaja u onim slučajevima kada je za |