DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 32     <-- 32 -->        PDF

2. NEGATIVNE POJAVE U SUMAMA U VEZI SA NAGLIM RAZVOJEM
TURIZMA


Da bi što objektivnije mogli sagledati ekonomski negativan uticaj naglog
razvoja turizma na šume i šumsku privredu, pokušaćemo se poslužiti statističkim
podacima i materijalima održanih savetovanja u vezi sa ovim
problemom zadnjih godina. Ti negativni uticaji mogu se uglavnom svesti na


— povećanje šumskih požara u turistički frekventiranim šumama;
— povećanje drugih šteta u šumama porastom poseta turista;
— povećanje prometa turističkih vozila na šumskim putevima.
Povećanje broja šumskih požara u turistički frekventiranim šumama


uočeno je i ukazano na Savetovanju o zaštiti šuma od požara, održanom 13.
decembra 1968. godine u Mostaru i iz analiza perioda 1963—1967. godine konstatovano
je (prema podacima iz referata ing. D. Mojsovski) da postoji velika
podudarnost između broja i vrsta požara i broja turista u određenoj
republici ili regiji, tj. da se povećanjem broja turista naročito u aridno-mediteranskom
području povećao broj i površina požarom uništenih šuma. Pošto
veliki broj uzroka požara ostaje »nepoznat« ne može se isključivo tvrditi
da su uzročnici samo turisti, ali se radi o šumama od prioritetnog značaja
za turizam u kojima je poseta i prolaz turista povećana, i evidentno je
utvrđeno povećanje broja šumskih požara.


Još jedan svežiji podatak treba navesti u vezi šumskih požara u šumama
na jadranskom priobalnom području gde je turistički promet najveći. Iz
materijala Republičkog sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu industriju
i šumarstvo SR Hrvatske (br. 05-155/1-1972.) vidi se:


— šume i šumska zemljišta u priobalnom području Istre, Hrvatskog
primorja i Dalmacije iznose 1.080.388 ha od kojih društvenih 705.885 ha a
privatnih 373.503, od čega 321.033 ha su šume od izuzetnog turističkog značaja;
— sve su ove šume ugrožene većim stepenom opasnosti od požara;
— opožarenih površina iz zadnjih godina koje treba pošumiti ima 6.783
ha (stanje koncem 1971. godine);


— prosečni godišnji obim pošumljavanja (za period od 1966. do 1970.) iznosio
je cea 400 ha godišnje, a opožarene površine iz godine u godinu se
povećavaju, jer svake godine više izgori šuma nego što se može obzirom na
raspoloživa sredstva pošumiti.
Ovo ukazuje da se problem zaštite šuma u turističkim regijama mora
resiti uz aktivno učešće i participaciju i turističke privrede a na bazi ostvarenog
prometa, jer povećani broj i frekvencija turista zahteva veća ulaganja
u preventivne mere zaštite, nabavku i održavanje tehničke opreme za
bržu intervenciju. Za ove povećane zaštitne troškove šumska privreda nema
mogućnosti da sama obezbedi potrebna sredstva za zaštitu šuma od požara u
turističkim regionima.


Povećanje drugih šteta u šumama porastom poseta turista je normalna
pojava. U većim i za turiste otvorenim šumskim područjima nemoguće je
organizovati ef´kasnu i ekonomičnu kontrolu. Oštećenje biljaka, stabala i nji