DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I
DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 96 STUDENI — PROSINAC GODINA 1972.


UDK 634.0.907


RACIONALNO KORIŠĆENJE I UPRAVLJANJE ŠUMAMA VELIKI JE
DOPRINOS ŠUMARSTVA U OČUVANJU ČOVJEKOVE
PRIRODNE OKOLINE


Dipl. inž. RATKO KEVO, Zagreb


šuma je životna zajednica koja pruža bezgranične


ugodnosti i darežljivosti, ona ne traži ništa za svoje


održavanje, ona izdašno daje plodove svoje životne ak


tivnosti, ona daje zaštitu svim bićima pa i drvosječi


koji je ruši.


BUDHA (VI st. p. n. e.)


UVOD


Odazivajući se pozivu cijenjenog Uredništva šumarskog lista da u vidu
pismenog priloga, s aspekta zaštite prirode, obradim značenje i važnost šuma
i njihovu općekorisnu funkciju u očuvanju i unapređenju prirodne čovjekove
okoline, želja mi je da u općem interesu istovremeno iskoristim ovu priliku
i da pokušam razjasniti neke nejasnoće pa čak i nesporazume što su se,
nerijetko, kroz protekle dvije decenije poslijeratnog perioda javljali i još
uvijek su prisutne na relaciji zaštita prirode — šumarstvo. Ove, bilo prividne
bilo stvarne, kolizije međusobnih interesa naročito su došle dö" izražaja
kada je trebalo, u skladu s postojećim propisima Zakona o zaštiti prirode
SR Hrvatske, pokreniti ili staviti pod zakonsku zaštitu pojedine dijelove šuma
i šumske predjele kojima upravljaju ili ih koriste nadležne šumarske organizacije.


Spominjući poslijeratni period kao početak navedenih nesporazuma, po


trebno je istovremeno naglasiti da u prijeratnom periodu, i da je postojala


organizirana služba zaštite prirode po državnoj liniji, ne bi moglo doći do


većih kolizija budući da je tadašnje šumarstvo, na svim nivoima i u svim


organima i institucijama od znanstvenih i visokoškolskih i od ministarstva


do izvršnih i inspekcijskih organa, bilo organizirano pod drugim uvjetima,


temeljeno na drugim principima državnog, društvenog i političkog uređenja


te načina stjecanja i raspodjele dohotka. Stoga se niti ne mogu upoređivati


aktivnosti na zaštiti prirode tadašnjih centralističkih organa, koji su iz jed


nog centra upravljali sa šumama, s današnjim kada s tim šumama uprav


ljaju šumska gospodarstva kao svojim osnovnim sredstvom.


415




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Međutim, za ovaj je period između dva rata vrijedno istaknuti da se,
pored zapaženih aktivnosti oko zaštite pojedinih dijelova prirode kao prirodnih
rijetkosti, koje su se uglavnom odvijale zalaganjem pojedinih entu
zijasta i prirodnjaka okupljenih u odgovarajućim društvima (Hrv. prirodoslovnom
društvu, šumarskom udruženju, Hrv. planinarskom društvu i drugima),
nailazilo na neke stavove i principe o zaštiti i uređenju prirodne sredine
u propisima zakona o šumama i zakona o lovu kao, za tadašnji period,
dvaju osnovnih zakona koji su regulirali način iskorištavanja i zaštite živoga
svijeta, pa i neživoga, u koliko su teritorijalno bili pod ingerencijom šumarskih
organa.


Nema potrebe ulaziti u analizu i vrednovanje tih propisa s aspekta zaštite,
ali je ipak potrebno podvući činjenicu da su šumarski naučni radnici
i praktičari, bilo da im je uža specijalnost bila uzgoj, zaštita ili iskorišćiva
nje šuma, bilo lov i ribolov slatkih voda, kroz više generacija u praksi i
nastavi, ili djelovanjem putem svojeg stručnog glasila šumarskog Lista (koje
usput rečeno takvu misiju obavlja gotovo jedno stoljeće), u tadašnjim
uvjetima dali značajan doprinos u rješavanju mnogih pitanja i problema vezanih
za zaštitu i unapređenje čovjekove prirodne okoline. Pojedini šumar
ski stručnjaci, koji su svoj životni put posvetili našem Kršu, njegovoj rekultivaciji
i sanaciji, bili su istovremeno pioniri zaštite prirode i očuvanja njenih
vrednota i znamenitosti.


Kada se nakon Oslobođenja osnovala prva organizirana i specijalizirana
služba zaštite, koja je u početku djelovala kao Odjel za zaštitu prirodnih
rijetkosti u okviru Konzervatorskog zavoda Hrvatske, i kada je donesen Zakon
o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti s dosta suženim zadacima
i djelokrugom rada, tadašnja služba zaštite, makar s minimalnim
stručnim kadrom, nije nailazila na veće smetnje kada je trebalo staviti pod
zakonsku zaštitu mnoga područja, predjele i lokalitete koji su, prvenstveno
zbog svojih znanstvenih i kulturnih specifičnosti, predstavljali prirodne rijetkosti.


Na ovaj se način uspjelo pod zakonsku zaštitu staviti više desetaka prirodnih
objekata i područja svih kategorija i veličina. U ovom širokom izboru
obilato su bili zastupljeni i lokaliteti, da su predstavljali osnovni dio
nacionalnog parka, bilo da su zaštićeni kao odvojene šumske cjeline i tretirani
kao specijalni rezervati šumske vegetacije. Njihova je kategorizacija
utvrđena tek kasnije, kada je donošenjem prvog u Jugoslaviji posebnog Zakona
o zaštiti prirode Hrvatske (1960. g.) po prvi put kod nas izvršena kategorizacija
te ozakonjena definicija zaštićenih objekata prirode.


KOLIZIJE U AKCIJAMA OKO ZAŠTITE ŠUMSKIH REZERVATA


Stavljanje pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode
spada među najvažnije i najodređenije zadatke i obaveze organa za zaštitu
prirode (vidi čl. 2. Zakona o zaštiti prirode NN br. 34/65). Ova zakonska
obaveza i društvena aktivnost oko prostorne zaštite nailazila je postepeno
na sve veće zapreke zbog suprotstavljanja takvim mjerama sa strane pojedinih
organizacija koje koriste ili upravljaju takvim područjima odn. objektima.
Ovo je naročito dolazilo do izražaja u onim slučajevima kada je za




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 5     <-- 5 -->        PDF

štita imala obuhvatiti pojedini vrijedniji šumski kompleks, a osobito u slučajevima
ako predviđena kategorija zaštite povlači za sobom restrikcije u
odnosu na opseg i način gospodarenja.


Zbog toga posljednjih godina kategorija rezervata šumske vegetacije sve
rjeđe dolazi do primjene u aktivnoj prostornoj zaštiti. Ovo istovremeno ukazuje
na opasnost da se izgube mnogi karakteristični dijelovi šuma na kojima
nalazimo prirodne šumske zajednice, za čiju bi zaštitu i opstanak, osim
šire zajednice, trebali posebnu zainteresiranost pokazati šumarska nauka i
praksa.


Potrebno je prisjetiti se, da se stupanj kulture jednog naroda, uz ostalo,
ocjenjuje prema načinu očuvanja naslijeđenih dobara među koje spada
i prirodna baština koju trebamo očuvanu prenijeti na potomke. No i neovisno
od toga, služba zaštite prirode je onemogućena da obavlja jedan od
zadataka, a taj je »da naučnim metodama pronalazi i utvrđuje prirodne vrijednosti,
te ih zaštićuje u skladu s propisima postojećeg zakona«.


Prigovori, koje se ponekad čuju od pojedinaca »da šume mogu biti zaštićene
i prema propisima Zakona o šumama« ne bi u ovim slučajevima
bili na mjestu jer su ciljevi, motivi i svrha zaštite različiti, oni su po propisima
zaštite prirode znatno širi, a odnose se na cjelokupnu prirodnu sredinu,
na ambijent, živu i neživu prirodu.


Služba zaštite prirode se opravdano nadala da će donošenjem Osnovnog
zakona o šumama (SI. list br. 26/65) kao i Zakona o šumama SRH (NN
br. 19/67) biti najzad uklonjene formalne zapreke koje su smetale proširenju
opsega zaštite na šume i šumska područja, ako ona prema svojstvima i funkciji
posjeduju specifične kvalitete i osobine. Ovakvo svoje stanovište temeljili
su na slovu i intencijama zakonodavca, što se vidi iz nekoliko članova
citiranih zakona, a u kojima se osim kategorije privrednih šuma spominju i
zaštitne šume i šume s posebnom namjenom, a to su upravo one kategori
je s kojima se u provođenju zaštite prirode okoline susreće služba zaštite
prirode.


Kakvi su rezultati do danas postignuti u Hrvatskoj primjenom kategorije
zaštitnih šuma odn. šuma namijenjenih za izletišta u smislu čl. 7 Zak.


o šumama SRH nije nam točnije poznato. Međutim, neovisno od toga naše
je mišljenje da je zakonodavac pod tim kategorijama, pored ugroženih i degradiranih
šumskih kompleksa na jadranskom i kontinentalnom području,
predviđao i zaštitu pojedinih još sačuvanih dijelova šuma koje naučno, eslet
ski ili historijski predstavljaju reprezentante uže ili šire regije koje predstavljaju
očuvane zajednice pojedinih planinskih masiva i na kojima vladaju
specifične ekološke prilike i si. To su, po našem mišljenju, upravo" ona
područja i lokaliteti koja je u smislu s čl. 8 Zak. o šumama SRH trebala
šumarska nauka i operativa predložiti kao očuvane ekosisteme za šume s
posebnom namjenom u skladu s propisima o zaštiti prirode.
Dakle, umjesto međusobne sasvim logične dopune i zajedničke akcije,
dviju u određenom pravcu srodnih djelatnosti i sa ciljem postizavanja općeg
interesa i interesa za šumarsku nauku, izostala je šira primjena u život onih
dijelova Zak. o šumama koji govore o specifičnim namjenama šuma, a to
je uvjetovalo prve pojave kolizija na relaciji šumarstvo i zaštita prirode.


Drugi ništa blaži aspekt neusklađenosti gledišta između zaštite i šumarstva
odnosi se, također, na postupak oko zaštite šumskih površina ako se


417




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 6     <-- 6 -->        PDF

kod toga pojavljuju pitanja naknade za tu zaštitu. Propisima da su »šume
i šumska zemljišta osnovno sredstvo organizacija koje njima upravljaju« velika
je afirmacija šumarstva u cjelini, jer je na taj način šumarstvu zagarantirano
ono pravo raspolaganje imovinom koje ima i svaka druga radna
organizacija. Sigurno je, međutim, da zakonodavac tim propisom nije računao
da bi se njegovom doslovnom formalnom primjenom stvarno zakoči
la posebna zaštita šumskih površina, a društveno političkim zajednicama ili
pojedinim institucijama, koje su dužne pokrenuti pitanje zaštite takvih površina
(npr. Rep. zavod za zaštitu prirode) nametnule ogromne financijske
obaveze za otkup ili druga obeštećenja na ime smanjene dobiti. Ovakvi stavovi
i zahtjevi koji su se već pojavljivali u postupku zaštite su nelogični i
apsurdni, jer se u većini slučajeva radi o šumama koje su već kao posebnost
i kvalitet ranije prenesene od zajednice na dotičnu radnu organizaciju. To su
uglavnom šume koje prema svojim svojstvima i inače treba zaštiti, šume u
koje nisu ulagana nikakva posebna sredstva (osim minimalne upravne režije).
Treba još napomenuti da se zaštitom ne mijenjaju vlasnički niti imovinsko-
pravni odnosi.


Navedena pitanja, koja su ometala šire akcije zaštite šumskih površina
ne bi trebalo generalizirati, jer su često bila uvjetovana nesporazumima i nerazumijevanjem
pojedinaca o cilju i svrsi zaštite. To najbolje potvrđuje činjenica
da je do sada zaštićeno nekoliko desetina šumskih rezervata i još
veći broj pejsaža kojima osnovnu komponentu čini šumski pokrov.


Ovdje treba spomenuti neobično korisnu akciju oko suradnje na planu
zaštite i nadzora nad posebno zaštićenim objektima prirode šumskog karaktera
koja je dala vrlo dobre rezultate. To je okružnica šumarskog inspek
torata Republ. sekretarijata za privredu br. 11-677/1-1968. od 1. II 1968. god.
upućena svim šumarskim inspekcijama općina, prema kojoj su »šumarske
inspekcije dužne vršiti redovni inspekcijski nadzor nad primjenom i pridržavanjem Zakona o zaštiti prirode i svih propisa i akata koji proizlaze iz tog
Zakona, a odnose se na posebno zaštićene objekte u šumarstvu i lovstvu«.


Tom su okružnicom dane i druge upute općinskim i međuopćinskim inspektorima
u svrhu proširenja suradnje s organima za zaštitu prirode.


Treba opravdano očekivati da će veća suradnja i razumijevanje u akcijama
oko prostorne zaštite rezervata šumske vegetacije dati u buduće bolje
rezultate, posebno iz razloga što se priprema novi republički zakon o šumama,
u kojem bi trebale više doći do izražaja općekorisne funkcije šuma
za širu društvenu zajednicu, a fond šuma, posebno u turistički interesantnim
područjima Jadranske regije, ali i u unutrašnjosti, valorizirati s najšireg aspekta.


Probleme, na koje je nailazila služba zaštite prirode u vezi zahtjeva za
naknadu kao i na visinu te naknade, razmatrali su u više navrata Savjet za
zaštitu prirode Hrvatske i Republički zavod za zaštitu prirode. Dajući primjedbe
na nacrt zakona o šumama, Zavod je Republičkom sekretarijatu za
poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo 31. III 1972. god. predložio
da bi pravo na naknadu zbog ograničenja iskorišćivanja određene šume
uslijed njenog proglašenja šumom s posebnom namjenom, kao i visina
te naknade trebali ovisiti o tome, da li je i koliko odnosna radna organiza
čija stvarno uložila svojih sredstava za razvoj, čuvanje i održavanje te šume,
i da li ta uložena sredstva nadilaze koristi koje je navedena radna organi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 7     <-- 7 -->        PDF

zacija ostvarila od spomenute šume. Nije, naime, ni logično ni opravdano da
se pravo na navedenu naknadu priznaje neovisno o spomenutim stvarnim izdacima
s jedne i pribavljenoj koristi s druge strane i da se, štoviše, naknada
daje u visini stvarne vrijednosti dotične šume kao takve.


Proglašavanje određenih šuma šumama s posebnom namjenom vrši se
u ime društva i za društvo, kao jednu društvenu potrebu, pa doista nema
razloga da se uslijed toga radne organizacije, koje upravljaju odnosno gospodare
tim šumama, a za razvoj i održavanje istih nisu ništa ili su vrlo
malo uložile, obogaćuju primanjem nezaslužene naknade u visini stvarne
vrijednosti tih šuma kao takovih.


Radi toga, a u očekivanju da će vjerojatno i pripremani Nacrt zakona o
šumama sadržavati odredbu o pravu na naknadu (sličnu onoj iz člana 4. navedenog
Osnovnog zakona), Zavod predlaže, da se budućim zakonom o šumama
propiše da, zbog ograničenja iskorišćivanja šume koju se proglasi
šumom s posebnom namjenom, radnoj organizaciji, koja upravlja odnosno
gospodari tom šumom, pripada pravo na naknadu u visini kojom uložena
vlastita sredstva za razvoj, čuvanje i održavanje dotične šume nadilaze koristi
koje je odnosna radna organizacija od te šume ostvarila.


PROŠIRENE FUNKCIJE ŠUMA U PRIRODNOJ SREDINI


Posebno pitanje koje bi, s aspekta zaštite kao vrlo aktualno, trebalo obraditi
odnosi se na nedovoljno usklađen, a ponekad i divergentan način gledanja
na gospodarenje sa šumama kao jednom od osnovnih komponenata
čovjekove prirodne okoline i za društvo veoma vrijednog i nezamjenjivog
prirodnog resursa.


Naime, ako pod zaštitom prirode, u skladu sa zakonskim odredbama,
podrazumijevamo staranje društvene zajednice o održavanju prirode, a ta
se zaštita provodi osobito »poduzimanjem mjera za osiguranje racionalnogkorišćenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećivanja i nagrđivanja njenih
dijelova i uz što manje narušavanje njenih elemenata«, dolazimo do zaključka
da je zakonodavac organima za zaštitu prirode stavio u zadatak ve
liku društvenu obavezu. Ova se, uz ostalo, ispoljava u praćenju i reguliranju
načina korišćenja cjelokupne žive i nežive prirode.


Da ove obaveze nisu slučajno zalutale u Zakon o zaštiti prirode, već da
su svjesno unesene \i jedan od osnovnih zakona o zaštiti sredine i da se
takvi zadaci imperativno nameću u sve oštrijoj formi i pred naše društvo,
dokazuju brojne akcije koje se u svijetu i kod nas provode u posljednje
vrijeme. Između mnogih dokumenata nacionalnog ili međunarodnog značenja
donesenih samo u ovoj 1972. godini u oblasti zaštite i unapređenja čovjekove
prirodne okoline spomenut ćemo samo neke najvažnije i najaktualnije za
naše daljnje izlaganje, a to su:


1) Amandman XII na Ustav SR Hrvatske (NN br. 9/72. god.) između o


stalog propisuje:
— da zajednički društveni interes građana, organizacija udruženogRepublike i općina jest da osiguraju uvjete za svrhovito iskorištavanjevanje prirode i prirodnih bogatstava...
rada,
i oču419




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— da u tu svrhu Republika i općine poduzimaju mjere za zaštitu, asanaciju
i unapređivanje prirodne, urbane i ruralne sredine, za njihovu valorizaciju
i revitalizaciju i za trajno korištenje prirodnih i od čovjeka stvorenih
vrijednosti,
— da se pojedini predjeli i objekti prirode, biljni i životinjski svijet...
stavljaju pod posebnu zaštitu,
— da šume i šumska zemljišta zbog opće korisne funkcije uživaju po-sebnu
društvenu zaštitu,
— da se zakonom odn. odlukom općinske skupštine propisuju oblici i
načini zaštite općekorisne funkcije šuma...
2) Za našu je Republiku, također, od posebne važnosti i interesa Rezolucija
o zaštiti čovjekove sredine što ju je, nakon svestranih razmatranja u
svim saborskim tijelima i općinama, donio Sabor SR Hrvatske 15. VI 1972.
god. (»Narodne novine« br. 27/72. od 1. VII 1972), u kojoj se među ostalim
ističe da je zaštita čovjekove sredine pojava od životnog značenja za opstanak
čovječanstva i njegova životnog prostora. Rezolucija podvlači da čovjek
u borbi za život i blagostanje stalno povećava pritisak na sredinu iskorištavanjem
izvora prirodnih bogatstava i mijenjanjem fizičkog lika zemljine površine
iznad dopuštenih granica, šio dovodi do zabrinjavajućih posljedica.


Stoga se rezolucijom uz ostalo traži:


— preventivna zaštita i bolja kontrola čovječje sredine i obaveznost svakog
subjekta i korisnika da sudjeluje u rješavanju mnogih problema vezanih
uz zagađivanje atmosfere, vodotoka i zemljišta, u degradiranju krajolika,
kao i poremećaja u ekološko-biološkom cjelinama, u nekontroliranom mijenjanju
i degradiranju biljnog pokrova, što dovodi do progresivne erozijei drugih negativnih pojava,
— zaštićivanje odgovarajućih područja, lokaliteta i objekata prirode
3) Konferencija Ujedinjenih nacija za čovjekovu prirodnu okolinu, koja
je održana u Stockholmu od 5—16. lipnja 1972. god., temeljito je razma
trala probleme vezane za zaštitu i poboljšavanje čovjekove okoline. Prihvaćenom
Deklaracijom proklamirana su mnoga načela u svrhu očuvanja i poboljšanja
čovjekove okoline na korist svih naroda i njihovog prosperiteta.
Uz ostalo deklaracija naglašava slijedeće:


— prirodna bogatstva zemlje, uključujući tu zrak, vodu, zemlju, floru,
faunu i naročito reprezentativne primjerke prirodnih ekosistema, moraju se
sačuvati na dobro sadašnjih i budućih generacija brižljivim planiranjem i
odgovarajućim upravljanjem;
— sposobnost zemlje da proizvodi vitalne izvore koji se obnavljaju mora
se sačuvati i gdje god je to izvodljivo uspostaviti ili poboljšati;
— čovjek ima posebnu odgovornost da sačuva i mudro upravlja naslijeđem
životinjskog i biljnog svijeta, koji su sad ozbiljno ugroženi jednomkombinacijom nepovoljnih činilaca. Konzerviranje prirode, uključujući tu i
životinjski i biljni svijet, mora imati značajno mjesto u planiranju ekonom
skog razvoja.
Jugoslavenska je delegacija vrlo aktivno sudjelovala u radu Stockholmske
konferencije kao i u donošenju citirane deklaracije pa s pravom možemo
očekivati da će i u realizaciji donesenih zaključaka naša zemlja dati odgovarajući
doprinos, kako na internacionalnom tako i na nacionalnom planu.


420




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Već sami ovi pravni dokumenti, kao i nova zakonodavna materija koja
se iz oblasti zaštite čovjekove prirodne okoline priprema u SR Hrvatskoj,
daju puno opravdanje ovom našem mišljenju.


Neracionalni odnos čovjeka prema svojoj prirodnoj okolini, u prošlosti
i danas, posljedica je nedovoljnog poznavanja složenih i međusobno uvjetovanih
prirodnih zakonitosti pri svim zahvatima u prirodi kao i intenzivnog
iskorišćivanja prirodnih dobara.


Da iskorišćivanje prirode i njenih dobara, koja se stoljećima i milenijima
stvaraju (neka od njih se ne obnavljaju), bude u razumnim granicama,
pojavila se potreba poduzimanja hitnih mjera suvremene zaštite prirode zasnovane
na ekološkim načelima, kroz kompleksnu zaštitu prirodnih sredina
i racionalnu eksploataciju prirodnih dobara.


Jedno od fundamentalnih mjesta u problematici zaštite prirode svakog
područja ima zaštita šuma kao najsloženijih i najstabilnijih ekoloških sistema
u prirodi, koje su od neprocjenjivog i mnogostrukog značenja za očuvanje
bioloških, klimatoloških, pedoloških, hidroloških, privrednih, pejsažno-
estetskih i drugih vrednota nekog kraja.


Postojeće stanje šumskog fonda u Hrvatskoj što smo ga kao baštinu
naslijedili nije svugdje zadovoljavajući, a negdje je stanje zabrinjavajuće.
Opće je poznato da su veliki kompleksi šuma u nizinskim područjima i ravnicama
nepovratno uništeni, često i zbog prekomjerne eksploatacije ustupivši
mjesto poljoprivredi (Slavonija, Baranja i dr.). Regulacijom korita rijeke
Save snižen je nivo podzemnih voda na terenima ovih nizinskih šuma.
Tom presudnom momentu za opstanak čuvenog slavonskog hrasta pridružilo
se i energično djelovanje štetočina — gubara i pepelnice. Nemilosrdna sjeća
hrasta, naročito poslije II svjetskog rata, imala je kao krajnji rezultat nestanak
prvotnih šuma slavonskog hrasta. Usput rečeno, nestankom šuma
uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju su se (u klimatskom, edafskom i drugom
pogledu) toliko pogoršali, da se sada ozbiljno razmišlja o organiziranom
pošumljavanju pojedinih dijelova terena u vidu šumskih poljozaštitnih
pojaseva.


Grešaka je bilo i u načinu i intenzitetu sječa brdskih šuma u posavsko-
podravskoj regiji gdje su mnoge ranije visokovrijedne šume danas pretvorene
u panjače sa smanjenom biološkom i tehničkom vrijednosti, dok je prebirnom
sječom u prošlim decenij ama samo pojedinih vrsta (npr. bukve i
hrasta) veliki dio takvih šuma degradiran i osiromašen u florističkom, strukturnom
i dr. pogledu, čime je narušena njihova cenotička stabilnost kao
ekosistema i izmijenjen pravac daljnjeg razvoja. Bilo je i pojava intenzivnih
oplodnih sječa, koje su više naličile na gole sječe, a s obzirom da se to
znalo događati i na strmim brdskim terenima takve su sječe graničile s devastacijom
(slučaj oko Jankovca na Papuku).


Činjenica je da su u poslijeratnom periodu izgradnje i obnove zemlje
šume bile jedne od glavnih izvora sredstava pa je upravo u tom periodu
došlo do glavnog narušavanja šumskog fonda čije se posljedice još i danas
osjećaju. Međutim, iako se ne može tvrditi da se bilo gdje na ovom podru
čju danas pojavljuje tendencija jačeg ili djelomičnog uništavanja šumskog
fonda, jer su ove opasnosti danas uklonjene planskim gospodarenjem u šumama
na temelju suvremenih gospodarskih osnova, ipak se može ustvrditi
da ne postoji uvijek usklađenost s osnovnim principima zaštite prirode i bio




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 10     <-- 10 -->        PDF

loške nauke, osobito u vezi regeneracije i rekultivacije autohtonih šumskih
zajednica kao klimatogeno, hidrološki i edafski najbolje prilagođeni za naše
područje. Ovdje se prvenstveno misli na pretjerano forsiranje neautohtonih
vrsta u postojeće zajednice i kampanja formiranja plantaža brzorastućih
topola.


Prateći tendencije razvitka nauke i privrede u nekim zapadnim zemljama
zapažamo da se šumama sve više utvrđuju nove i šire namjene. Tako u
USA šume prvenstveno imaju funkciju očuvanja ozbiljno smanjenih rezervi
voda, šume kao prirodni filteri otpadnih voda, šume kao poljozaštitni i protuerozioni
pojasevi, nezamjenjive funkcije šume u zaštiti riječnih tokova,
zatim raznovrsni šumski rezervati i površine za rekreaciju, mnogobrojni parkovi
kojima su šume jedna od osnovnih komponenata i dr. Deficit na drvetu,
kao posljedica preorijentacije šumarske politike, nadoknađuje se uvozom
iz drugih zemalja (Kanade, Nordijske zemlje, Južna Amerika, zemlje
u razvoju).


Međutim, svjesni smo da za sada vrednovanje općekorisnih funkcija šume,
u svrhu zadovoljenja onih društvenih potreba koje stoje iznad užih
robno proizvođačkih interesa šumarstva, nalazi se u nas tek u početnoj
fazi primjene u život.


OSNOVNI PRINCIPI ZAŠTITE PRIRODE U ODNOSU NA UPRAVLJANJE
I ISKORIŠĆIVANJE ŠUMA


Da bi izbjegli eventualnu krivu interpretaciju stava zaštite prirode u
odnosu na šumarsku eksploataciju i šuma općenito, dužni smo ovdje iznijeti
neke principijelne stavove zaštite, koje proizlaze iz opće politike kojom
se rukovodi služba zaštite osobito u provođenju onih načela i obaveza koje
govore o brizi zajednice za racionalnim iskorišćivanjem prirodnih dobara.
Ilustraciju za to možemo najbolje sagledati u nekim najnovijim gledanjima
djelatnosti zaštite prirode u okviru suradnje Zavoda za Projekt Gornji
Jadran.


Naime, područje regije Gornjeg Jadrana posjeduje mnogobrojne i u
najvećem dijelu sačuvane prirodne i pejsažne vrijednosti i znamenitosti i
svakako u tom pogledu spada među najvrednije u našoj zemlji. Dijelovi ove
prostrane regije ističu se posebno šumskim bogatstvom jer su tu Gorski
kotar, Velebit i dr. područja. Te šume nemaju jedino ekonomsku vrijednost
nego i znanstvenu i zaštitnu ulogu, a neka od užih ili širih zona imaju ogromnu
mogućnost i za turistički razvitak cijele zemlje, a posebno Hrvatske,
koja još nije dovoljno iskoristila velike mogućnosti kombiniranog maritimno-
planinskog turizma i u svijetu sve razvijenijeg izletničko-planinskog tu
rizma.


šuma kao najvažniji gospodarski, prostorni i pejsažni fenomen koji se
pojavljuje na području Gornjeg Jadrana treba biti iskorišćivana na način
da se maksimalno vodi računa o zaštiti ukupnosti prostora. Kod toga treba
primijeniti tekovine suvremene šumarske i biološke nauke i izbjegavati sječe
većih razmjera, trajno čuvati drvnu glavnicu i cjelovitost šumskog pokrivača.


422




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Prostor Gorskog kotara i drugih šumovitih područja te njihov stabilitet
i integritet treba promatrati kao kompleksnu cjelinu, a njihovu formalnu i
stvarnu zaštitu osigurati ne samo kroz jedan zakon, nego i kroz druge zakonske
propise koji zadiru u oblast zaštite prostora (Zakon o šumama, Za
kon o vodama, Zakon o prostornom planiranju itd.).


Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u
vezi s opasnostima od erozije, klizanja terena i slično, ali i o šumskoj estetici
kao važnom zadatku kod uređenja prostora. Ovo je posebno važno u
blizini postojećih i budućih naselja i urbaniziranih cjelina, cesta, vijadukta
gdje treba ostavljati veće grupacije i pojaseve koji pružaju posjetiocima
estetski ugođaj.


Potrebno je maksimalno zaštiti šira područja šuma u okolini akumulacija,
kako u interesu zaštite terena od erozije ispiranja, a akumulacije od
zatrpavanja tako i u pogledu poboljšanja pejsažnih kvaliteta ovih umjetnih
jezera koja već imaju ili će imati ubuduće turističko-rekreativnu funkciju.


Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u
ba obavezati investitora na saniranje nanesenih povreda pejsažu uz primjenu
pejsažno-parkovnih mjera upotrebljavajući kod toga jedino autohtoni
biljni materijal. U pogledu zaštite prirode tog područja treba proširiti dalj
nja istraživanja u toj oblasti, a posebno u oblasti unapređenja pejsaža. Pri
tome uvesti eventualno nove kategorije zaštite koje mogu pridonijeti ra
cionalnijem korištenju i zaštiti prostora, obzirom na specifične prilike ovih
područja koja imaju uvjete da se na velikim područjima tretiraju posebno
kao prirodni parkovi i uz postojeći način, oblike i opseg iskorišćivanja
prirode i njenih dobara.


Masiv Velebita, koji dominira cjelokupnom regijom Gornji Jadran, je
najznačajnije područje i najveća planina u ovom prostoru. S obzirom na
već istaknute specifičnosti i mnogobrojne prirodne znamenitosti i vrijednosti,
potrebno ga je u okviru projekta Gornji Jadran posebno tretirati
i odrediti mu specifični status. Valorizacija prirode masiva Velebita nije
mogla biti obavljena u okvirima regionalnog plana, a s obzirom na veliko
prostranstvo, brojnost specifičnosti ekonomske zainteresiranosti i raspršenoj
naseljenosti, ovo područje zahtijeva poseban studij i obradu. Iz dosadašnjih
istraživanja cjelokupno područje Velebita treba zonirati i utvrditi
namjene pojedinih njegovih dijelova, imajući u vidu potrebe eksploatacije
nekih njegovih dijelova u skladu sa zacrtanim načinom iskorišćivanja
šuma i općom namjenom, dok bi se pojedini veći dijelovi Velebita, a osobito
centralni dijelovi, izdvojili kao rezervati, strogo upravljani ili pejsažni,
ili bi se s obzirom na brojnost fenomena i specifično rekreacionu namjenu
isti mogli spojiti i izdvojiti kao nacionalni park.


Risnjak je već ranije proglašen Nacionalnim parkom, a njegova površina
iznosi cea 3000 ha. Nju čine najvećim dijelom šume i raznovrsne zajednice
očuvane u gotovo prvobitnom stanju. Naučna komponenta ovog
Nacionalnog parka i strogi režim u pogledu njegovog tretmana dovode ovaj
park u često bezizglednu situaciju u pogledu njegovog financiranjanačina upravljanja. Nacionalni parkovi imaju između zadataka i turističko
rekreativnu funkciju, kojoj se nameće potreba da se ovom Nacionalnom
parku kao šire područje uključe neke periferne površine prema Omladinskom
jezeru koje nisu značajne za šumsku eksploataciju, dok su s




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 12     <-- 12 -->        PDF

druge strane pogodne za specifične oblike turizma i rekreacije na koje
su ukazale postavke Generalnog plana Nacionalnog parka koji računa s
tim lokalitetima. Ukoliko bi se ova područja uklopila u Nacionalni park
Risnjak bilo bi osigurano adekvatno funkcioniranje ovog rezervata.


Sve šume koje se nalaze na priobalnom i otočnom području Gornjeg
Jadrana treba smatrati, bez obzira da li su posebno zaštićene ili nisu,
kao šume s posebnom namjenom te ih kao takve i tretirati, to znači da
ove šume, koje se prvenstveno sastoje oü zimzelene makije boljeg ili lošijeg
uzrasta, imaju izrazito zaštitnu funkciju, a neke koje se nalaze u
blizini naselja i turističku ulogu pa se prema tome moraju koristiti i uređivati
na poseban način.


Budući da na ovom području postoje veliki kompleksi koji su ranijim
neracionalnim gospodarenjem, sječom i ispašom dovedeni u razne degradacijske
stadije od golog kamenjara do degradiranih šikara, to se nameće
potreba da se kroz plansko pošumljavanje i regeneraciju takve površine
melioriraju. Dosadašnji opseg pošumljavanja ovakvih površina ne zadovoljava,
budući da za ista nije osigurana materijalna baza i da su postojeće
šumarske organizacije, koje upravljaju većim dijelom ovih površina, ne
dovoljno stimulirane i neadekvatno organizirane i financijski neosigurane
za obavljanje ovih poslova. Nameće se potreba da se šumarstvo ovog područja
reorganizira na način kojemu bi bila svrha zaštita i unapređivanje
šumskog fonda i regeneracija degradiranog područja.


Konstatirano je da na ovom području u priobalnoj zoni postoje razbacani
veći i manji kompleksi borovih odraslih šuma, nastalih umjetnim
pošumljavanjem u toku ovog stoljeća. Vrijednost ovih borovih površina u
zaštitnom, estetskom, pejsažnom i kulturnom pogledu je neobično velika, a
posebno je njihovo značenje za razvoj turizma i korištenje u rekreacione
svrhe. S obzirom na označenu vrijednost ovih gajeva,, treba koristiti stečena
iskustva i stvarati nove zelene površine na svim područjima i lokalitetima
prikladnim za ovu vrst nasada. Budući da su šume vrlo osjetljive na
oštećivanje i teško se prirodno regeneriraju, to se nameće potreba maksimalnog
čuvanja i zaštite tih površina, a osobito izbjegavanje izgradnje — građevinskih
i ugostiteljskih — kapaciteta u tako pošumljenim prostorima.


Borove šume i makija na priobalnom području ugrožene su opasnostima
od šumskog požara, posebno u ljetnom periodu kada suša i specifične klimatske
prilike te povećani boravak turista predstavljaju trajnu i potencijalnu
opasnost za nastajanje požara. Učestali požari, njihova brojnost i velika
rasprostranjenost ugrožavaju jednu od osnovnih komponenata Jadranskih
pejsaža, degradirajući na taj način ona područja i zone koji imaju sve
uvjete za turistički razvitak, a istovremeno ugrožavaju i naselja i turistička
područja. Sve veće opasnosti i štete koje se pojavljuju na tom području
nameću nam poduzimanje preventivnih mjera za zaštitu šuma od požara,
od organizacije službe za izradu pravilnika, dobave opreme do pripreme samog
materijala za ublažavanje posljedica požara na uništenim površinama.
S obzirom na vrijednost i značenje, kao i ugroženost, nacionalnih parkova
i drugih zaštićenih rezervata, posebne mjere opreza i organizacije je potreb
no provesti na ovim površinama.


U regionalnom, generalnom, detaljnim planovima i projektima neophodno
je predvidjeti sve mjere za zaštitu šumskih kompleksa i pojedinih šuma




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 13     <-- 13 -->        PDF

od požara te za iste mjere u investicionim programima predvidjeti odgovarajuća
novčana sredstva. U zakonodavstvu iz oblasti prostornog planiranja treba
predvidjeti takvu obavezu.


Kampovi, kao jedan od oblika rekreacije i turizma, trebaju biti organizirani
na način propisan Zakonom o turističkom logorovanju. S obzirom na
štetnost koja u mladim borovim šumama i kulturama nastaje zbijanjem tla
i korijenovog sistema te uslijed štetnog djelovanja benzinskih para i opće
ugroženosti od požara, nije dozvoljeno lociranje kampova u šumama, već ih
treba smjestiti izvan njih ili na čistinama uz obavezno ozelenjavanje listopadnim
vrstama drveća.


ZAKLJUČAK


Zaključujući ovaj prikaz, nadamo se da će šumarska struka u cjelini iz
iznesenih stavova i smjernica za iskorišćivanje našeg šumskog bogatstva dobiti
potpuniji i objektivniji uvid u ciljeve zaštite prirode i da će se složiti s
ocjenom da su zahtjevi zaštite u odnosu na tretman sa šumama izvan zaštićenih
šumskih područja i rezervata realni, a za širu zajednicu korisni i
prihvatljivi. Naše je mišljenje da prihvaćanje ovakvih stavova istovremeno
predstavlja oživotvorenje izraženih želja našeg šumarstva u očuvanju i poboljšanju
čovjekove prirodne okoline u SR Hrvatskoj.


Summary


RATIONAL USE AND MANAGEMENT OF FORESTS — GREAT CONTRIBUTION
OF FORESTRY IN THE PRESERVATION AND IMPROVEMENT OF THE
NATURAL ENVIRONMENT OF MAN


From the aspect of nature protection the author points out the needs and possibilities
of a wider inclusion of forestry in the conservation and improvement of man´s
natural environment, because the forests cover about 33% of national territory.
Emphasized is the fact that earlier — when there vas no specialized activity or
service for the protection of nature — forest experts and forestry institutions were
the pioneering fighters for the protection and development of the most significant
parts of nature and of natural rarities. The author states that today, owing to a
different organization of forestry, there has occured a disproportion of relations
between protection of nature and forestry, notably in cases where it is desirable to
place under legal protection individual parts of forests and to declare them special
reservations.


In the world at large — and in this country too — are ever more manifest the
universally useful functions of the forest, and such a viewpoint is also reflected in
numerous resolutions of national and international import (e. g. the Stockholm declaration
of June 1972). Stressed is especially the fact that the subject-matter of
forests and forest lands is copiously represented also in the new Constitution of the
SR of Croatia (Amendment XII), so there exists the obligation that such widened
functions of forests should also find their echo in the new Forest Law.


By adopting such contemporary principles on the multiple and universal function
of forests — but without ignoring the economic principles and direct benefits »classical
« forestry had obtained from the forest — we can well eliminate the existing
contrariety of interests, which, so far, have been appearing not infrequently in this
most conspicuous component of the ecosystem.


The principles which, have been set up for the spatial plan of the »Upper
Aridatic« (Gornji Jadran), by the Service for the Protection of Nature with respect
to the method of management and utilization of forests, are acceptable also to Lorestry,
while their realization would represent a contribution of forestry to the
preservation of the natural environment of man.


425