DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 17     <-- 17 -->        PDF

vjetrobranih pojaseva oko gradova i ostalih naselja, kultura u svrhu zaštite
slivova rijeka, pošumljavanje zbog poboljšanja hidroloških prilika, zaštita tla
od erozije i pošumljavanje radi proizvodnje drvne mase.


Prema tome rješenje treba tražiti u novoj tehnologiji, ali sa novim i oplemenjenim
tipovima šumskog drveća, a ne u ekstenzivnom pošumljavanju.
Da bi se to postiglo potrebno je putem istraživanja riješiti neke probleme oko
podizanja šumskih kultura. Ti problemi su povezani s eksperimentalnim izučavanjem
biologije i potencijalnih mogućnosti rasta onih vrsta koje pridolaze
u takvim stanišnim prilikama gdje je tlo siromašno, a klima suha. Kod toga
je važan ne samo izbor vrsta već i genetska selekcija unutar vrsta. Tako odabrani
tipovi bi se mogli koristiti za pošumljavanje i za daljnji rad na oplemenjivanju
putem hibridizacije. Pretpostavljamo da će se najbolji uspjeh u
pošumljavanju degradiranih površina na kršu postići s oplemenjenim materijalom.
Zbog toga je zamišljeno, da se za pošumljavanje degradiranih površina
na kršu, nakon ovakvih istraživanja, trebaju koristiti u velikom opsegu
oplemenjeni tipovi šumskog drveća. Za njihov uzgoj neophodno je pronaći i
najprikladniju tehnologiju. Poznato je iz poljoprivredne a i šumarske prakse
da oplemenjene sorte, rase i hibridi zahtijevaju određenu tehnologiju uzgoja,
koje se treba strogo pridržavati. Ako se nje ne pridržavamo, ili ako ona nije
prikladna, uspjeh u proizvodnji izostaje. Tehnološki problemi u našem slu
čaju predstavljaju usavršavanje postojećih kao i pronalaženje novih metoda
uzgoja biljaka u rasadniku i kod podizanja šumskih kultura. Međutim, ta pitanja
će se riješiti ukoliko se uspije dobiti nove rase i hibride šumskog drveća,
koji će biti dobro prilagođeni na siromašno krško tlo i suhu klimu, karakterističnu
za vrijeme vegetacije. Osim toga takvi tipovi šumskog drveća
moraju imati i relativno bujni rast.


U tom pravcu započeli smo istraživanja prije desetak godina i postigli
smo ohrabrujuće rezultate. U kratkim crtama prikazat ćemo neke rezultate
kako bi se dobio bolji uvid u mogućnosti i perspektivne u rješavanju tog
problema.


Crni bor (Pinus nigra) veoma mnogo se koristi za pošumljavanje submediteranskog
dijela krškog područja. Zbog toga smo tu vrstu koristili za me
đuvrsnu hibridizaciju i u nekim slučajevima dobili smo veoma dobre rezultate.
U 1962. i 1963. godini uzgojili smo hibride između crnog bora i japanskog
crvenog bora (Pinus nigra X Pinus densiflora). Isto tako uzgojili smo
generativno potomstvo iz povratnog križanja Pinus nigra X (Pinus densiflora
X Pinus nigra). Hibridi su već u rasadniku nakon druge odnosno treće vegetacijske
periode pokazivali bujnost rasta (V i d a k o v i ć, 1965). Sada se ovi
hibridi uzgajaju na terenu na krškom području nedaleko Rijeke i u Jastrebarskom
(Jugoslavenski institut za četinjače). Na obadvije pokusne plohe hibridi
u većini kombinacija križanja rastu mnogo bolje od čistog crnog bora.
Oni imaju za 30—50% bolji visinski i isto toliko bolji debljinski prirast od
crnog bora. Pored toga hibridi su i otporniji od čiste vrste Pinus nigra na
crvenu pjegavost (Scirrhia acicola).


U mediteranskom dijelu krša uzgajaju se: alepski bor (Pinus halepensis)
i brucijski bor (Pinus brutia). Ustanovili smo da u Istri postoje njihovi spontani
hibridi, koji imaju vrlo dobar rast te pravno i punodrvno deblo. Izučavanje,
pronalaženje i proizvodnju takvih i sličnih hibrida trebalo bi vršiti s
ciljem dobivanja povoljnih tipova za pošumljavanje našeg priobalnog po
dručja.