DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Iz svega toga izlazi da je problem melioracije degradiranog krškog područja veoma složen, budući da su kod toga prisutni razni činioci od kojih ćemo nabrojiti najvažnije: 1. Nepovoljne edafske i klimatske prilike za uzgoj poljoprivrednog bilja i šumskog drveća; 2. Nerazvijenost i ekonomska slabost te oblasti; 3. Pomanjkanje i nezainteresiranost kapitala za ulaganje u tu oblast; 4. Niski standard i niska prosvijećenost stanovništva na velikom dijelu krša. Problem melioracije degradiranog krškog područja razmatran je i pokušavan da se riješi još prije prvog svjetskog rata. Između dva svjetska rata kao i poslije drugog svjetskog rata taj problem se pokušavao ublažiti raznim mjerana, ali uspjesi nisu bili zadovoljavajući, jer nisu postojala zadovoljavajuća rješenja. Osnovni nedostaci u rješavanju tog problema bili su u pomanjkanju zadovoljavajuće tehnologije za uspješan uzgoj bilja na kršu, ekstenzivnost rada na ozelenjavanju krša i nedostatak materijalnih sredstava. Tako npr. kod pošumljavanja radovi su se izvodili ekstenzivno na relativno velikim površinama. Uslijed stanja znanosti u to vrijeme, relativno malo pažnje se obraćalo na to kakav genetski materijal se koristi za pošumljavanje i kakve su njegove mogućnosti. Isto tako ni tehnologija uzgoja nije bila dovoljno usavršena, gledano sa sadašnjeg dostignuća znanosti. Osim toga, pošumljavanje se vršilo bez dobro razrađenih programa u biološkom smislu. Nije postojao niti jedan oživotvoreni strateški plan na osnovi kojega bi se koncentrirale stručne i materijalne snage za melioraciju degradiranog krša. Da je to tako govori i podatak da je za posljednjih 100 godina pošumljeno oko 60.000 ha potpuno ogoljelih površina (A n d r o i ć, 1971.). Sada, nakon intenzivnog razvoja bioloških znanosti, situacija se jako izmijenila. Zadnjih decenija u šumarstvu se između ostalog izučavaju: genetika sa oplemenjivanjem i fizologija šumskog drveća. One su nam dale nova saznanja na osnovi kojih postoje nove mogućnosti u podizanju šuma. Prema našem mišljenju, osnovni problemi kod pošumljavanja krškog područja su u: 1. pronalaženju novih tipova šumskog drveća, koje će biti bolje prilagođeno staništu krša i koje će imati relativno veliku proizvodnu sposobnost i 2. pronalaženju novih metoda uzgoja. Ukoliko se ti problemi riješe, onda će se pronaći način da se riješe i drugi problemi povezani s pošumljavanjem krša. Jedan od glavnih razloga zašto se do danas nije išlo na intenzivnije pošumljavanje je u tome što su uzgajane »divlje« vrste, koje relativno sporo prirašćuju. Često puta za pošumljavanje su korištene i loše, za to područje ne adaptirane, provenijencije. Razumljivo je da dobiveni rezultati od takvog pošumljavanja nisu bili zadovoljavajući i adekvatni uloženim sredstvima. Ukoliko bi se pronašli novi ili oplemenjeni tipovi brzog rasta, otporni na sušu i prikladni za uzgoj na siromašnom krškom tlu, a za koje bi trebalo pronaći i bolju tehnologiju uzgoja, onda bi problem melioracije degradiranih krških terena, barem što se tehnološke strane tiče, bio riješen. U takvoj situaciji pronašla bi se i materijalna sredstva, jer bi se pojavili interesenti za pošumljavanje određenih područja, npr. za podizanje kultura za rekreaciju i turizam, |