DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Prije mnogo godina istaknut je problem krša kao važan međunarodni problem. Na Internacionalnom šumarskom kongresu u Madridu godine 1911. pokrenuto je pitanje pošumljavanja ogoljelih površina u zemljama oko Sredozemnog mora. Predviđeno je da se osnuje Centar za istraživanja po pitanjima mediteranskih goleti. Prvi svjetski rat omeo je tu međunarodnu suradnju. U 1922. godini ova aktivnost je ponovno započela pod nazivom Silvae Mediterranea. Poslije drugog svjetskog rata, međunarodna suradnja na tom polju započela je putem organizacije FAO u čijem je sklopu osnovana Komisija za mediteranska pitanja, koja je zamijenila Silvae Mediter ranea. PRIKAZ PROBLEMA U Jugoslaviji krško područje zahvaća cea 5,662.000 ha ili 22% ukupnog teritorija, a na njemu živi 14°/o stanovništva. Od te površine oko polovica (2,5 mil. ha) je veoma degradirana, a od toga je 286.300 ha potpuno neplodno. Od ukupne površine krša poljoprivredne površine iznose 1,075.400 ha. Na šumsko tlo mediteranskog i submediteranskog područja otpada 2,338.000 ha, a na planinsko-kontinentalno područje 2,224.000 ha. Prema podacima iz 1963. godine na SR Hrvatsku otpada 2,579.000 ha, ili 45,6°/o od ukupne površine krškog područja Jugoslavije. Na tome području živi 33%> stanovništva SRH. Od te površine više od 1,0 mil. ha je jako degradirano. Iza SR Hrvatske, redoslijed republika s obzirom na veličinu degradiranog krškog područja je: Bosna i Hercegovina sa 719.000 ha, Crna Gora sa 511.000 ha i Slovenija sa 235.000 ha. (Šum. enciklopedija II, 1963; A n d r o i ć. 1971). Tako velike površine degradiranog zemljišta predstavljaju veliki ekonomski gubitak za zajednicu, budući da je proizvodnja na tim terenima veoma mala. Osim toga, ta neracionalna proizvodnja uvjetuje i daljnju progresivnu degradaciju. Svemu tome treba pridodati i indirektne gubitke koji se pojavljuju u takvim degradiranim područjima. Tu na prvom mjestu treba ubrojiti smanjene mogućnosti razvoja industrije uslijed ograničenih kapaciteta vode i električne energije. Voda je jedan od limitirajućih faktora i za razvoj turizma. Uslijed svega spomenutog, ekonomska snaga krškog područja kao i prihodi tamošnjih domaćinstava su mali. Da bi se ta situacija promijenila potrebno je kao prvo zaustaviti daljnju degradaciju, a zatim povećati proizvodnu sposobnost tla na kršu. Siromašno i degradirano krško tlo ne može se koristiti na zadovoljavajući način u poljoprivredi, ali je zato moguće da se takvi tereni upotrijebe za uzgoj šuma. Bolje korištenje tla u krškom području moguće je podizanjem novih šuma kao i pqboljsanjem degradiranih. Za sprečavanje erozije i razni tehnički zahvati bi odigrali određenu, ali ipak sekundarnu ulogu. Isto tako bilo bi veoma važno što više pomagati prosvjećivanje tamošnjeg stanovništva kako bi što bolje shvatilo spomenute probleme i potrebu za njihovo rješavanje. Na taj način ono bi se aktiviralo u toj velikoj akciji. Pored toga, trebalo bi imati dobro razrađen gospodarski plan razvoja krškog područja, u koji bi bile uključene sve djelatnosti, koje unapređuju i poveća vaju proizvodnju svih privrednih grana te oblasti i koje neposredno ili posredno sprečavaju degradaciju i omogućuju melioraciju degradiranih površina. |