DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
UDK 634.0.233 NOVI POGLEDI NA POŠUMLJAVANJE DEGRADIRANOG KRŠA* MIRKO VIDAKOVIC UVOD Fenomeni krša dobro su poznati u mediteranskim zemljama, gdje krška područja zauzimaju velika prostranstva. Krš se odlikuje specifičnim morfološkim, hidrološkim i drugim pojavama. U velikoj većini krškog područja tlo i vegetacija su veoma degradirani. Takva degradirana područja predstavljaju veoma siromašne pašnjake-kamenjare i potpuno ogoljele površine. Degradirano krško područje je karakterizirano s veoma niskom produktivnom sposobnošću tla i u prosjeku s niskim životnim standardom tamošnjeg stanovništva. Na takvom području razvijeno je ekstenzivno stočarstvo, primitivna i slabo produktivna poljoprivreda te degradirane šume i potpuno ogoljele površine. Karakteristično je za krš i to da prirodnih bogatstava (ruda i šuma) nema u većem opsegu. Zbog toga industrija nije dovoljno razvijena pa ne postoji niti veća materijalna baza za razvitak toga kraja. šume tog područja bile su tijekom stoljeća uništavane tako da danas imamo samo ostatke nekadašnjih prostranih šuma. Stadiji degradacije su često toliki da se više ne može govoriti o šumi već o raznim tipovima kamenjara. U takvim slučajevima tlo je jako erodirano. Uslijed nestanka šuma i klimatske prilike su se promijenile. Sve je to učinilo da sada na kršu imamo vrlo nepovoljne edafske, hidrološke, temperaturne i druge ekološke prilike. Prvi pokušaji ekonomskog podizanja degradiranog područja krša potječu iz srednjeg vijeka. U to vrijeme nastojalo se raznim propisima i naredbama unaprijediti poljoprivredna proizvodnja, naročito maslinarstvo i vinogradarstvo. Znatniji napori na ekonomskom podizanju krškog područja potječu iz XIX stoljeća. Iz tog vremena potječu i mjere koje se odnose na obnovu šuma. S pošumljavanjem krša započelo se još prije prvog svjetskog rata. U ovom stoljeću podignute su mnoge šumske kulture na kršu. Mnoge od njih predstavljaju danas vrijedne šume, kako sa stajališta proizvodnje drvne mase tako i s nekog drugog kao npr. turizma. U posljednjim decenijama pridaje se sve veća važnost šumi u onim regijama, koje su ogoljele i gdje vladaju aridne prilike. Tako je npr. u španjolskoj pošumljeno u periodu od 1940. do 1964. godine 2 mil. hektara. U Italiji je sama država od 1952. godine za pošumljavanje ogoljelih površina isplatila subvenciju od 93 milijarde lira (Velašević i Damjanović, 1971.). Na osnovi ovih koncepcija načinjen je od strane Jugoslavenskog instituta za četinjače prijedlog projekta za natječaj koji je raspisao Savjet za naučni rad SRH. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Prije mnogo godina istaknut je problem krša kao važan međunarodni problem. Na Internacionalnom šumarskom kongresu u Madridu godine 1911. pokrenuto je pitanje pošumljavanja ogoljelih površina u zemljama oko Sredozemnog mora. Predviđeno je da se osnuje Centar za istraživanja po pitanjima mediteranskih goleti. Prvi svjetski rat omeo je tu međunarodnu suradnju. U 1922. godini ova aktivnost je ponovno započela pod nazivom Silvae Mediterranea. Poslije drugog svjetskog rata, međunarodna suradnja na tom polju započela je putem organizacije FAO u čijem je sklopu osnovana Komisija za mediteranska pitanja, koja je zamijenila Silvae Mediter ranea. PRIKAZ PROBLEMA U Jugoslaviji krško područje zahvaća cea 5,662.000 ha ili 22% ukupnog teritorija, a na njemu živi 14°/o stanovništva. Od te površine oko polovica (2,5 mil. ha) je veoma degradirana, a od toga je 286.300 ha potpuno neplodno. Od ukupne površine krša poljoprivredne površine iznose 1,075.400 ha. Na šumsko tlo mediteranskog i submediteranskog područja otpada 2,338.000 ha, a na planinsko-kontinentalno područje 2,224.000 ha. Prema podacima iz 1963. godine na SR Hrvatsku otpada 2,579.000 ha, ili 45,6°/o od ukupne površine krškog područja Jugoslavije. Na tome području živi 33%> stanovništva SRH. Od te površine više od 1,0 mil. ha je jako degradirano. Iza SR Hrvatske, redoslijed republika s obzirom na veličinu degradiranog krškog područja je: Bosna i Hercegovina sa 719.000 ha, Crna Gora sa 511.000 ha i Slovenija sa 235.000 ha. (Šum. enciklopedija II, 1963; A n d r o i ć. 1971). Tako velike površine degradiranog zemljišta predstavljaju veliki ekonomski gubitak za zajednicu, budući da je proizvodnja na tim terenima veoma mala. Osim toga, ta neracionalna proizvodnja uvjetuje i daljnju progresivnu degradaciju. Svemu tome treba pridodati i indirektne gubitke koji se pojavljuju u takvim degradiranim područjima. Tu na prvom mjestu treba ubrojiti smanjene mogućnosti razvoja industrije uslijed ograničenih kapaciteta vode i električne energije. Voda je jedan od limitirajućih faktora i za razvoj turizma. Uslijed svega spomenutog, ekonomska snaga krškog područja kao i prihodi tamošnjih domaćinstava su mali. Da bi se ta situacija promijenila potrebno je kao prvo zaustaviti daljnju degradaciju, a zatim povećati proizvodnu sposobnost tla na kršu. Siromašno i degradirano krško tlo ne može se koristiti na zadovoljavajući način u poljoprivredi, ali je zato moguće da se takvi tereni upotrijebe za uzgoj šuma. Bolje korištenje tla u krškom području moguće je podizanjem novih šuma kao i pqboljsanjem degradiranih. Za sprečavanje erozije i razni tehnički zahvati bi odigrali određenu, ali ipak sekundarnu ulogu. Isto tako bilo bi veoma važno što više pomagati prosvjećivanje tamošnjeg stanovništva kako bi što bolje shvatilo spomenute probleme i potrebu za njihovo rješavanje. Na taj način ono bi se aktiviralo u toj velikoj akciji. Pored toga, trebalo bi imati dobro razrađen gospodarski plan razvoja krškog područja, u koji bi bile uključene sve djelatnosti, koje unapređuju i poveća vaju proizvodnju svih privrednih grana te oblasti i koje neposredno ili posredno sprečavaju degradaciju i omogućuju melioraciju degradiranih površina. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Iz svega toga izlazi da je problem melioracije degradiranog krškog područja veoma složen, budući da su kod toga prisutni razni činioci od kojih ćemo nabrojiti najvažnije: 1. Nepovoljne edafske i klimatske prilike za uzgoj poljoprivrednog bilja i šumskog drveća; 2. Nerazvijenost i ekonomska slabost te oblasti; 3. Pomanjkanje i nezainteresiranost kapitala za ulaganje u tu oblast; 4. Niski standard i niska prosvijećenost stanovništva na velikom dijelu krša. Problem melioracije degradiranog krškog područja razmatran je i pokušavan da se riješi još prije prvog svjetskog rata. Između dva svjetska rata kao i poslije drugog svjetskog rata taj problem se pokušavao ublažiti raznim mjerana, ali uspjesi nisu bili zadovoljavajući, jer nisu postojala zadovoljavajuća rješenja. Osnovni nedostaci u rješavanju tog problema bili su u pomanjkanju zadovoljavajuće tehnologije za uspješan uzgoj bilja na kršu, ekstenzivnost rada na ozelenjavanju krša i nedostatak materijalnih sredstava. Tako npr. kod pošumljavanja radovi su se izvodili ekstenzivno na relativno velikim površinama. Uslijed stanja znanosti u to vrijeme, relativno malo pažnje se obraćalo na to kakav genetski materijal se koristi za pošumljavanje i kakve su njegove mogućnosti. Isto tako ni tehnologija uzgoja nije bila dovoljno usavršena, gledano sa sadašnjeg dostignuća znanosti. Osim toga, pošumljavanje se vršilo bez dobro razrađenih programa u biološkom smislu. Nije postojao niti jedan oživotvoreni strateški plan na osnovi kojega bi se koncentrirale stručne i materijalne snage za melioraciju degradiranog krša. Da je to tako govori i podatak da je za posljednjih 100 godina pošumljeno oko 60.000 ha potpuno ogoljelih površina (A n d r o i ć, 1971.). Sada, nakon intenzivnog razvoja bioloških znanosti, situacija se jako izmijenila. Zadnjih decenija u šumarstvu se između ostalog izučavaju: genetika sa oplemenjivanjem i fizologija šumskog drveća. One su nam dale nova saznanja na osnovi kojih postoje nove mogućnosti u podizanju šuma. Prema našem mišljenju, osnovni problemi kod pošumljavanja krškog područja su u: 1. pronalaženju novih tipova šumskog drveća, koje će biti bolje prilagođeno staništu krša i koje će imati relativno veliku proizvodnu sposobnost i 2. pronalaženju novih metoda uzgoja. Ukoliko se ti problemi riješe, onda će se pronaći način da se riješe i drugi problemi povezani s pošumljavanjem krša. Jedan od glavnih razloga zašto se do danas nije išlo na intenzivnije pošumljavanje je u tome što su uzgajane »divlje« vrste, koje relativno sporo prirašćuju. Često puta za pošumljavanje su korištene i loše, za to područje ne adaptirane, provenijencije. Razumljivo je da dobiveni rezultati od takvog pošumljavanja nisu bili zadovoljavajući i adekvatni uloženim sredstvima. Ukoliko bi se pronašli novi ili oplemenjeni tipovi brzog rasta, otporni na sušu i prikladni za uzgoj na siromašnom krškom tlu, a za koje bi trebalo pronaći i bolju tehnologiju uzgoja, onda bi problem melioracije degradiranih krških terena, barem što se tehnološke strane tiče, bio riješen. U takvoj situaciji pronašla bi se i materijalna sredstva, jer bi se pojavili interesenti za pošumljavanje određenih područja, npr. za podizanje kultura za rekreaciju i turizam, |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 17 <-- 17 --> PDF |
vjetrobranih pojaseva oko gradova i ostalih naselja, kultura u svrhu zaštite slivova rijeka, pošumljavanje zbog poboljšanja hidroloških prilika, zaštita tla od erozije i pošumljavanje radi proizvodnje drvne mase. Prema tome rješenje treba tražiti u novoj tehnologiji, ali sa novim i oplemenjenim tipovima šumskog drveća, a ne u ekstenzivnom pošumljavanju. Da bi se to postiglo potrebno je putem istraživanja riješiti neke probleme oko podizanja šumskih kultura. Ti problemi su povezani s eksperimentalnim izučavanjem biologije i potencijalnih mogućnosti rasta onih vrsta koje pridolaze u takvim stanišnim prilikama gdje je tlo siromašno, a klima suha. Kod toga je važan ne samo izbor vrsta već i genetska selekcija unutar vrsta. Tako odabrani tipovi bi se mogli koristiti za pošumljavanje i za daljnji rad na oplemenjivanju putem hibridizacije. Pretpostavljamo da će se najbolji uspjeh u pošumljavanju degradiranih površina na kršu postići s oplemenjenim materijalom. Zbog toga je zamišljeno, da se za pošumljavanje degradiranih površina na kršu, nakon ovakvih istraživanja, trebaju koristiti u velikom opsegu oplemenjeni tipovi šumskog drveća. Za njihov uzgoj neophodno je pronaći i najprikladniju tehnologiju. Poznato je iz poljoprivredne a i šumarske prakse da oplemenjene sorte, rase i hibridi zahtijevaju određenu tehnologiju uzgoja, koje se treba strogo pridržavati. Ako se nje ne pridržavamo, ili ako ona nije prikladna, uspjeh u proizvodnji izostaje. Tehnološki problemi u našem slu čaju predstavljaju usavršavanje postojećih kao i pronalaženje novih metoda uzgoja biljaka u rasadniku i kod podizanja šumskih kultura. Međutim, ta pitanja će se riješiti ukoliko se uspije dobiti nove rase i hibride šumskog drveća, koji će biti dobro prilagođeni na siromašno krško tlo i suhu klimu, karakterističnu za vrijeme vegetacije. Osim toga takvi tipovi šumskog drveća moraju imati i relativno bujni rast. U tom pravcu započeli smo istraživanja prije desetak godina i postigli smo ohrabrujuće rezultate. U kratkim crtama prikazat ćemo neke rezultate kako bi se dobio bolji uvid u mogućnosti i perspektivne u rješavanju tog problema. Crni bor (Pinus nigra) veoma mnogo se koristi za pošumljavanje submediteranskog dijela krškog područja. Zbog toga smo tu vrstu koristili za me đuvrsnu hibridizaciju i u nekim slučajevima dobili smo veoma dobre rezultate. U 1962. i 1963. godini uzgojili smo hibride između crnog bora i japanskog crvenog bora (Pinus nigra X Pinus densiflora). Isto tako uzgojili smo generativno potomstvo iz povratnog križanja Pinus nigra X (Pinus densiflora X Pinus nigra). Hibridi su već u rasadniku nakon druge odnosno treće vegetacijske periode pokazivali bujnost rasta (V i d a k o v i ć, 1965). Sada se ovi hibridi uzgajaju na terenu na krškom području nedaleko Rijeke i u Jastrebarskom (Jugoslavenski institut za četinjače). Na obadvije pokusne plohe hibridi u većini kombinacija križanja rastu mnogo bolje od čistog crnog bora. Oni imaju za 30—50% bolji visinski i isto toliko bolji debljinski prirast od crnog bora. Pored toga hibridi su i otporniji od čiste vrste Pinus nigra na crvenu pjegavost (Scirrhia acicola). U mediteranskom dijelu krša uzgajaju se: alepski bor (Pinus halepensis) i brucijski bor (Pinus brutia). Ustanovili smo da u Istri postoje njihovi spontani hibridi, koji imaju vrlo dobar rast te pravno i punodrvno deblo. Izučavanje, pronalaženje i proizvodnju takvih i sličnih hibrida trebalo bi vršiti s ciljem dobivanja povoljnih tipova za pošumljavanje našeg priobalnog po dručja. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Isto tako smo ustanovili, da u Istri postoje spontani hibridi između austrijskog i korzičkog crnog bora, koji pokazuju bujniji rast od čistog austrijskog crnog bora. Proizvodnja takvih hibrida za pošumljavanje nekih regiona submediterana bila bi veoma korisna, budući da bi praktični rezultati bili u boljem uspjehu pošumljavanja i većoj produkciji drvne mase. NAČIN RJEŠAVANJA PROBLEMA Potpuno ogoljele površine na našem kršu zauzimaju ogromna prostranstva. Degradacija se odvija i dalje. Postoji velika opasnost da uslijed daljnje degradacije bude ugrožena egzistencija mnogih organizama pa i samog čovjeka (A n d r o i ć, 1971). Zbog toga je potrebno zaustaviti proces degradacije održavanjem i čuvanjem postojećih kao i podizanjem novih šuma. Prije podizanja novih šuma u većim razmjerima potrebno je, kako smo već rekli, doći do novih rješenja u tehnologiji uzgoja, a što je pak skopčano s rješavanjem važnih istraživanja iz područja selekcije i oplemenjivanja te fiziologije i ekologije šumskog drveća. Važniji problemi iz te tri grupe, koji se trebaju izučavati su slijedeći: Izučiti genetsku varijabilnost (genotipova, provenijencija i rasa) nekih autohtonih i perspektivnih stranih vrsta drveća; Proizvesti putem križanja prikladne hibride; S obzirom na otpornost na sušu vršiti fiziološka i ekološka istraživanja perspektivnih rasa i hibrida šumskog drveća, kako bi se mogle ustanoviti neke zakonitosti, koje bi se koristile kod selekcije i oplemenjivanja; Izučavanje tehnologije uzgoja u rasadniku i na terenu sa svrhom posti zanja najboljeg odnosa rasta i preživljavanja. Za rješavanje navedenih problema potrebno je načiniti dugoročni plan istraživanja za 10 godina s time da se on podijeli u dvije faze po 5 godina. U prvih 5 godina istraživanja dobili bi odgovore na mnoga važna pitanja. Na osnovi dobivenih rezultata postavili bi se u slijedećih 5 godina eksperimenti većih razmjera na terenu, koji bi trebali dati odgovore na sva postavljena pi tanja a na osnovi tih rezultata moglo bi se pristupiti, s daleko više sigurnosti na uspjeh, većem operativnom zahvatu pošumljavanju krša. Za postizanje željenog cilja, istraživanja se moraju provoditi planski. Garancija za uspjeh je dobro postavljeni plan, timski rad i osigurana materijalna sredstva. Istraživanja prikazanih problema bila bi uglavnom primjenjenog karaktera. Istraživanja bi trebalo vršiti u laboratoriju, rasadniku i na terenu. Na terenu bi trebalo postaviti veći broj eksperimentalnih ploha. ZAGLAVAK S obzirom na težinu i važnost ovog zadatka, smatramo neophodnim čini prije započeti s ovim istraživanjima u formi jednog projekta. Ovo je potrebno tim više, jer je stanje našeg šumarstva na kršu veoma kritično. Potrebno je dati jedan poticaj šumarstvu te regije kako bi se ono moglo snaći i uvidjeti svoju perspektivu. Osim toga, naše krško područje je orijentirano pre |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ma moru i zbog toga bi ono moralo biti sigurno i perspektivno zaleđe našem uskom priobalnom području, koje je od vitalnog interesa za cijelu zemlju. Nije na odmet još jednom naglasiti da na području krša u SR Hrvatskoj živi 33% stanovništva. Prema tome, ozelenjavanje krša je naš nacionalni problem, a za nas šumare velika obaveza i dužnost da se borimo svim raspoloživim sredstvima za njegovo rješavanje. LITERATURA 1. A n d r o i ć, M. (1971): Zaštita šuma na kršu. Simpozij o zaštiti prirode u našem kršu, JAZU, Zagreb 1970: 93—107. 2. Velašević, V. i Damjanović, S. (1971): Problem utvrđivanja i društvenog vrednovanja opšte-korisnih funkcija šuma. Materijali za savjetovanje: Utvrđivanje i društveno vrednovanje opšte-korisnih funkcija šuma, Beograd. 3. V i d a k o v i ć, M. (1965): Some characteristics of the needle structure and growth in hybrids between Austrian pine and Japanese red pine. Silvae Genet- 15: 155—160. 4. Krš, Sum. enciklopedija II, 1963: 17—43. Resume NOTIONS NOUVELLES DU REBOISEMENT DE KARST DEGRADE En Yougoslavie la region karstique occupe une superficie d´environ 5,662.000 hp ou 22% du territoire total avec 14% de la population. Environ une demie de la dite superficie est tres degradee. Ces vastes superficies de terrain degrade representent une grande perte economique pour la communaute parce que la production sur ces terrains est tres faible. Pour ameliorer cette situation il est necessaire d´abord d´arreter la degradation nouvelle et ensuite d´augmenter la capacite de production du sol sur le karst. Le sol pauvre et degrade de karst ne peut etre utilise de maniere satisfaisante pour l´agriculture, mais neanmoins il est possible que de telles terrains soient utilises pour la creation des forets. Toutefois il y est necessaire de resoudre d´abord certains problemes dont les plus importants sont comme suit: — d´obtenir de nouveaux types d´arbres forestiers qui seraient mieux adaptes aux stations karstiques et qui possederaient une capacite de production relativement elevee. — d´inventer de nouvelles methodes sylviculturales. L´auteur discute la possibilte de resoudre les problemes mentionnes en employant la selection, la hybridation, les essais physiologiques et ecologiques. Se basant sur les resultats obtenus on pourrait proceder aux operations de reboisement du karst avec beaucoup plus de garantie de succes. |